Prepoznajete li istinu u ovome ?

vega wrote:Premda se ne zove "Posvećenje i Svetost" govori upravo o tome, posvećenje (transformiranje) svetost (metamorfoza). Pa pogledajte. Ja sam baš jućer pročitao, jako ljepo, korisno, živo i zdravo.

http://siont.net/magazin/arh/058/04.php

Ne želim cijelu propovjed stavljat ovdje, (predugačka bi bila) no možda ju stavim pod "Propovjedi".
Božji blagoslov

Pročitah i slažem se sa većinom. Naravno jedino verujem da postoji kraj tog procesa posvećivanja ukoliko smo poslušni i otovreni za korekcije, no to nimalo ne utiče na smisao onoga što sam pročitao.Put, način koji je opisan identičan je onome što verujem, lepo opisano i koji je Božiji i koji je naš deo.
Sa tom jednom malenom primedbom koju imam(koja ne znači ništa ,jer ko bude poslušao ovaj tekst ta poslušnost će ga dovesti do kraja), pored toga ceo tekst mi se sviđa.
Hvala brate Vega

amos wrote:... Pročitah i slažem se sa većinom. Naravno jedino verujem da postoji kraj tog procesa posvećivanja ukoliko smo poslušni i otovreni za korekcije ...

Ja sam isto pročitao i uglavnom se ne slažem, čak štoviše mislim da smisao onoga što je rečeno ne odgovara istini Božje Riječi, odnosno nema puno veze sa Radosnom vijesti Isusa Krista. Puno više ima veze (vjerujem) sa drugim (nekršćanskim) sustavima duhovnog napretka u kojima se gradi mimo križa Kristova. Ovo je rečeno uza svo poštovanje i simpatije bratu u Kristu (Jan Vareca), apsolutno bez ikakve loše namjere da bi ga (bilo koga) ovim uvrijedio, međutim ne izreći svoju istinu kojoj svim srcem vjerujem, pred Bogom bi bio ogavni grijeh.
Mislim da bi bilo dobro analizirati, odnosno objasniti ono što smo rekli; možda (ipak) prenijeti tekst. Što se tiče poslušnosti i otvorenosti za korekcije, potpuno se slažem s tobom, treba uvijek biti poslušan (Bogu&Riječi) i otvoren za korekcije. Imperativ. Slažem se također da kraj našeg posvećenja postoji, štoviše vjerujem da je ono dovršeno na križu, a potpuno, (ako je) vjerom prihvaćeno dovršeno (i) u našim životima. Posvećenje dolazi od Boga, a ne od nas, mi ga (samo) prihvaćamo.
I to (naravno) ima svoje plodove.

Budući da se ne slažeš sa tekstom i smatraš ga ne biblijskim, možeš otvoriti temu i početi polako da ga objašnjavaš deo po deo sa čime se ne slažeš, a budući da se brat Vega i ja slažemo mi možemo sa druge strane da argumentujemo u korist teksta pa da vidimo gde će nas to odvesti.
Mada ne znam ko je brat koji je napisao tekst niti znam išta o njemu to onda i ne mogu da komentarišem, no vidim da je tekst biblijski.
Razumem da se ti ne slažeš sa tekstom jer sam toliko od tebe upoznao iz onoga što pišeš i poštujem tvoju iskrenost čak iako mislim da ti nije ispravno gledište po tom pitanju, no verujem da Gospod može uvek raditi sa iskrenima tako da te prihvatam kao brata uprkos pogrešnoj doktrini za koju verujem da ćeš vremenom uvideti da je pogrešna. Malo iskrenosti i sa moje strane.

Ja sam taj tekst postavio da nas navedem na razmišljanje o tome, dali je to istina u nama, ili nije, a ne o tome da debatiramo što u tekstu valja, a što ne. Pa tomu nas uči Duh Božji, zar ne? Trebao bi, ako imam svjedoćanstvo da "Duh Božji svjedoći našemu duhu...."

Poanta svega jest, da se preispitujemo, stojimo li mi u istini, ili mislimo da stojimo! Znate li kolika je razlika između ta dva pojma? Možete li ju (skupa samonom) prepoznati? Odgovorite sebi.

vega wrote:Ja sam taj tekst postavio da nas navedem na razmišljanje o tome, dali je to istina u nama, ili nije, a ne o tome da debatiramo što u tekstu valja, a što ne

Bilo kako bilo debata se otvorila i šta sada da se radi, forumi za to i služe.
.

Pa tomu nas uči Duh Božji, zar ne? Trebao bi, ako imam svjedoćanstvo da "Duh Božji svjedoći našemu duhu...."

Pa to isto verujemo brat Čovijek & Riječ i ja, i opet imamo drugačije mišljenje o tekstu.Dali to znači da neko od nas nije vođen Svetim duhom ?

Poanta svega jest, da se preispitujemo, stojimo li mi u istini, ili mislimo da stojimo! Znate li kolika je razlika između ta dva pojma? Možete li ju (skupa samonom) prepoznati? Odgovorite sebi.

Kako si sam već jednom lepo rekao da nije moguće uvek biti upravu i sve znati, onda bih taj argument ja baš sada upotrebio ako nije problem.
Ako znamo i prepoznajemo kako je to da se razlikujemo?
Ako se razlikujemo ko je od nas upravu ?
Ako neko nije kako znaš da ti ili ja, ili pak Čovijek&Riječ nismo u toj skupini ?
Verujem da razgovor na tu temu pomaže u otkrivanju istine, Sveti Duh koristi i ljude oko nas, telo Hristovo ima više udova koje čine jedno telo, a ne svaki pojedinac da je telo za sebe to je već istočnjačka mudrost. Mi smo neophodni jedni drugima u telu da služimo sa darovima koje imamo , zato je Bog i postavio petostruku službu da vodi crkvu i pomaže joj u spoznaji ispravne nauke, da je mogao pojedinac sam za sebe i daje Bog tako zamislio onda nebi nikada postavio tu službu . Dakle potrebni smo jedni drugima i dobro je da dopustimo da naše mišljenje bude izloženo kritičkim pogledima, rasprave na određenu temu me uvek nagone da još više tražim da još više učim, stimulišu me da otkrivam više i jače argumente za ono što verujem, ili pak da naučim od drugog ponešto ako ustvrdim da on ima više svetla po tom pitanju.

vega wrote:Ja sam taj tekst postavio da nas navedem na razmišljanje o tome, dali je to istina u nama, ili nije, a ne o tome da debatiramo što u tekstu valja, a što ne ... Poanta svega jest, da se preispitujemo, stojimo li mi u istini, ili mislimo da stojimo! Znate li kolika je razlika između ta dva pojma? Možete li ju (skupa samonom) prepoznati? Odgovorite sebi.

Ti si sve dobro napravio; slažem se potrebno je preispitivati (najprije) sam sebe pred Bogom, a (onda) potrebno je preispitivati se i pred braćom. Tko može pomoći meni, ili tebi, ili nekom trećem, ako smo negdje skrenuli sa Puta ? Tko će se zauzeti za nas osim Boga i braće koji su u Njemu ? Želim ti reći da rasprave među braćom nisu i ne trebaju biti nešto nepoželjno i negativno, dakako rasprave koje se mogu raspoznati kao istinovanje u ljubavi. Ne treba se bojati (dok je tako) bilo koga i bilo čega, jer radimo onako kako treba, kako nas Bog poziva.
Apostol Pavao govori da je (o nekim stvarima) potrebno (među braćom) puno govoriti (Hebrejima 5:11). Ja vjerujem da je, zaista, o (teško shvatljivoj, bolje rečeno neshvatljivoj, jer prima se samo Riječju - vjerom) Božjoj ljubavi i milosti potrebno puno govoriti.

amos wrote:... Mi smo neophodni jedni drugima u telu da služimo sa darovima koje imamo , zato je Bog i postavio petostruku službu da vodi crkvu i pomaže joj u spoznaji ispravne nauke, da je mogao pojedinac sam za sebe i daje Bog tako zamislio onda nebi nikada postavio tu službu . Dakle potrebni smo jedni drugima i dobro je da dopustimo da naše mišljenje bude izloženo kritičkim pogledima, rasprave na određenu temu me uvek nagone da još više tražim da još više učim, stimulišu me da otkrivam više i jače argumente za ono što verujem, ili pak da naučim od drugog ponešto ako ustvrdim da on ima više svetla po tom pitanju.

100 % se slažem ! A dokaz je što smo u isto vrijeme napisali smisaono isti post. Prebaci i njega ovdje, molim te.

amos

"Bilo kako bilo debata se otvorila i šta sada da se radi, forumi za to i služe."

- mislim da sam se izjasnio u vezi toga

"Pa to isto verujemo brat Čovijek & Riječ i ja, i opet imamo drugačije mišljenje o tekstu.Dali to znači da neko od nas nije vođen Svetim duhom ?"

Može li to biti istina? Argument koji sam htio koristiti jest: ako smo vođeni od jednog Duha, može li ruka po svom a noga po svom?

"Ako znamo i prepoznajemo kako je to da se razlikujemo?
Ako se razlikujemo ko je od nas upravu ?"

- prvo se i ja pitam, jer neradi se o nečemu "nebitnome". Smatram da je posvećenje i svetost, jako bitna tema, i stavka svakog kršćanina.
- drugo, krivo postavljaš stvari. ja ne želim biti u pravu, ja želim znati ŠTO je ispravno, a što ne. Dakle pitanje glasi: što je u pravu! Mi, Riječ, Duh, nešto 3?

"Ako neko nije kako znaš da ti ili ja, ili pak Čovijek&Riječ nismo u toj skupini ?"

- upravo u tome je problem, da ja to više neznam.

"Sveti Duh koristi i ljude oko nas, telo Hristovo ima više udova koje čine jedno telo, a ne svaki pojedinac da je telo za sebe to je već istočnjačka mudrost. Mi smo neophodni jedni drugima u telu da služimo sa darovima koje imamo"

- Dobro, to bi moglo proći, kada bi Duh uvodio u istinu, JEDNU, a trenutno stvari stoje da ja imam istinu za sebe, ti za sebe, Č&R za sebe (ne samo za ovu temu, već više njih). pitanje koje se postavlja - tko ima "ispravu" istinu a tko ne? Možemo li imati jednu istinu, ako smo jedno u Duhu? Trebamo li? Ili, smo jedno u Duhu, a svaki ima svoju definiciju spornih tema. I naravno, ja znam da sam ja u pravu, ti znaš da si ti, ... tko to nama svjedoći da mi to znamo? I sad editiram: ono, "darovima" kakav je to dar, kad me dovodi u pitanje dali smo mi jedno ili nismo?
Ne želim bit grub, ili spoticat nekoga, no priznajem, to u zadnje vrijeme mene dosta muči. Kako to da smo tako različiti, a vođeni od jednog Boga?

"Dakle potrebni smo jedni drugima i dobro je da dopustimo da naše mišljenje bude izloženo kritičkim pogledima, rasprave na određenu temu me uvek nagone da još više tražim da još više učim"

A u Djelima (a i u poslanicama) se može naći sljedeće "Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama." - jednodušni, jedne misli. Tebe raprave potiču da više učiš, mene dovode u pitanje, tko je tu vođen od čega, koga? Jer, zatvoreni u zajedništvo Kristove ljubavi, ne preziremo, ne odbacujemo, ali ja nikako nemogu prihvatit neistinu pod istinu, poradi ljubavi. Nisam vidio da Bog igdje prihvaća druge "bogove" zbog toga što je On ljubav. - to sam rekao metaforički, da me netko nebi krivo shvatio. A ako me je Bog uveo u istinu o nečemu, tada nema potrebe da ja preispitujem to što imam svjedočanstvo da je istina, poradi toga što se netko s time neslaže (nemislim na tebe Č&R, da se ne osječaš prozvanim). Abraham nije dovojio, jeli to tako kako Bog kaže, il nije. Nevidim potrebu niti da ja činim isto.

Da sam si slobodu da malo preuredim tvoj post da bude pregledniji.Verujem da znam u čemu je tvoj problem,moraš u opcijama uključiti neke stvari da bi ti sve radilo. HTML recimo da bi mogao da prikazuješ video, itd... He , napredujem a kada sam se priključio nisam znao kako se odgovara na postove , rastem u otkrivenju svaki dan, pa kada smo već kod toga.....

vega wrote:amos

"Bilo kako bilo debata se otvorila i šta sada da se radi, forumi za to i služe."

- mislim da sam se izjasnio u vezi toga

Jesi i apsolutno ne moraš ako ne želiš da učestvuješ, to te ne čini ni više ni manje ispravnim, čini te samo nekim ko to ne želi.

"Pa to isto verujemo brat Čovijek & Riječ i ja, i opet imamo drugačije mišljenje o tekstu.Dali to znači da neko od nas nije vođen Svetim duhom ?"

Može li to biti istina? Argument koji sam htio koristiti jest: ako smo vođeni od jednog Duha, može li ruka po svom a noga po svom?

Postoji jedna izreka u bibliji koju izgovar Solomon u knjizi propovednika:
Ecc 3:1 Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme.
Tako ja verujem da može da nas vodi isti Duh ali samo da ne živimo vreme u kojem nam Bog otkriva neke stvari, i nekome otkrije ranije nekom kasnije, bitno je i koliko je ko vremenski sa Bogom, koliko je dopustio da ga Bog koriguje, sve to se odražava na naše otkrivenje.No mi iznosimo onako kako vidimo i kako nam je Bog otkrio i ispitujemo i istražujemo kroz pismo kao što su :
Act 17:11 Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše riječ sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako.
Tako treba imati u vidu da mi možemo biti jednog Duha no nemati isto mišljenje iz jednostavnog razloga jer nam je nivo otkrivenja i zrelosti u Gospodu različit.

"Ako znamo i prepoznajemo kako je to da se razlikujemo?
Ako se razlikujemo ko je od nas upravu ?"

- prvo se i ja pitam, jer neradi se o nečemu "nebitnome". Smatram da je posvećenje i svetost, jako bitna tema, i stavka svakog kršćanina.
- drugo, krivo postavljaš stvari. ja ne želim biti u pravu, ja želim znati ŠTO je ispravno, a što ne. Dakle pitanje glasi: što je u pravu! Mi, Riječ, Duh, nešto 3?

Pa dobro je da se pitaš i zato i postoje ove diskusije i razgovori u kojima tragamo za odgovorima, no da bi bilo odgovora mora biti postavljeno i pitanje, i da bi bilo pitanje mora postojati odgovor i to je jedno od drugog neodvojivo.
Duh i reč su uvek upravu jer Bog jeste Duh i to je Njegova reč, a mi možemo biti u krivu ako se ne podređujemo Duhu kroz reč ili pak nismo iz nedostatka otkrivenja razumeli ono Što Duh kroz reč govori. No to nam ne smeta da iznosimo ono što verujemo i nastavljamo da rastemo u otkrivenju.

"Ako neko nije kako znaš da ti ili ja, ili pak Čovijek&Riječ nismo u toj skupini ?"

- upravo u tome je problem, da ja to više neznam.

No ne moraš se bojati, samo se predaj Gospodu izabrani neće i nemogu biti prevareni, Bog koji ispituje naša srca ako u Njima nađe iskrenu želju da Njemu ugodimo će nas na kraju izvesti na pravi put i u pravo svetlo evanđelja.Nema razloga za strah, naš temelj je ono što Bog zna i može a ne ono što mi znamo i možemo, ali želimo rasti u spoznaji i zato ispitujemo , govorimo i slušamo ljude oko sebe.

"Sveti Duh koristi i ljude oko nas, telo Hristovo ima više udova koje čine jedno telo, a ne svaki pojedinac da je telo za sebe to je već istočnjačka mudrost. Mi smo neophodni jedni drugima u telu da služimo sa darovima koje imamo"

- Dobro, to bi moglo proći, kada bi Duh uvodio u istinu, JEDNU, a trenutno stvari stoje da ja imam istinu za sebe, ti za sebe, Č&R za sebe (ne samo za ovu temu, već više njih). pitanje koje se postavlja - tko ima "ispravu" istinu a tko ne? Možemo li imati jednu istinu, ako smo jedno u Duhu? Trebamo li? Ili, smo jedno u Duhu, a svaki ima svoju definiciju spornih tema. I naravno, ja znam da sam ja u pravu, ti znaš da si ti, ... tko to nama svjedoći da mi to znamo? I sad editiram: ono, "darovima" kakav je to dar, kad me dovodi u pitanje dali smo mi jedno ili nismo?
Ne želim bit grub, ili spoticat nekoga, no priznajem, to u zadnje vrijeme mene dosta muči. Kako to da smo tako različiti, a vođeni od jednog Boga?

To je pitanje i mene jako dugo mučilo moram da ti priznam.Molio sam se žarko da mi Gospod pokaže nešto što bih mogao celim srcem da verujem, nešto što bih prepoznao kao istinu, što bi mi sam Bog potvrdio da mogu da znam i da počivam na tome, jer me je mučilo to silno razlikovanje u denominacijama.Bio sam u inter-denominacijskoj biblijskoj školi i čuo za različita gledišta i sva su mi zvučala ispravno kada mi se objasni, a ja sam hteo da ugodim Bogu na način koji bi Njemu bio prihvatljiv i znao sam da postoji samo jedna istina i grizao sam se jer nisam znao koja je to istina da mogu da je sledim, tolika razna tumačenja , ideje, doktrine itd... Plakao sam danima na kolenima i tražio od Gospoda da mi da nešto što me neće prevariti u ovom prevarljivom dobu.I jedino što mogu da ti toplo preporučim je da radiš i ti to isto sve dok ti Bog ne pokaže put kojim trebaš ići.

A u Djelima (a i u poslanicama) se može naći sljedeće "Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama." - jednodušni, jedne misli. Tebe raprave potiču da više učiš, mene dovode u pitanje, tko je tu vođen od čega, koga? Jer, zatvoreni u zajedništvo Kristove ljubavi, ne preziremo, ne odbacujemo, ali ja nikako nemogu prihvatit neistinu pod istinu, poradi ljubavi. Nisam vidio da Bog igdje prihvaća druge "bogove" zbog toga što je On ljubav. - to sam rekao metaforički, da me netko nebi krivo shvatio. A ako me je Bog uveo u istinu o nečemu, tada nema potrebe da ja preispitujem to što imam svjedočanstvo da je istina, poradi toga što se netko s time neslaže (nemislim na tebe Č&R, da se ne osječaš prozvanim). Abraham nije dovojio, jeli to tako kako Bog kaže, il nije. Nevidim potrebu niti da ja činim isto.

Pa lepo je to brate što ti navodiš te delove pisma, ali razmisli još malo bolje dali je ta idilična realnost bila dugo vremena.Nije i to pismo jasno uči . Apostol Pavle troši gomile reči da se razračuna sa nekim drugim učiteljima kojima su Korinćani verovali više nego njemu samom, rasprava u Jerusalimu itd...Pričali smo već o tome brate, razgovori i debate na temu verovanja su postojale oduvek i biće ih sve do dana kada se susretnemo licem u lice, moraš izaći iz toga to nije realno to je bajka.
Ko je vođen i od koga pa čovek može biti vođen od Boga a imati pogrešnu doktrinu, to nije upitno.Čovek može biti ubeđen da govori istinu i on ne laže, samo što je izvor iz kojeg je crpeo tu doktrinu pogrešan.To ne znači da ako imamo vremena i upornosti da objašnjavamo da to neće jednog časa doći do njegovog srca i otvoriti mu oči i da kaže:" Vau, kako sam samo mogao tolike godine da to ne vidim, pa to je u pismu sve vreme pred mojim očima" No do tog trenutka nije bilo njegovo vreme da to vidi, no video je mnoge druge stvari koje možda neko drugi koji je video tu stvar nije, sve ima svoje vreme i Bog upravlja svime i On je u kontroli i zato ja sasvim pouzdano prebivam na Njegovom obećanju da će On sam ukoliko je potrebno slati ljude koliko god treba u nameri da me otrezni od neke pogrešne doktrine. On će mi u pravi čas dati da to sagledam u pravom svetlu, dešavalo se do sada mnogo puta, no to me neće sprečiti da čvrsto ispovedam ono svetlo koje mi je dano i da molim Gospoda za još više svetla.

vega wrote:... - Dobro, to bi moglo proći, kada bi Duh uvodio u istinu, JEDNU, a trenutno stvari stoje da ja imam istinu za sebe, ti za sebe, Č&R za sebe (ne samo za ovu temu, već više njih). pitanje koje se postavlja - tko ima "ispravu" istinu a tko ne? Možemo li imati jednu istinu, ako smo jedno u Duhu? Trebamo li? Ili, smo jedno u Duhu, a svaki ima svoju definiciju spornih tema. I naravno, ja znam da sam ja u pravu, ti znaš da si ti, ... tko to nama svjedoći da mi to znamo? ...

Evo, brate Vega kratko ću ti reći ono što "mislim" : dakle, kao što je već rečeno, potvrđujem; bitno je doći do istine, nije bitno tko je u pravu. Takav je kršćanski duh. Međutim to je proces, za to je potrebno vrijeme. U tom vremenu događa se rast u prepoznavanju Istine, sve u duhu ljubavi. Moramo znati (i nikada se ne čuditi tome, to je "normalno") da se mnoge neprijateljske snage tome žestoko suprotstavljaju. Bitno je, također, da ako postoji drugačije mišljenje (Temelj nam je isti), to ne znači (ne bi trebalo značiti) da smo razdijeljeni. Ako se ne bismo slagali u mišljenjima, a to prećutali, to bi bio problem (licemjerje i laž), strpljivo (u ljubavi) raspravljajući o svojim stavovima činimo upravo ono što se traži od nas kao kršćana. Mi smo potrebni jedni drugima kao korektivi Ljubavi i Istine.
Za "ilustraciju" rečenog, stihovi iz poslanice Efežanima :

On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove : da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.

Spomenuo si one koji su bili jednodušni, jedne misli, međutim, obrati pažnju, oni su bili "... postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.". Nije to došlo "samo od sebe", došlo je zato što su bili postojani u nauku apostolskom, zajedništvu ... ne misliš li da je i među njima bilo rasprava o Riječi Božjoj ?

amos wrote:... Tako treba imati u vidu da mi možemo biti jednog Duha no nemati isto mišljenje iz jednostavnog razloga jer nam je nivo otkrivenja i zrelosti u Gospodu različit ...

Da, uvjeren sam da je to točno. U svom postu govoriš upravo o elementu vremena koje nas svrstava u različite "faze" uzrasta punine Kristove, pa govoreći iz svojih (različitih) pozicija nalazimo različitosti. Vjerujem, međutim, da budućnost nosi potpuno jedinstvo onih koji su (i ostanu) postojani u Istini i Ljubavi.
Naravno, govorim onima koji (čuju) su pomazanici, djeca Božja (oni drugi i tako ne razumiju o čemu je riječ), iz I Ivanove 2:20 i 27.
Ostatak (Mihej 2:12, 4:7, Rim 9:27, 11:5).

Nek nam Gospod pomogne, da budemo budni, i spremni za dolazak, (uznesenje) posvećenjem Svetog Duha, bez kojega nitko neće vidjeti carstva Božjeg.

Na slavu Njegova Imena! Amen.

vega wrote:Nek nam Gospod pomogne, da budemo budni, i spremni za dolazak, (uznesenje) posvećenjem Svetog Duha, bez kojega nitko neće vidjeti carstva Božjeg.

Na slavu Njegova Imena! Amen.

Amen, amen (Ivan 15:5)

Čovjek & Riječ wrote:... Ja sam isto pročitao i uglavnom se ne slažem, čak štoviše mislim da smisao onoga što je rečeno ne odgovara istini Božje Riječi, odnosno nema puno veze sa Radosnom vijesti Isusa Krista. Puno više ima veze (vjerujem) sa drugim (nekršćanskim) sustavima duhovnog napretka u kojima se gradi mimo križa Kristova ...

Replicirat ću sam sebi.
Htio bih, naime, "ublažiti" ove moje riječi koje nalazim (ipak) preoštrim. Moglo bi se zaključiti po mojim (pre)oštrim riječima da je brat (Vareca) potpuno promašio cilj, ali (ponovnim čitanjem) ipak zaključujem to nije tako, ne mora biti tako. Žao mi je ako su nekoga te oštre riječi povrijedile.
Ono što mi je zasmetalo, u mojoj možda prevelikoj revnosti da Bogu potpuno prepustim djelo naše pravednosti, posvećenja i spasenja su neki pasusi, odnosno rečenice koje upućuju na nešto što bi bila, možda, naša zasluga u Božjem djelu i plodovima Njegove ljubavi prema nama.
Naime, obzirom da vjerujem da je najveća ljubav koju Mu mi uopće možemo iskazati sa naše strane sadržana u našoj odluci da Ga kao poslušna djeca prihvatimo kao dobroga Oca koji nas ljubi (koji dobro zna što radi i nikada ne griješi), te poslušati Njegove Riječi, čak i kada nama nije sve potpuno jasno, reagiram ovako na svako naše (ljudsko) uplitanje. Božja volja je, kako naše spasenje, tako i posvećenje, On je učinio sve što je bilo potrebno da nas i posveti i spasi, jedini način na koji to možemo spriječiti je suprotstaviti Mu se, odnosno odbaciti Njegove načine i puteve, točnije; Njegov jedini Put: Isusa Krista.
U smislu toga (što sam upravo rekao) želim komentirati jedan od odlomaka teksta :

Naše posvećenje je naš rad na sebi. Posvećenjem bi smo mogli nazvati svako naše nastojanje da se približimo Bogu, da Mu udovoljimo, da prebivamo u Njegovoj volji za naš život

Dakle, komentar u svrhu pojašnjenja : Bogu možemo udovoljiti jedino vjerom (Heb 11:6), dalje, naše posvećenje nije "naš rad na sebi". Naše posvećenje je rad Duha Svetoga na nama, da (Mu) se pokorimo i budemo "poškropljeni krvlju Isusa Krista", te tako primimo Njega koji je naša svetost. Na taj način primamo Istinu kojom smo posvećeni, naime Istina (koja posvećuje - Iv 17:17) kaže : U toj smo volji (Božjoj) posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek (Heb 10:10)

Jednom zauvijek ? Posvećeni .
Vjerujete li, prihvaćate li volju Božju, pokoravate li se Riječi Božjoj ?
Ili : možda netko želi smatrati nedovoljnom (za posvećenje) krv Isusa Krista kojom je posvećen ?
Ako je tako, takav neka bude spreman na posljedice suprotstavljanja Duhu Svetomu, Duhu milosti koji želi da ga spasi. (Heb 10:29)

(Jer 1:5, Eze 20:12, Iva 17:19, Djela 26:18, Rim 1:4, 6:22, 15:16, I Kor 1:30, 7:14, Efe 5:25,26, II Sol 2:13, I Tim 4:5)

Čovjek & Riječ wrote:

Čovjek & Riječ wrote:... Ja sam isto pročitao i uglavnom se ne slažem, čak štoviše mislim da smisao onoga što je rečeno ne odgovara istini Božje Riječi, odnosno nema puno veze sa Radosnom vijesti Isusa Krista. Puno više ima veze (vjerujem) sa drugim (nekršćanskim) sustavima duhovnog napretka u kojima se gradi mimo križa Kristova ...

Replicirat ću sam sebi................................................................Jednom zauvijek ? Posvećeni .
Vjerujete li, prihvaćate li volju Božju, pokoravate li se Riječi Božjoj ?
Ili : možda netko želi smatrati nedovoljnom (za posvećenje) krv Isusa Krista kojom je posvećen ?
Ako je tako, takav neka bude spreman na posljedice suprotstavljanja Duhu Svetomu, Duhu milosti koji želi da ga spasi. (Heb 10:29)

(Jer 1:5, Eze 20:12, Iva 17:19, Djela 26:18, Rim 1:4, 6:22, 15:16, I Kor 1:30, 7:14, Efe 5:25,26, II Sol 2:13, I Tim 4:5)

Nemojmo tako brate, to što se ne slažem sa tobom u gledištu ne znači da se opirem Svetom duhu, to mi malo zvuči prejako, no amortizovaću i probaću da to odgovorim.
Kao prvo jednom piše, ali zauvek je upitno jer u mnogim revodima je taj dodatak obeležen kao da verovatvno tu i ne stoji. No objasniću i šta ja verujem da taj stih znači. Ti znaš da je u jevrejskom narodu stalno prinošena žrtva za posvećenje u vidu životinjske krvi,, i oni bi je izova i iznova prinosili i posvećivali se kroz tu žrtvu. No kada je Isus prinešen kao žrtva za posvećenjem nema potrebe za naknadnim prinošenjem žrtve već ta krv uvek posvećuje kada joj se približimo. No mi moramo prilaziti toj žrtvi i posvećivati se kroz nju , apostol Ivan to kaže ovako :
1Jn 1:7 Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.
Tako da nije upitno da je žrtva podneta jednom i zauvek, ali efekat iili ugrubo rečeno korist za nas je u svakodnevnom hodanju u svetlu (čitaj istini) , i tek onda ta krv svakodnevno utiče na nas. Efekat posvećenja je postignut krvlju i nastavlja se proces krvlju. Ne moraš se plašiti da se bilo šta zaslužuje svojim delima, to ja nikada nisam ni rekao ni mislio, nego naša poslušnost proizvodi dela Božija u nama, no ako nema poslušnosti nema ni dela Božijih, to je zajednički posao Božiji i naš. I naravno ako nema dela Božijih u našem životu to znači da smo negde neposlušni Božijem glasu i dok to ne poslušamo i stavimo pod krv nećemo ići napred, tapkaćemo u mestu ako treba i decenijama, Bog ima vremena pitanje samo dali ga mi imamo.
1Sa 15:22 Ali Samuilo reče: zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske.
1Sa 15:23 Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo.

amos wrote:... Nemojmo tako brate, to što se ne slažem sa tobom u gledištu ne znači da se opirem Svetom duhu ...

Da svakako, ali ja ne iznosim svoja gledišta nego Božju Riječ.

... No kada je Isus prinešen kao žrtva za posvećenjem nema potrebe za naknadnim prinošenjem žrtve već ta krv uvek posvećuje kada joj se približimo. No mi moramo prilaziti toj žrtvi i posvećivati se kroz nju ...

apsolutno, no moramo se posvećivati isključivo po toj žrtvi i po toj krvi (tko ne bude jeo tijela moga i pio krvi moje neće imati života u sebi). Problem leži upravo tu : ljudi se ne posvećuju na taj način zato jer smatraju (zato što Bogu ne vjeruju) da to nije dovoljno, nego pokušavaju biti "bolji", tj. udovoljiti Zakonu. Takvima Pavao kaže : Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali (Gal 5:4). Kada čovjek zanemari ono što ima po krvi Kristovoj i "nastoji biti bolji" u njega se to (podmuklo) uvuče kao kvasac koji malo po malo podriva njegovu vjeru, na kraju čovjek živi samo po djelima, a ne više po vjeri (iako ispovijeda vjeru, odrekao se njezine sile II Tim 3:5), Krist za njega više nema nikakvog značaja i ... on umire bez Isusa Krista, bez spasonosne krvi koja ga čisti od svakog grijeha.

1Jn 1:7 Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.

Amen, o tome ti upravo govorim, međutim to nije dovoljno govoriti, to treba živjeti

Tako da nije upitno da je žrtva podneta jednom i zauvek, ali efekat iili ugrubo rečeno korist za nas je u svakodnevnom hodanju u svetlu (čitaj istini) , i tek onda ta krv svakodnevno utiče na nas. Efekat posvećenja je postignut krvlju i nastavlja se proces krvlju. Ne moraš se plašiti da se bilo šta zaslužuje svojim delima, to ja nikada nisam ni rekao ni mislio ...

Da ? Siguran si ?

Čovjek & Riječ wrote:Da svakako, ali ja ne iznosim svoja gledišta nego Božju Riječ.

Da, da primetio sam, pa u toj reči nigde ne piše dodatak da se onaj koji se opire toj reči opire Svetom Duhu, to je već tvoje gledište, sa tim što se ne opirem toj reči nego si to samo umislio.

apsolutno, no moramo se posvećivati isključivo po toj žrtvi i po toj krvi (tko ne bude jeo tijela moga i pio krvi moje neće imati života u sebi).

Da, da to upravo kažu katolici samo učestvuj u sakramentu pričešća i sve bude uredu, ali to nije istina.

Problem leži upravo tu : ljudi se ne posvećuju na taj način zato jer smatraju (zato što Bogu ne vjeruju) da to nije dovoljno, nego pokušavaju biti "bolji", tj. udovoljiti Zakonu. Takvima Pavao kaže : Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali (Gal 5:4). Kada čovjek zanemari ono što ima po krvi Kristovoj i "nastoji biti bolji" u njega se to (podmuklo) uvuče kao kvasac koji malo po malo podriva njegovu vjeru, na kraju čovjek živi samo po djelima, a ne više po vjeri (iako ispovijeda vjeru, odrekao se njezine sile II Tim 3:5), Krist za njega više nema nikakvog značaja i ... on umire bez Isusa Krista, bez spasonosne krvi koja ga čisti od svakog grijeha.

Opet jedno ne razumevanje, nije tu u pitanju da se ti pokušavaš načiniti boljim, već da dopustiš da te Bog načini boljim.No ako nisi poslušan i ne dopustiš da budeš glina u Božijim rukama od toga neće biti ništa, nikad posuda za čast, no za sramotu svakako budeš.Apostol Pavle ovde govori o obrezivanju a ne o moralnom načinu života, on sam često upozorava na način života.No zakonom ne možeš udovoljiti Bogu ali ga lošim načinom života svakako možeš ražalostiti. Stalno to mešaš ne znam zašto, nije zakon živeti ispravno, zakon je vezan za ishranu, dane, obrezivanje, no moralni zakon Božiji bi tebao da bu urezan u srce svakog vernika te on ukoren od Duha svakako ostavlja greh i tako se menja, no ako je uporan u tome da živi kako ne treba izgubi se Božiji glas u njegovom životu i Bog počinje da kori preko ljudi, ne posluša ni to bude odstranjen iz zajedništva i to je kraj.Mogućnost povratka je pokajanje i prestanak nemoralnog ili neispravnog načina života.

Amen, o tome ti upravo govorim, međutim to nije dovoljno govoriti, to treba živjeti

Pa dobro ako neko ne živi tako onda mu uopšte nije problem da bude lažov i licemer ovde i da priča da tako živi, ali ako pak živi tako onda ne mora da dokazuje ništa jer Bog zna i to je dovoljno.

Da ? Siguran si ?

Da siguran sam, ti svojim delima pokazuješ ko si , i na osnovu dela dolaziš u sinovsku poziciju, ne zato što su te tvoja dela dovela dotle, već tvoja dela pokazuju koliko si dozvolio da te Gospod menja i koliko si bio poslušan Božijem glasu.
Kada kažem ti, ne mislim na tebe već samo tako kažem.