Posvećenje i svetost

amos wrote:... naš problem je onome šta se događa posle spasenja ...

Poslije spasenja (dogodilo se na križu) događa se (isključivo) naše prihvaćanje, našega spasenja ? I to vjerom ? Pokušaj jednostavno odgovoriti.
Naime, ja vjerujem da se "poslije spasenja" (nakon što smo spoznali križ i Kristovo djelo za nas) događa upravo to što sam gore rekao. Moramo ostati u "poziciji spasenja", a to je moguće jedino vjerom, koja se hrani Riječju.

Pogledajmo radi bolje "ilustracije" što o ovome piše (jučer) D.Wilkerson (Potpuno predanje) :

"A sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost … pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju – nema razlike … svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu" (Rim 3,21-24).
Bog nam je otkrio siguran put da postanemo potpuno sveti i savršeni u njegovim očima, tako da sva njegova djeca mogu živjeti u apsolutnom miru i radosti znajući da Bog na njih gleda kao na svete i čiste. A sve to besplatan je dar!
Njegov dar svetosti nikada ne može biti nagrada za nešto što smo učinili. To je nezaslužena naklonost – dar. "Što doista veli Pismo? 'Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost.' A onomu koji radi ne računa se plaća po milosti, već po dugu; dok se onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost" (Rim 4,3-5).
Pokornost je jedini put do Božje svetosti, pokornost Kristovoj pravednosti po vjeri.
Pokoriti se znači "predati snagu svoje volje". Kod Boga nema takve stvari kao što je snaga volje – sva snaga je njegova i on ne dozvoljava drugu snagu od svoje vlastite. Bog zahtijeva apsolutnu svetost tako da tim zahtjevom budemo poniženi. On sa strpljenjem promatra naše borbe da budemo sveti i čeka da tako jadno podbacimo da potrčimo k njegovu prijestolju, padnemo na koljena i zavapimo: "Beznadno je; nikada neću biti svet! Slab sam, sklon požudi, grešan. U meni nema nikakva dobra!" Pokajanje koje Bog traži je priznanje slabosti u naših jalovim nastojanjima te da u sebi nemamo baš nikakve snage.
Dok ne padnete na svoje lice pred Božjim prijestoljem goli, jadni, bijedni, slabi i potpuno bespomoćni, ne možete se odjenuti u Kristovu svetost. Morate jednom za svagda priznati da nemate snagu oduprijeti se grijehu, da nemate ništa ponuditi Gospodinu osim zdrobljene, poražene i bespomoćne šake gline. Morate priznati da ne možete biti sveti bez pomoći. Svetost vam mora biti dana kao dar.
Najveći dar koji možete dati Bogu vaša je vjera da će vam on dati svoju svetost. Izaija je klicao: "Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti … učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima" (Iz 61,10-11).

Čovjek & Riječ wrote:

amos wrote:... naš problem je onome šta se događa posle spasenja ...

Poslije spasenja (dogodilo se na križu) događa se (isključivo) naše prihvaćanje, našega spasenja ? I to vjerom ? Pokušaj jednostavno odgovoriti.
Naime, ja vjerujem da se "poslije spasenja" (nakon što smo spoznali križ i Kristovo djelo za nas) događa upravo to što sam gore rekao. Moramo ostati u "poziciji spasenja", a to je moguće jedino vjerom, koja se hrani Riječju.

Vidiš kako se ti tamo gde tebi odgovara slažeš sa bratom Davidom i navodiš ga kao argument, ali zato tamo gde se ne slažeš sa njim mu repliciraš ovde na forumu.
Nije dovoljno hraniti se rečju, već i postupati u skladu sa reči, biti joj poslušan,U suprotnom naš um će biti pun informacija a naš život u neredu.Poznajem par takvih osoba i tuga ih je pogledati, a sve znaju, ali život njihov svedoči protiv njih da to što veruju i znaju nije dovoljno. Vidiš i đavoli i veruju i znaju, i sotona je neko ko poznaje reč bolje nego i ti i ja zajedno, ali mu to ne pomaže. Tako isto neće pomoći nekome njegova vera ako se ona ne očituje u njegovom praktičnom životu,takva vera je kaže apostol Jakov mrtva. Činjenica je da bez vere je nemoguće ugoditi Bogu, i činjenica je da ta vera dolazi od reči Božije, ali to nije sve ima još .Potrebno je da ta vera bude potvrđena kroz naš život i ponašanje.Apostol Pavle i Jakov to jako dobo objašnjavaju, samo treba prihvatiti i postupiti po reči i bude sve uredu .

amos wrote:... Vidiš kako se ti tamo gde tebi odgovara slažeš sa bratom Davidom i navodiš ga kao argument, ali zato tamo gde se ne slažeš sa njim mu repliciraš ovde na forumu.

... a kako drugačije ? Mislim da je to jedino pošteno.

Nije dovoljno hraniti se rečju, već i postupati u skladu sa reči, biti joj poslušan

... je'l to problem ? (ovo je pitanje za tebe)

,U suprotnom naš um će biti pun informacija a naš život u neredu.Poznajem par takvih osoba i tuga ih je pogledati

sumnjam da je tuga pogledati u pravednika po vjeri u Isusa Krista. Dakako, ako Duh Kristov zbilja živi u njima. Usput što ti misliš u čemu je bila razlika između onih što su svoje dovratke označili krvlju, kao što im je rečeno, i onih drugih ? I između jednog i drugog razbojnika na križu, jednoga s lijeve, a drugoga s desne strane ? Samo u ispovijedanju istine i prihvaćanju pravednosti po vjeri.

... a sve znaju, ali život njihov svedoči protiv njih da to što veruju i znaju nije dovoljno. Vidiš i đavoli i veruju i znaju, i sotona je neko ko poznaje reč bolje nego i ti i ja zajedno, ali mu to ne pomaže

... zato što On nije na Božjoj strani, ne pokorava se Bogu, da ga spasi ... znanje je beskorisno.

. Tako isto neće pomoći nekome njegova vera ako se ona ne očituje u njegovom praktičnom životu,takva vera je kaže apostol Jakov mrtva.

... pa sigurno

Činjenica je da bez vere je nemoguće ugoditi Bogu, i činjenica je da ta vera dolazi od reči Božije, ali to nije sve ima još .

... što još ? Bog ne govori ništa o tome, On kaže "ako vjeruješ", "samo vjeruj", itd. da sada ne nabrajam ...

Potrebno je da ta vera bude potvrđena kroz naš život i ponašanje.

... dakako da je potvrđena, to se itekako vidi, a naročito na prihvaćanju jednakih nama, pravednika po vjeri.

Apostol Pavle i Jakov to jako dobo objašnjavaju, samo treba prihvatiti i postupiti po reči i bude sve uredu .

Da, treba ih shvatiti na ispravan način, u Duhu.

Čovjek & Riječ wrote:.. je'l to problem ? (ovo je pitanje za tebe)

Onima koji su Božiji sinovi njima to nije problem, oni žive od svake Božije reči i veruju svaku Božiju reč. A za tebe jel problem ?

sumnjam da je tuga pogledati u pravednika po vjeri u Isusa Krista. Dakako, ako Duh Kristov zbilja živi u njima. Usput što ti misliš u čemu je bila razlika između onih što su svoje dovratke označili krvlju, kao što im je rečeno, i onih drugih ? I između jednog i drugog razbojnika na križu, jednoga s lijeve, a drugoga s desne strane ? Samo u ispovijedanju istine i prihvaćanju pravednosti po vjeri.

Vidiš od tih što su mazali vrata su ušli samo Joshua i Kaleb u obećanu zemlju.Kužiš ? Sa druge strane meni je tuga videti ljude koji vode gubitnički život samo zato što još uvek u njima preovlađuje ljubav prema svetu, iako su puni znanja i govore da su po veri pravednici, njihov život je jadan i tužan i ne očituje nikakvu pobedu nad grehom koju garantuje ta ista krv u koju kažu da se pouzdaju.

... zato što On nije na Božjoj strani, ne pokorava se Bogu, da ga spasi ... znanje je beskorisno.

Tako onda se slažemo da nije dosta znati i verovati, već je potrebno i pokoravati se Bogu i Njegovoj reči.

što još ? Bog ne govori ništa o tome, On kaže "ako vjeruješ", "samo vjeruj", itd. da sada ne nabrajam ...

To baš i nije tačno evo jedan deo samo :
Mat 7:26 A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku: Mat 7:27 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno.
Svakako da je vera nešto što je prva stvar koja nam je potrebna da bi ušli u poslušnost, ali nemojmo se zavaravati , postoje standardi koji pokazuju jasno kakav je a kakav nije jedan pravi vernik . Postoje karakteristike. Možemo o tome dublje nije problem.

... dakako da je potvrđena, to se itekako vidi, a naročito na prihvaćanju jednakih nama, pravednika po vjeri.

To nije potvrda, potvrda je posvećen život.U biti rast u posvećenju kroz delovanje Božijeg Duha na čoveka i čovekova poslušnost i otvorenost za korekcije.Ali recimo čovek koji još uvek nije izašao na kraj sa porocima, one je još uvek u mleko fazi i nema šanse da potvrdi bilo čime da je dobio slobodu, jer krv oslobađa od poroka.No to ne važi za novo obraćene, ali već posle nekog vremena prvi plodovi terbaju početi da se pojavljuju, u vidu odbacivanja poroka.Alkohol, kocka, cigarete, seksualni nemoral itd...To je na početku, u fazi pijenja mleka.To što jedan drugog prihvata neko to ne znači ništa, i pijanac će za pijanca reći da je dobar, jer su isti.Ali kada se pojavi neko ko je trezven videće se razlika.Tako i mi moramo očitovati razliku od ovog sveta ako smo Hristovi.

Da, treba ih shvatiti na ispravan način, u Duhu.

To se u potpunosti slažem, treba ih staviti tako kako piše bez izokretanja na svoju propast kako kaže apostol Petar . Jer oni su ih u Duhu pisali pa taj Duh i treba prihvatiti, svaki duh koji se suproti reči nije od Boga, jer Bog je uvek sa svojom reči .

amos wrote:... Onima koji su Božiji sinovi njima to nije problem, oni žive od svake Božije reči i veruju svaku Božiju reč. A za tebe jel problem ?

Apsolutno ne , jer od mene moj Spasitelj samo traži pouzdanje u Njega, a to zaista nije teško, naročito zato što sam upoznao sebe i svoju nemoć

Vidiš od tih što su mazali vrata su ušli samo Joshua i Kaleb u obećanu zemlju.Kužiš ? ...

Ne, to nije istina, istina je da je Smrt mimoišla SVE koji su (kako ti kažeš) "mazali vrata". Mazanje vrata bilo je ono što je Bog tražio, isto kao što je tražio samo pogled na mjedenu zmiju podignutu na stup, u pustinji da bi ozdravio ljude od ujeda otrovnica (grijesi), ili kao što je tražio od Petra da zadrži pogled na Njemu kako ne bi potonuo.
A Jošua i Kaleb su primjeri ustrajne vjere u svim i najtežim okolnostima i kada je izgledalo nemoguće, oni su vjerovali Bogu i išli dalje prema obećanoj zemlji. I Bog im je pokazao da je Njegovo obećanje nepromjenjivo, doveo ih je tamo srušivši sve prepreke koje su stajale pred njima.

... Tako onda se slažemo da nije dosta znati i verovati, već je potrebno i pokoravati se Bogu i Njegovoj reči.

Živiti pravednost po vjeri, a ne po djelima, upravo je to što kažeš; pokoravanje Božjoj Riječi

Mat 7:26 A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, ...

Ovo potvrđuje ono što sam prije rekao, ako čovjek kaže da vjeruje, a zapravo ne živi to, on zapravo ne izvršuje Riječ Božju, on zavarava sam sebe ...

... postoje standardi koji pokazuju jasno kakav je a kakav nije jedan pravi vernik . Postoje karakteristike. Možemo o tome dublje nije problem.

Dobra ideja: "(pravi) plodovi vjere"

To nije potvrda, potvrda je posvećen život.

Žao mi je, ali bratska ljubav ipak jest potvrda, odnosno plod pravednosti vjere.

U biti rast u posvećenju kroz delovanje Božijeg Duha na čoveka i čovekova poslušnost i otvorenost za korekcije.Ali recimo čovek koji još uvek nije izašao na kraj sa porocima, one je još uvek u mleko fazi i nema šanse da potvrdi bilo čime da je dobio slobodu, jer krv oslobađa od poroka.No to ne važi za novo obraćene, ali već posle nekog vremena prvi plodovi terbaju početi da se pojavljuju, u vidu odbacivanja poroka.Alkohol, kocka, cigarete, seksualni nemoral itd...To je na početku, u fazi pijenja mleka.

Slažem se, to je za djecu (u Duhu), a poslije ?

To što jedan drugog prihvata neko to ne znači ništa, i pijanac će za pijanca reći da je dobar, jer su isti.

Da, tako će i pravednik pravednika prihvatiti, jer su isti.

Ali kada se pojavi neko ko je trezven videće se razlika.Tako i mi moramo očitovati razliku od ovog sveta ako smo Hristovi.

Riječ kaže da se oni koji su Njegovi prepoznaju po ljubavi. Onaj tko nema ljubavi prema bratu, nema ni ljubavi prema Bogu, on je lažac. Tako kaže Riječ.

Čovjek & Riječ wrote:Ne, to nije istina, istina je da je Smrt mimoišla SVE koji su (kako ti kažeš) "mazali vrata". Mazanje vrata bilo je ono što je Bog tražio, isto kao što je tražio samo pogled na mjedenu zmiju podignutu na stup, u pustinji da bi ozdravio ljude od ujeda otrovnica (grijesi), ili kao što je tražio od Petra da zadrži pogled na Njemu kako ne bi potonuo.
A Jošua i Kaleb su primjeri ustrajne vjere u svim i najtežim okolnostima i kada je izgledalo nemoguće, oni su vjerovali Bogu i išli dalje prema obećanoj zemlji. I Bog im je pokazao da je Njegovo obećanje nepromjenjivo, doveo ih je tamo srušivši sve prepreke koje su stajale pred njima.

Ne, istina je da su svi pomrli u pustinji zbog nevere, jedino su Joshua i kaleb pokazali veru i zato su ušli u obećanu zemlju.Što je i jeste tip ili slika vernika koji je prošao kroz posvećenje i testove i ušao u obećanje. To je istina moj brate i to sve piše u reči , ako želiš stihove da ti pokažem nema nikakvih problema. Mada mislim da i ti to jako dobro znaš. Bog svakako pomaže i pravednima i nepravednima i to nije nikakav dokaz ničega, od 1o gubavaca samo se jedan vratio, gomile ljudi su bile oslobođene i isceljene no nisu svi postali Isusovi učenici. To je isto istina zar ne ?

Živiti pravednost po vjeri, a ne po djelima, upravo je to što kažeš; pokoravanje Božjoj Riječi

Vera koja se ne očituje u delima je mrtva kaže apostol Jakov.Onaj koji sluša, veruje i izvršava reč Božiju to je pokoravanje.
Mat 7:21 Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima. Mat 7:22 Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? Mat 7:23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.

Žao mi je, ali bratska ljubav ipak jest potvrda, odnosno plod pravednosti vjere.

Bratska ljubav koji proizilazi iz posvećenog života jeste sam vrh osobine savršenog čoveka.No da razmotrimo šta je bratoljublje. Reč kaže ljubite se delom i istinom, dakle mi treba ako smo braća da budemo otovreni jedni prema drugima i to je osobina bratoljublja zar ne ? Onda druga stvar da bi neko bio naš brat mi ga trebamo i poznavati zar ne ? Apostol Pavle kaže da se ne družimo sa nazovi braćotom koji bi bio:
1Co 5:11 A sad vam pisah da se ne miješate ako koji koji se brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica, ili hajduk; s takovima da i ne jedete.
Dakle to su neke osobine koje neki čovek koji je naš brat nebi tebao da ima, ako ih ima on onda nije naš brat, naravno ne treba da ga mrzimo niti bilo šta loše da mu smeramo, ali trebamo biti iskreni i otvoreni sa njim da takvo ponašanje nije ispravno i dok ga ne ispravi ne može biti sa nama . Tako da bratoljublje važi za one koji su ispravni u tim stvarima, jer tek onda su naša braća.Naravno na forumima smo dužni da verujemo jedni drugima da mi nismo takvi , jer ne postoji mogućnost osim ako se lično upoznamo to da se proveri, što sam i uradio sa nekim članovima, no sa nekim nisam bio u mogućnosti pa šta ću moram da pretpostavljam da žive ispravan život i da im verujem na reč.
Tako da brat ljubi brata koji je stvarno brat i koji živi ispravan život, no ako ne živi dužan ga je opomenuti i nakon toga ako to ne uspe izbegavati.
Sa druge strane osoba koja ima bratoljublje a nema posvećen život je samo glumac koji bratoljublje zasniva na emocijama i naravno pošto živi pogrešnim životom moćiće da ljubi sve koji imaju isto perje kao i on, no one koji žive posvećen život uvek će doživljavati kao legaliste.U tom smislu pijanac uvek podržava pijanca, ali u pitanju šta nas reč uči kakvi trebamo biti, mora postojati razlika između deteta Božijeg i sveta, jel se slažemo po tom pitanju ?

Slažem se, to je za djecu (u Duhu), a poslije ?

Pa kada je se očistio od poroka raste u posvećenju kroz menjanje karaktera, i načina razmišljanja,zamenjujući ovosvetski način razmišljanja Hristovim

Da, tako će i pravednik pravednika prihvatiti, jer su isti.

Slažem se .Prirodni telesni uvek progoni duhovnog, telesni progoni telesnog, ali duhovni uvek poštuje duhovnog iako ga može po koji put korigovati.

Riječ kaže da se oni koji su Njegovi prepoznaju po ljubavi. Onaj tko nema ljubavi prema bratu, nema ni ljubavi prema Bogu, on je lažac. Tako kaže Riječ.

Tako je i to je istina isto, mora imati i jedno i drugo. Mora imati i posvećen(odvojen od sveta život) i bratoljublje . Jedno bez drugog ne može kao što sam gore objasnio, ako ima bratoljublje a nema posvećenost onda je samo jedan licemer , a kroz posvećenje stiže do bratoljublja. Bratoljublje dolazi na kraju kao zadnji stepenik pred zapečaćenje Svetim Duhom.
2Pe 1:5 I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum, 2Pe 1:6 A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, 2Pe 1:7 A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. 2Pe 1:8 Jer kad je ovo u vama, i množi se, neće vas ostaviti lijene niti bez ploda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista.
Kao što vidiš mnoge stvari predhode pravom biblijskom bratoljublju, treba se penjati tim stepenicima da bi se moglo reći ja imam bratoljublje i na kraju ljubav.
No čini mi se da se danas bratoljublje zasniva na nekim drugim principima koji nisu utemeljeni na bibliji. Prava ljubav je kako smo već rekli korektivna i potpuno iskrena (ništa ne krije) . Bratoljublje bez iskrenosti u odnosima je samo farsa koja služi svojoj svrsi , manipulacija emocijama i ništa drugo. Imao sam jednog prijatelja koji je posedovao takvu vrstu "bratoljublja" , pa ne pričam napamet već iz iskustva.

amos wrote:... Ne, istina je ...

... poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra. Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara. Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.
Mislim da je ovo jasno rečeno ?
I mislim da se potpuno jasno vidi da nije do ičega drugoga, nego samo i isključivo do krvi. Neznam hoće li se "Jakov" složiti sa ovim, ali ako neće poručujem mu da je nosilac nekog drugog evanđelja. Međutim ja vjerujem da se Jakov potpuno slaže sa ovim, naime (prava) vjera je djelotvorna : jer ona tvori i pravednost i daje mir koji nadilazi razum i daje Kristov Duh i bratoljublje, kao i ljubav prema bližnjemu. Ako tko toga nema, neka ne laže pred Bogom, jer njegova vjera nije potvrđena plodom, nije djelotvorna. Kada ovo kažem, neka mi Bog bude milostiv i oprosti sve moje grijehe, jer čovjek sam nečistih usana, ali hvala Kristu Isusu, jer u Njemu sam opravdan i svi grijesi su mi pokriveni Njegovom krvlju.

Jer kad je ovo u vama, i množi se, neće vas ostaviti lijene niti bez ploda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista. Kao što vidiš mnoge stvari predhode pravom biblijskom bratoljublju, treba se penjati tim stepenicima da bi se moglo reći ja imam bratoljublje i na kraju ljubav.

Amen !

No čini mi se da se danas bratoljublje zasniva na nekim drugim principima koji nisu utemeljeni na bibliji. Prava ljubav je kako smo već rekli korektivna i potpuno iskrena (ništa ne krije) . Bratoljublje bez iskrenosti u odnosima je samo farsa koja služi svojoj svrsi , manipulacija emocijama i ništa drugo. Imao sam jednog prijatelja koji je posedovao takvu vrstu "bratoljublja" , pa ne pričam napamet već iz iskustva.

Amen ! Ja ih znam puno koji svoje bratoljublje temelje upravo na takvim (lošim) principima, bez iskrenosti su u odnosima, jedno govore, drugo misle, a treće rade. Kao pogani.

amos wrote:... Sa druge strane osoba koja ima bratoljublje a nema posvećen život je samo glumac koji bratoljublje zasniva na emocijama i naravno pošto živi pogrešnim životom moćiće da ljubi sve koji imaju isto perje kao i on, no one koji žive posvećen život uvek će doživljavati kao legaliste.U tom smislu pijanac uvek podržava pijanca, ali u pitanju šta nas reč uči kakvi trebamo biti, mora postojati razlika između deteta Božijeg i sveta, jel se slažemo po tom pitanju ? ...

Dakako da se slažemo, dijete Božje, samim tim što je dijete Božje, odvojeno je od ovoga svijeta i od svega nečistog, svega što nije posvećeno krvlju Kristovom. Dijete Božje odvojeno je, ne zato što se ono odvojilo, nego zato što ga je svijet odbacio, zato što svijet jednostavno funkcionira na drugim temeljima, u drugom duhu, na drugačijoj istini ... itd. Dijete Božje (ipak) ide u svijet da bi tamo donijelo svjetlo i slavu Božju, ide kao ovca među vukove, ali mudro i sa silom Božjeg Duha ljubavi i milosrđa.
Reci ti meni kako je uopće moguće imati bratoljublje, a nemati posvećen život ? Naime bratoljublje upravo proizlazi iz ljubavi prema onome koji je Posvetitelj. Ako je netko posvećen krvlju Kristovom (put u svetinju nad svetinjama otvoren je krvlju Kristovom, otvoren nakon križa Kristova, kad se zastor koji je još uvijek bio prepreka u Božju prisutnost razderao od Boga, odozgor na dolje, otvarajući nam put k Njemu), onda dobro zna što je Isus mislio pod onim kada je rekao; idite i naučite što znači : milosrđe mi je milo, a ne žrtva.

Čovjek & Riječ wrote:

amos wrote:... Sa druge strane osoba koja ima bratoljublje a nema posvećen život je samo glumac koji bratoljublje zasniva na emocijama i naravno pošto živi pogrešnim životom moćiće da ljubi sve koji imaju isto perje kao i on, no one koji žive posvećen život uvek će doživljavati kao legaliste.U tom smislu pijanac uvek podržava pijanca, ali u pitanju šta nas reč uči kakvi trebamo biti, mora postojati razlika između deteta Božijeg i sveta, jel se slažemo po tom pitanju ? ...

Dakako da se slažemo, dijete Božje, samim tim što je dijete Božje, odvojeno je od ovoga svijeta i od svega nečistog, svega što nije posvećeno krvlju Kristovom. Dijete Božje odvojeno je, ne zato što se ono odvojilo, nego zato što ga je svijet odbacio, zato što svijet jednostavno funkcionira na drugim temeljima, u drugom duhu, na drugačijoj istini ... itd. Dijete Božje (ipak) ide u svijet da bi tamo donijelo svjetlo i slavu Božju, ide kao ovca među vukove, ali mudro i sa silom Božjeg Duha ljubavi i milosrđa.
Reci ti meni kako je uopće moguće imati bratoljublje, a nemati posvećen život ? Naime bratoljublje upravo proizlazi iz ljubavi prema onome koji je Posvetitelj. Ako je netko posvećen krvlju Kristovom (put u svetinju nad svetinjama otvoren je krvlju Kristovom, otvoren nakon križa Kristova, kad se zastor koji je još uvijek bio prepreka u Božju prisutnost razderao od Boga, odozgor na dolje, otvarajući nam put k Njemu), onda dobro zna što je Isus mislio pod onim kada je rekao; idite i naučite što znači : milosrđe mi je milo, a ne žrtva.

Pa ne može, zato sam i rekao da je onak koji ima bratoljublje a nema posvećen život samo jedan licemer. On glumi bratoljublje nekad i samom sebi, jer meša emocije sa bratoljubljem ili pak sa ljubavi .
Ali se može ponašati kao da ima bratoljublja, no unutar sebe prikriva mržnju.Ima jedan stih koji to dobro opisuje :
Psa 55:21 Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Riječi su im blaže od ulja, ali su goli mačevi.
Pročitaj ceo psalm vidi o čemu se radi i o čemu govorim.
Nadam se da me razumeš o čemu sam mislio. Ljubazni govor nije uvek ljubav, i oštar nije nedostatak ljubavi. Otac kad kazni sina ne znači da ga ne voli, i brat kad odbaci brata ne znači da ga ne voli , nego odbacivanje je način discipline opisan u bibliji. O tome govorim . Istina je ono što je ljubav , iskrenost brata prema bratu i otovrenost, poverenje između braće to je ljubav.ako nema poverenja nema ni bratoljublja.Jel se slažemo ? Kda je poverenje narušeno , narušeno je i bratoljublje , ali to ne znači da je ljubav narušena, je ono što je iznad bratoljublja je ljubav. Tako da prihvatanje nekog ko nije ispravan nije bratoljublje već naprotiv činjenje medveđe usluge i držanje u zabludi osobe koja bi mogla postati pravim bratom ako joj se to direktno saopšti.

amos wrote:... Pa ne može, zato sam i rekao da je onak koji ima bratoljublje a nema posvećen život samo jedan licemer. On glumi bratoljublje nekad i samom sebi, jer meša emocije sa bratoljubljem ili pak sa ljubavi .
Ali se može ponašati kao da ima bratoljublja, no unutar sebe prikriva mržnju.Ima jedan stih koji to dobro opisuje :
Psa 55:21 Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Riječi su im blaže od ulja, ali su goli mačevi. Pročitaj ceo psalm vidi o čemu se radi i o čemu govorim.
Nadam se da me razumeš o čemu sam mislio. Ljubazni govor nije uvek ljubav, i oštar nije nedostatak ljubavi. Otac kad kazni sina ne znači da ga ne voli, i brat kad odbaci brata ne znači da ga ne voli , nego odbacivanje je način discipline opisan u bibliji. O tome govorim . Istina je ono što je ljubav , iskrenost brata prema bratu i otovrenost, poverenje između braće to je ljubav.ako nema poverenja nema ni bratoljublja.Jel se slažemo ? Kda je poverenje narušeno , narušeno je i bratoljublje , ali to ne znači da je ljubav narušena, je ono što je iznad bratoljublja je ljubav. Tako da prihvatanje nekog ko nije ispravan nije bratoljublje već naprotiv činjenje medveđe usluge i držanje u zabludi osobe koja bi mogla postati pravim bratom ako joj se to direktno saopšti.

To je to ! Amen.
... kao da ima bratoljublja, no unutar sebe prikriva mržnju. Ima jedan stih koji to dobro opisuje :
Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Riječi su im blaže od ulja, ali su goli mačevi.
Međutim takvi ne mogu izdržati predugo, njihova prava (vučja) narav prije ili kasnije izbije na vidjelo. Kod onih drugih, koji su prava braća, (L)ljubav pokriva sve grijehe. Njihova ljubav je postojana i ne može je ništa uzdrmati, jer je odgovor na ljubav Božju (i zapovijed) koju su primili.
Pričamo o bratoljublju na temi o svetosti, međutim ja upravo mislim i vjerujem da je to usko povezano, ako je netko krvlju Isusovom posvećen, taj je i pravi brat. Pa braća smo jedino (a to nije uopće malo, to je najviše, najčvršće bratstvo) po krvlju Isusa Krista.
Tko nije posvećen krvlju Kristovom, nije ni brat. To su oni od tijela rođeni koji (i to u ime Božje) progone braću, dok im ovi svjedoče Krista razapetoga podnoseći pri tome njihovo pljuvanje. Ali i Krist je patio odvojen (izvan grada, izvan tabora), zar ne ?

Čovjek & Riječ wrote:
Međutim takvi ne mogu izdržati predugo, njihova prava (vučja) narav prije ili kasnije izbije na vidjelo. Kod onih drugih, koji su prava braća, (L)ljubav pokriva sve grijehe. Njihova ljubav je postojana i ne može je ništa uzdrmati, jer je odgovor na ljubav Božju (i zapovijed) koju su primili.

sada ono što mene zanima je šta smatraš pod vučijom naravi ? Slažem se sa ovim što si rekao, no mezanima da još pobolje objasniš tu narav, kako bi to u praksi izgledalo i kako to vidiš.

Pričamo o bratoljublju na temi o svetosti, međutim ja upravo mislim i vjerujem da je to usko povezano, ako je netko krvlju Isusovom posvećen, taj je i pravi brat. Pa braća smo jedino (a to nije uopće malo, to je najviše, najčvršće bratstvo) po krvlju Isusa Krista.
Tko nije posvećen krvlju Kristovom, nije ni brat. To su oni od tijela rođeni koji (i to u ime Božje) progone braću, dok im ovi svjedoče Krista razapetoga podnoseći pri tome njihovo pljuvanje. Ali i Krist je patio odvojen (izvan grada, izvan tabora), zar ne ?

Bratoljublje je sam vrh posvećenja to se slažemo i jeste itekako deo teme , no kada kažemo posvećen krvlju Hristovom dobro je reći da kada krv Hristova nekog posveti to u prvom trenutku izgleda kao da se i nie ništa desilo, međutim kako vreme prolazi ta krv deluje i čisti čoveka tako da se može videti na životu čoveka efekat te krvi.Nemoguće je da čovek bude posvećen krvlju i da ostane kakav je i bio, on treba kontinuirano rasti u posvećenju i odvajanju od ovog sveta.Ta krv nas nuka da se odvajamo i gura nas Božija milost u ispravan život, to je posledica posvećenja. Tako on od jednog grešnika totalno nesposobnog da išta promeni dobija silu kroz krv i odkupljenje da stane nasuprot grehu i pobedi. Mada uvek postoje ljudi koji previše vole svet i izgovaraju se svojom nemogućnosti da pobede greh i tako dirktno nanose sramotu Krstu i krvi Hristovoj koja daje silu za pobedu, takvi ljudi nažalost nikada ne iskuse pobednički život, imaju u rukama sredstvo ali ih ljubav prema svetu i njegovim slastima odvlači od obećanja.I takav čovek doživljava opomene i stalno opterećen savešću jer nije poslušan živi na pola puta do obećanja, i jedino što mu preostaje je da kuka nad svojom sudbinom, dok je ustvari istina da ljubav prema svetu ima vlast nad njim. U Judinoj poslanicu možemo naći takve ljude, on ih opisuje :
Juda 1.16 "Oni mrmljaju i jadikuju nad svojim sudbinama, a žive po vlastitim požudama, njihova usta govore ponosite reči, i laskaju ljudima očigledno radi dobitka."
To su ljudi koji žive sa nama i među nama ali nisu od nas jer apostol ljubavi Ivan kaže :
1Jn 2:15 Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi očine u njemu. 1Jn 2:16 Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta. 1Jn 2:17 I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje dovijeka.
Tako da on pored bratoljublja navodi i ovu činjenicu kao uslov , ono treba imati a ovo ne zaobići .

amos wrote:... sada ono što mene zanima je šta smatraš pod vučijom naravi ? Slažem se sa ovim što si rekao, no mezanima da još pobolje objasniš tu narav, kako bi to u praksi izgledalo i kako to vidiš.

Drago mi je brate što pitaš (jer to je jedini način da se razumijemo i tako ispravno shvatimo), rado ću ti odgovoriti. Pod vučjom naravi smatram "normalnu" (čitaj griješnu) ljudsku narav koja se želi promjeniti, ali bez Božje sile, dakle zanemarujući i ne čekajući na Božju intervenciju koja se temelji na Riječi, na Božjem obećanju i baštini se jedino i isključivo vjerom (!).
Kako znamo, to je nemoguće. Nemoguće je postati novo stvorenje (novo je nastalo, staro je nestalo) bez Isusa Krista, bez križa Kristova. Bez prave spoznaje Isusa Krista.
Ono što se događa u tome slučaju, ljudska je nepromijenjena narav (sa najboljom namjerom i svom svojom silom da bude pobožna), ali u koju nije posijano Božje sjeme (logos, rhema, sperma) po kojem (jedino i isključivo) može nastati novo stvorenje. Kada čovjek upregne sve svoje sile da postane Bogu prihvatljiv, za posljedicu dobije vučju narav. Ta narav se razaznaje po lošim plodovima koje rađa. Ti plodovi su, najprije lažno prorokovanje (Mat 7:15), jer vuci ne govore ono što su čuli od Boga (Jeremija 14:14 : Jahve mi reče; Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga). Dalje, obzirom da se (iako) vuci, trude biti ovčice, to neminovno rađa svim vrstama lažnog predstavljanja i prikazivanja sebe onakvima kakvi zapravo nisu u svojoj unutrašnjosti, u svojoj biti. Njima je najvažnije nekoga učiniti svojim istomišljenikom, zato izmišljaju razne nauke ne bi li se ljudima svidjeli, a koje izlaze iz njihovog Riječju nepromjenjenog srca i nanose veliku štetu stadu Božjem. Međutim (prave) ovce koje čuju Božji glas i slijede Ga, a neminovno se susreću sa vucima (Mat 10:16), prema vucima su mudre i blage, te zazivaju mir i blagoslov Božji da padne na njih (Luk 10:3-6). Ovce i vuci veliki su neprijatelji, ne radi ovaca, nego radi vukova, radi njihove vučje naravi. Vuci često razgone stado Božje, ali se ono okuplja oko pastira (može i s velikim "P") koji ih sakuplja i štiti. Nadam se da sam ti ovim uspio bar donekle približiti na kakvu narav mislim kada kažem vučja narav.

... Nemoguće je da čovek bude posvećen krvlju i da ostane kakav je i bio, on treba kontinuirano rasti u posvećenju i odvajanju od ovog sveta.Ta krv nas nuka da se odvajamo i gura nas Božija milost u ispravan život, to je posledica posvećenja. Tako on od jednog grešnika totalno nesposobnog da išta promeni dobija silu kroz krv i odkupljenje da stane nasuprot grehu i pobedi.

Apsolutno da čovjek ne ostaje kakav je bio nakon što je posvećen krvlju Isusovom, on je novo stvorenje, od vuka je postala ovca, može se slobodno reći. Ovca hrli za Pastirom, sluša Njegov glas, ide za Njim i rado se druži sa drugim ovcama (sa vukovima baš ne, ovca ko ovca). Međutim ovdje treba reći da odvajanje ne ide našom voljom, na način da je izbjegavam ovaj svijet, da se ne družim sa ovim svijetom, ili da ne pušim, ne pijem, ne jedem "previše", ne gledam više žene, ili nešto slično tome (ovim ne preporučam ovo činiti). Ako se moje Bogoštovlje svodi (samo i uglavnom) na ovakve radnje onda je ono jako upitno, ustvari ne upitno, nego potpuno jalovo i bezvrijedno pred Bogom. A takvih ljudi ima puno, većina. S druge strane ovca ne može bez Pastira, ona je ovisna o Njegovom glasu i stalno sluša odakle dolazi da bi Ga slijedila, ovce imaju stav "Gospodine, kome da idemo ? Ti imaš riječi života vječnoga !"

Čovjek & Riječ wrote:Drago mi je brate što pitaš (jer to je jedini način da se razumijemo i tako ispravno shvatimo), rado ću ti odgovoriti. Pod vučjom naravi smatram "normalnu" (čitaj griješnu) ljudsku narav koja se želi promjeniti, ali bez Božje sile, dakle zanemarujući i ne čekajući na Božju intervenciju koja se temelji na Riječi, na Božjem obećanju i baštini se jedino i isključivo vjerom (!).

Slažem se , no naravno voleo bih da vidimo kako to u praksi izgleda.Lično verujem da to izgleda ovako.Bog interveniše tako što kaže reč, mi verujemo tako što poslušamo i krenemo da poslušamo, onda Bog da silu da mi ustvari i možemo da izvršimo.
1.Bez Božije reči za nas u to vreme (rhema) mi upadamo u legalizam i radimo ono što nam Bog nije rekao.
2.Bez naše poslušnosti naša vera se pokazuje kao mrtva stoga i ne delotvorna.
3. Sa mrtvom ne delotvornom verom mi ni ne možemo da se koristimo silom iako nam je ona na raspolaganju
To su sve iskušenja na koja jedan vernik nailazi zar ne ?
Da se razumemo jedno dete Božije mora proći i kroz fazu legalizma i kroz fazu liberalizma dok ne stane na sredinu puta. To je normalno i deo je duhovnog sazrevanja, ali oni koji su zreli savladali te dve prepreke imaju na rapolaganju silu od Boga i znaju da je koriste su ljudi koji žive pobednički život.
Gadna stvar je kada neko nikada ne izađe iz legalizma ili liberalizma, a ne možeš im objasniti ta su davno trebali sazreti i postati učitelji, a još ih se mora pojiti mlekom, i jš u svemu tome misle da mogu biti učitelji.Uh, to je gadno stari, znam neke koji kada su postali vernici ja se nisam ni rodio a još uvek to nisu shvatili.Zamisli koji gubitak zbog oholosti (ja znam) i ponosa (ja mogu) .Liberalni kaže ja znam i to je dosta, a legalista ja mogu i to je dosta. Ali istina je da prvi ne zna onoliko koliko bi trebao znati, a onaj koji može da propušta gomilu stvari koje ni ne zna da postoje.

Kako znamo, to je nemoguće. Nemoguće je postati novo stvorenje (novo je nastalo, staro je nestalo) bez Isusa Krista, bez križa Kristova. Bez prave spoznaje Isusa Krista.

Slažem se .

Ono što se događa u tome slučaju, ljudska je nepromijenjena narav (sa najboljom namjerom i svom svojom silom da bude pobožna), ali u koju nije posijano Božje sjeme (logos, rhema, sperma) po kojem (jedino i isključivo) može nastati novo stvorenje. Kada čovjek upregne sve svoje sile da postane Bogu prihvatljiv, za posljedicu dobije vučju narav. Ta narav se razaznaje po lošim plodovima koje rađa. Ti plodovi su, najprije lažno prorokovanje (Mat 7:15), jer vuci ne govore ono što su čuli od Boga (Jeremija 14:14 : Jahve mi reče; Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga). Dalje, obzirom da se (iako) vuci, trude biti ovčice, to neminovno rađa svim vrstama lažnog predstavljanja i prikazivanja sebe onakvima kakvi zapravo nisu u svojoj unutrašnjosti, u svojoj biti. Njima je najvažnije nekoga učiniti svojim istomišljenikom, zato izmišljaju razne nauke ne bi li se ljudima svidjeli, a koje izlaze iz njihovog Riječju nepromjenjenog srca i nanose veliku štetu stadu Božjem. Međutim (prave) ovce koje čuju Božji glas i slijede Ga, a neminovno se susreću sa vucima (Mat 10:16), prema vucima su mudre i blage, te zazivaju mir i blagoslov Božji da padne na njih (Luk 10:3-6). Ovce i vuci veliki su neprijatelji, ne radi ovaca, nego radi vukova, radi njihove vučje naravi. Vuci često razgone stado Božje, ali se ono okuplja oko pastira (može i s velikim "P") koji ih sakuplja i štiti. Nadam se da sam ti ovim uspio bar donekle približiti na kakvu narav mislim kada kažem vučja narav

Dobro u tome se potpuno slažemo , no treba znati da vuci imaju još plodova pored gore navedenih. Apostol Petar ih opisuje ovako :
2Pe 2:1 A bijaše i lažnijeh proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnijeh učitelja, koji će unijeti jeresi pogibli, i odricaće se gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu pogibao. 2Pe 2:2 I mnogi će poći za njihovijem nečistotama kojima će se huliti na put istine. 2Pe 2:3 I u lakomstvu loviće vas izmišljenijem riječima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema. 2Pe 2:4 Jer kad Bog ne poštedje anđela koji sagriješiše, nego ih metnu u okove mraka paklenoga, i predade da se čuvaju za sud; 2Pe 2:5 I prvoga svijeta ne poštedje, nego sačuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde, navede potop na svijet bezbožnički; 2Pe 2:6 I gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi, i postavi ugled bezbožnicima koji bi postali; 2Pe 2:7 I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici nečistotom življenja; 2Pe 2:8 Jer kad življaše pravednik među njima, gledajući i slušajući bezakona djela, mučaše od dana do dana pravednu dušu; 2Pe 2:9 Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike mučeći čuvati za dan sudni; 2Pe 2:10 A osobito one koji idu za tjelesnijem željama nečistote, i ne mare za poglavarstvo, i koji su bezobrazni i samovoljni, i ne drkću huleći na slavu.
Tako da se nadam da razumeš da ja iako zagovaram svetost ne spadam u skupinu onih koji progone one koji žele slediti glas pastira ako otvoreno govorim o ovoj drugoj skupini jednako opasnih učitelja, lažnih proroka, vukova u jagnjećoj koži.Ako je mogao apostol Petar, zašto ne bi mogli i mi.
Treba znati obe krajnosti dok se istina nalzi na sredini tog uskog puta.Jel se slažemo oko ovoga ?

Apsolutno da čovjek ne ostaje kakav je bio nakon što je posvećen krvlju Isusovom, on je novo stvorenje, od vuka je postala ovca, može se slobodno reći. Ovca hrli za Pastirom, sluša Njegov glas, ide za Njim i rado se druži sa drugim ovcama (sa vukovima baš ne, ovca ko ovca).

Slažem se sa ovim potpuno.

Međutim ovdje treba reći da odvajanje ne ide našom voljom, na način da je izbjegavam ovaj svijet, da se ne družim sa ovim svijetom, ili da ne pušim, ne pijem, ne jedem "previše", ne gledam više žene, ili nešto slično tome (ovim ne preporučam ovo činiti).

Ovde imam primedbu, odnosno malo želim da produbim.Ako razumemo da te sve stvari koje smo nabrojali pripadaju fazi mleka, ne sumnjam da zreli vernici su svakako raskrstili sa tim stvarima u svom životu.Slažem se ne svojim nastojanjem da promenimo svoje ponašanje, već činjenicom da je Bog već promenio naš način razmišljanja pa mi ni ne volimo niti nas privlače te stvari.Promena koju čini Bog se ne dešava tako da se ništa ne pomeni jel tako? Ne promena se dogodi mi prestajemo raditi te stvari jer su se naše želje promenile, naš način razmišljanja, i onda iz nas prirodno iz promenjene Božijom rukom prirode više ne dolaze takve želje, već radije radimostvari koje su Bogu ugodne.Promenjeni Božijom rukom, činimo stvari koje su Bogu ugodne, ne svojom snagom već kao posledica promene koju je Bog načinio u nama.

Ako se moje Bogoštovlje svodi (samo i uglavnom) na ovakve radnje onda je ono jako upitno, ustvari ne upitno, nego potpuno jalovo i bezvrijedno pred Bogom. A takvih ljudi ima puno, većina.

Pa i nije brate većina, većina je onih koji kažu da slede Boga a slede svoje slasti, totalno ne promenjene prirode ali sa toliko znanja da mogu sve dobro da objasne ali ništa ne žive.Ovo je doba intelektualnih doživljaja bez imalo prakse.No naravno ima i popriličan broj ovih drugih, i jako mali broj onih koji su na pravom putu između, na uskom putu.

S druge strane ovca ne može bez Pastira, ona je ovisna o Njegovom glasu i stalno sluša odakle dolazi da bi Ga slijedila, ovce imaju stav "Gospodine, kome da idemo ? Ti imaš riječi života vječnoga !

Amen sa ovim se slažem, ovca uvek sluša glas pastira i ide za Njim i radi ono što pastir radi od nje , daje vunu bez i da se trudi, jer ovca ne mora da se trudi to što je ovca čini da ona prirodno daje vunu.Tako i jedan iskren verik se podlaže reči Božijoj i strpljivo donosi rodove Duha u posvećenju.

amos wrote:... Slažem se , no naravno voleo bih da vidimo kako to u praksi izgleda.Lično verujem da to izgleda ovako.Bog interveniše tako što kaže reč, mi verujemo tako što poslušamo i krenemo da poslušamo, onda Bog da silu da mi ustvari i možemo da izvršimo ...

Brate, tvome postu se ne može zanijekati ozbiljnost i zrelost. Drago mi je što smo se u mnogim stvarima složili. Izdvojio sam ovaj jedan dio tvoga posta da bih na njemu rasvjetlio ono što ja smatram da je razlika u našem razmišljanju i što je ključ koji otvara vrata za potpuno razumijevanje. Naime iz tvoje gornje rečenice (i drugih) vidim ono što ti vjeruješ, a to je naša poslušnost Bogu u smislu daljnjeg ne činjenja grijeha (podvrgavanje Zakonu Božjem). Ono što ja vjerujem potpuno je drugačije; naime ja vjerujem da je Isus Krist na križu platio za SVE moje i tvoje grijehe, te da sam potpuno oslobođen od služenja Zakonu. Drugim riječima, grubo rečeno, to znači da sam slobodan (čak i) griješiti, (pri tome ne kažem da to činim i da tako živim, kažem da sam slobodan). Vjerujem da samo tako oslobođen čovjek koji se više "ne trudi oko svojih djela" nego živi u Duhu milosti i Istine može zaista služiti Bogu i pružiti radosnu vijest o svome oslobođenju i drugim ljudima, a naročito svojoj braći u Ljubavi. Ne kažem da "razvojni put kršćanina" nema svoje faze i da je oduvijek bilo tako, međutim pričam ti iz "svoje kože", da smo pričali prije pet, ili deset godina priča bi bila, možda potpuno drugačija. Govorim ono što iz srca vjerujem, ono što vjerujem da mi je otkriveno milošću Božjom po vjeri i ono za što svaki dan ponovo tražim Božju potvrdu, kao onaj koji nije siguran u svoje znanje i koji uvijek iznova traži potvrdu Istine. Nadam se da je i nalazim, a to može potvrditi samo Istina, ili samo netko tko Istinu također traži (i nalazi) i tko je u istom Duhu Istine. Učitelj je rekao da ćemo Ga štovati u Duhu i Istini i da takve štovatelje traži. Evo jedan interesantan stih iz Božje Riječi (Kološani) za razmišljanje : Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči ? Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski ! Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo. Preporučam i čitanje šireg konteksta ovog stiha.

Probaću još malo bolje da pojasnim put posvećenja.Put posvećenja je određen kako verujem u ovim stihovima:
2Pe 1:5 I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum, 2Pe 1:6 A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, 2Pe 1:7 A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav.
Budući da na tom putu na je neophodno da posedujemo plodove Duha koji rade u korist nas da možemo rasti u posvećenju :
Gal 5:22 A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, Gal 5:23 Krotost, uzdržanje; na to nema zakona.
Apstol Pavle kaže da za ljde koji poseduju u sebi rodove duha za njih nema zakona.Razlog iz kojeg za njih nema zakona je zato što ti ljudi su po prirodi prevazišli zakon daleko.

Naravno treba shvatiti joše jednu stvar da telo stoji kontra Duha i ako neko živi telesni način života, svakako će trpeti posledice u duhu za svoje ponašanje, Apostol Petar to objašnjava ovako :
2Pe 1:3 Budući da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju, 2Pe 1:4 Kroz koje se nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako utečete od tjelesnijeh želja ovoga svijeta.
Ili pak :
1Pe 2:11 Ljubazni! molim vas, kao došljake i goste, da se čuvate od tjelesnijeh želja, koje vojuju na dušu.
Tako da reći da je jedan vernik slobodan i da živi telesno i u grehu jeste istina, ali isto tako će snositi posledice u vidu duhovnog slepila za istinu. Jer onaj koga telesne želje oslepe ne može videti duhvnu realnost, i zbog toga sam Gospod Isus kaže:
Luk 21:34 Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada.

Zato jedan duhovni vernik znajući posledice svog izbora neće posegnuti za telesnim načinom života iako ima slobodu da to čini, on radije će odbiti i zbog toga biti čak i ismejan od ovog sveta :
1Pe 4:3 Jer je dosta što smo prošavše vrijeme života proveli po volji neznabožačkoj, živeći u nečistotama, u slastima, u pijanstvu, u žderanju, u pijenju i bogomrskijem neznaboštvima. 1Pe 4:4 Zato se čude što vi ne trčite s njima u to isto neuredno življenje, i hule na vas.
No jedan vernik koji želi da raste u posvećenju i da bude sve sličniji uzoru koji nam je postavljen a koji je Isus Hrist, neće želeti da na takav način usporava i unesrećuje i svoj život i svoju dušu, živeći po telu ili ne daj Bože u nekom grehu.On će želeti da se čisti od tih stvari iz dana u dan i da bude sve bliže biblijskom standardu.
Naravno svaki čovek ima svoj izbor i svoju slobodu koja mu je dana, neko tu slobodu koristi na slavu Božiju a neko da udovoljava telu, no Bog zna sve .Zato apostol Petar kaže:
1Pe 2:15 Jer je tako volja Božija da dobrijem djelima zadržavate neznanje bezumnijeh ljudi. 1Pe 2:16Kao slobodni, a ne kao da biste imali slobodu za pokrivač pakosti, nego kao sluge Božije.

Treba reći još postoji bitna razlika između ljudi koji žive telesno u to im tako odogovara ali se izgovaraju slobodom, i onih koji tu i tamo postupe telesno ali se zbog toga pokaju i rade onda ispravno. Postoje ljudi koji neprestano se izgovaraju da su slabi samo da bi nastavili da žive po telu, i Bog takve zna i Njega ne mogu prevariti pa čak iako su uspeli sami sebe da ubede u to.No oni koji nastoje živeti po Duhu iako im se nekad podkrade greška, oni se pokaju i isprave to i nastave dalje hode ispravno. Njih isto Bog pozna .Razliku naravno mogu primetiti i ljudi oko njih ali mogu i pogrešiti, ali Bog ne greši On pozna svoje.

amos wrote:Probaću još malo bolje da pojasnim put posvećenja.Put posvećenja je određen kako verujem u ovim stihovima:...

Kada budemo ubuduće probali pojašnjavati (svetost), mislim da bi bilo dobro da se u stihovima koje navodimo nalazi riječ svetost, posvećenje, ili bar nešto slično. Mislim da bi onda pojašnjavanje bilo vjerodostojnije. Već smo rekli gdje se govori o svetosti; npr.: Posveti ih u Istini: tvoja je Riječ Istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u Istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Ivan 17:17-20) To su dakle, neke činjenice o posvećenju ... ja iz gornjega zaključujem da se posvećenje događa u Istini Božje Riječi i da ne može mimo toga. Ne samo da se događa u Istini, nego je i sami proces posvećenja vođen od Duha posvetitelja (Rimljani 1:4, 15:16) koji nam otkriva (dakle vjerom) našu svetost, Isusa Krista (I Kor 1:30). O tome (također) govori poslanica Efežanima (5:26) i II poslanica Solunjanima (2:13). Da se posvećenje događa Riječju Istine govori i I Timoteju 4:5. ...

Treba reći još postoji bitna razlika između ljudi koji žive telesno u to im tako odogovara ali se izgovaraju slobodom, i onih koji tu i tamo postupe telesno ali se zbog toga pokaju i rade onda ispravno. Postoje ljudi koji neprestano se izgovaraju da su slabi samo da bi nastavili da žive po telu, i Bog takve zna i Njega ne mogu prevariti pa čak iako su uspeli sami sebe da ubede u to.No oni koji nastoje živeti po Duhu iako im se nekad podkrade greška, oni se pokaju i isprave to i nastave dalje hode ispravno. Njih isto Bog pozna .Razliku naravno mogu primetiti i ljudi oko njih ali mogu i pogrešiti, ali Bog ne greši On pozna svoje.

Zar je potrebno, brate, izgovarati se svojom slabošću ? Zar ta slabost nije realnost i istina, zar svi nismo slabi i zar nam svima nije nemoguće ne pogriješiti ? Dakle, ja vjerujem, ne radi se o izgovaranju, radi se o tome što možemo, a što ne možemo, radi se o istini koju priznajemo. Dakle čovjek pokuša svim svojim silama, nakon toga vidi da ne može, prizna tu istinu Bogu, odustane od svojih besplodnih pokušaja i ... i otkrije život u Duhu, život po vjeri u Sina Božjega koji je naša pravednost.
Zar apostol Pavao (a i svi drugi apostoli i proroci) nije svjedočio to isto ? Misliš li da se on izgovarao ? Je'l Pavao kaže da je jadan čovjek (Rim 7:24) ? I to zato što kada želi činiti dobro, zlo mu se nameće. Je'l Pavao kaže (nakon toga) da nema nikakve osude onima koji su u Isusu Kristu, odnosno da ih je zakon Duha Života oslobodio od zakona grijeha i smrti ? Je'l Pavao svjedoči o trnu u tijelu, o Sotoninom poslaniku kojega ga Bog nije oslobodio (iako je molio više puta), nego mu je rekao : Dosta ti je moja milost (II Kor 12:9) ? I to zato da se ne bi uzoholio ? Da se ne bi hvalio, nego da cijela slava pripadne Bogu. Sigurno da Bog sve pozna i da se neda s Njime izrugivati, tko bude sijao u Duh požnjet će život vječni, a oni koji budu sijali u tijelo - smrt (Gal 6:8 ).
Pri ovoj diskusiji potrebno je shvatiti što znači živjeti u Duhu, a što u tijelu. Nije dovoljno samo znati koji su plodovi Duha, a koji tijela, to samo služi da nas dovede do Istine, do života u Duhu. Oni koji ne žive u Duhu, ljudima tovare bremena koja je nemoguće nositi, međutim oni ni prstom da mrdnu, oni govore, a ne čine. Njih treba slušati, ali ne i slijediti, jer lažu, nisu ušli u kraljevstvo Božje, a pokušavaju i ljudima ukrasti ključeve ulaska u kraljevstvo Božje (Mat 23:13).

Čovjek & Riječ wrote:Kada budemo ubuduće probali pojašnjavati (svetost), mislim da bi bilo dobro da se u stihovima koje navodimo nalazi riječ svetost, posvećenje, ili bar nešto slično. Mislim da bi onda pojašnjavanje bilo vjerodostojnije.

Naravno, no kada stih kaže na početku :
Budući da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju.
Onda je više nego jasno kako,od koga i zašto su nam darovane i samim tim smo opremljeni od gore za život i pobožnost.

Već smo rekli gdje se govori o svetosti; npr.: Posveti ih u Istini: tvoja je Riječ Istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u Istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Ivan 17:17-20) To su dakle, neke činjenice o posvećenju ... ja iz gornjega zaključujem da se posvećenje događa u Istini Božje Riječi i da ne može mimo toga. Ne samo da se događa u Istini, nego je i sami proces posvećenja vođen od Duha posvetitelja (Rimljani 1:4, 15:16) koji nam otkriva (dakle vjerom) našu svetost, Isusa Krista (I Kor 1:30). O tome (također) govori poslanica Efežanima (5:26) i II poslanica Solunjanima (2:13). Da se posvećenje događa Riječju Istine govori i I Timoteju 4:5. ...

Tako je rekli smo i ja se potpuno slažem sa tim i ne moramo to iznova i iznova ponavljati, možemo ići dalje i ustanoviti šta reč istine govorio o tome, kako, zašto, gde i ko i kako to teba da izgleda.To je ono čime se želim baviti , praktičnim posledicama posvećenja koje su jasno opisane u pismu a koje ti brate preskačeš.Uporno govoriš da pišeš da se po reči istine posvećujemo, pa da vidimo šta o tome reč istine govori ustvari.

Zar je potrebno, brate, izgovarati se svojom slabošću ? Zar ta slabost nije realnost i istina, zar svi nismo slabi i zar nam svima nije nemoguće ne pogriješiti ? Dakle, ja vjerujem, ne radi se o izgovaranju, radi se o tome što možemo, a što ne možemo, radi se o istini koju priznajemo.

Pa nije potrebno izgovarati jer baš u toj reči istine stoji jedan deo koji navodim da nam je darovana sila za pobedu nad tim stvarima u našem životu.Iako mi ne možemo, mi ipak pobeđujemo jer Onaj koji je u nama je jači od sveta i od greha, i ako bi greh i telo nas vukli dole mi ne moramo da mu se podlažemo, već se podlažemo Duhu koji nam da je silu za pobedu i mi onda vodimo pobednički život.

Dakle čovjek pokuša svim svojim silama, nakon toga vidi da ne može, prizna tu istinu Bogu, odustane od svojih besplodnih pokušaja i ... i otkrije život u Duhu, život po vjeri u Sina Božjega koji je naša pravednost.

I nakon što shvati da su mu svi pokušaji besplodni onda se obrati Gospodu i Gospod mu da silu za pobedu, ukoliko čovek stvarno želi da pobedi.

Zar apostol Pavao (a i svi drugi apostoli i proroci) nije svjedočio to isto ? Misliš li da se on izgovarao ? Je'l Pavao kaže da je jadan čovjek (Rim 7:24) ? I to zato što kada želi činiti dobro, zlo mu se nameće. Je'l Pavao kaže (nakon toga) da nema nikakve osude onima koji su u Isusu Kristu, odnosno da ih je zakon Duha Života oslobodio od zakona grijeha i smrti ? Je'l Pavao svjedoči o trnu u tijelu, o Sotoninom poslaniku kojega ga Bog nije oslobodio (iako je molio više puta), nego mu je rekao : Dosta ti je moja milost (II Kor 12:9) ? I to zato da se ne bi uzoholio ? Da se ne bi hvalio, nego da cijela slava pripadne Bogu.

Apsolutno ko god živi kako je apostol Pavle živeo neću mu ništa reći, nego ću ga podržati koliko god je potrebno da nastavi baš tako dalje.Aposto Pavle jasno uči da on ima problem ali nigde ne kaže da on podleže tom problemu, nego da ga dapače iznova pobeđuje po Isusu Hristu koji mu snagu daje . On bi voleo da to iskušenje ne dolazi u njegov život, no ne kaže da on pada pod tim iskušenjem, već da je tu i da ga to smeta.

Sigurno da Bog sve pozna i da se neda s Njime izrugivati, tko bude sijao u Duh požnjet će život vječni, a oni koji budu sijali u tijelo - smrt (Gal 6:8 ).

Slažem se.

Pri ovoj diskusiji potrebno je shvatiti što znači živjeti u Duhu, a što u tijelu. Nije dovoljno samo znati koji su plodovi Duha, a koji tijela, to samo služi da nas dovede do Istine, do života u Duhu. Oni koji ne žive u Duhu, ljudima tovare bremena koja je nemoguće nositi, međutim oni ni prstom da mrdnu, oni govore, a ne čine. Njih treba slušati, ali ne i slijediti, jer lažu, nisu ušli u kraljevstvo Božje, a pokušavaju i ljudima ukrasti ključeve ulaska u kraljevstvo Božje (Mat 23:13).

Slažem se sa tom konstatacijom, onaj koji ne živi a govori da drugi trebaju živeti je samo jedan licemer a licemeri će završiti u ognjenom jezeru.Oko toga se slažemo.
Idemo dalje dela tela su :
Gal 5:19 A poznata su djela tjelesna, koja su preljubočinstvo, kurvarstvo, nečistota, besramnost, Gal 5:20 Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, Gal 5:21 Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova čine neće naslijediti carstva Božijega.
Ovde nisu u pitanju plodovi tela, već dela tela. To služi da nam pokaže kakvi neće baštiniti kraljevstvo Božije.Reč je jasna po tom pitanju.
Najveći problem sa kojim se jedan čovek suočava je velika laž koju mu je sotona plasirao:" To ne može nikada tako da bude" neprijatelj naše duše zna da ako nas ubedi da verujemo da se ne može živeti pobednički da je zadobio pobedu nad našim životom. Pa iako ne može da prouzrokuje da izgubimo spasenje jer je to dar Božiji zasnovan na Onome što je Bog učinio a ne mi, on može da nam oduzme pobedu iz života i da nas učini svojim lažima tako jadnima da jednostavno smo stalno na patosu pritisnuti telom i grehom. No to ne mora biti tako, ima jedna pobeda koju sotona pokušava da sakrije tako što je se uvukao u naše redove i seje svoje seme protivrečnosti. Sve mogu u onom koji mi snagu daje kaže apostol Pavle, on nije imao problem da kaže ima pobeda, ne morate živeti po telu, živite po duhu, odvojte se od ovoga sveta, nemojte raditi ono što oni rade, nemojte živeti kako oni žive. Ima nešto veće i bolje od te prljavštine i vi ste baštinici toga samo morate uteći od tih želja kaže apostol Petar. Oni su živeli odvojen život od ovoga sveta i želje tela su suzbijali.Apostol Pavle kaže ja vučem i bijem ovo telo kao roba.Dali iko od nas misli da je to nešto prijatno i ugodno kao lepo zavaljeni u stolici , najesti se lepo, zapaliti cigaru i popiti koju čašu alkohola.Hej to je daleko od istine koliko nebo od zemlje, ima nešto bolje.Ima li išta lepše od zajedništva sa Bogom i kome nam on govori iz reči, daje nam otrkivenja o onome što jeste i što će biti u našem životu, iskustva Njegove blizine, zajedništva sa Njim. Ja verujem da nema i znam da život ugađanja telu nije nešto što će nas dovesti u život po duhu. Ukoliko ima neko ko misli da može živeti svetovnjački i u isto vreme imati zajedništo sa Bogom je samo u zabludi:
Jas 4:4 Preljubočinci i preljubočinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoće svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje.
Nažalost mnogi su u svom životu prošli kao oni koji su prihavtili reč ali su dozvolili da trnje zaguši rod, i sada imaju samo trnje a nigde roda. Ali ima još uvek mogućnosti da se počupa trnje i poseje opet i da onda rodi, no teško je zidati kuću koja se srušila iz početka.
Postoji jedan put , ja verujem da je to ovako, pisao sam na jednom drugom mestu pa samo prenosim:
Poznato je da trebamo biti i rasti do mere rasta Hristova. U ovom današnjem vremenu kada je sve sve izopačilo i preokrenulo ovaj standard zvuči previše snažno i zahtevno.No da bi čovek došao do toga mora da se pridržava vrlo jednostavnog recepta:

1. Trenutno nisi kao Hrist.
2. Ne znaš kako da to postaneš.
3. Pitaš ga da ti pokaže.
4.Poslušaš da bi mogao da naučiš.
5.Uložiš sve što imaš.
6.Uradiš onako kako ti kaže.
7.Čekaš rezultate.
Rezultati dolaze postepeno. Taj proces mene podseća na sađenje biljke:
1.Uzmeš seme i poseješ, i ono je u zemlji i ne vidi se ništa.I sada neko kaže pa evo ja sam probao i ništa se ne vidim, ništa se ne dešava, hoću da probam plod.I okrene se i ode.
2.Međutim oni koji su uporniji vide da nešto niče iz zemlje posle nekog vremena i kažu:"Samo ovo? Pa ja sam očekivao više" I okrenu se i odu.
3. Neki pak ostanu i vide da se polako formira stablo i radosni kažu to je to , dobili smo ono što smo hteli, poseku stablo naprave idola i klanjaju se tom stablu kao da je nešto živo.
4. Četvrti čeka strpljivo i dobija prve plodove, no prvi plodovi se ne trebaju jesti, prve plodove treba pustiti bar pet godina da bi se drvo razvilo na pravi način.Međutim nestrpljenje odradi svoje i on se najede tih prvih plodova kaže to je to , drvo se ugasi ali on ostaje sa iskustvom ukusa plodova i o tome posle priča ceo život ali više nema ništa.
5. Čeka strpljivo i tih pet godina i ne dira drvo, gleda ga uživa u njegovoj lepoti, gleda te plodove, čezne da dođe taj dan i onda u vreme kada je to čas počne brati i uživati te plodove i oni mu se vraćaju iz godine u godinu u sve boljem rodu.
6.Naravno postoje ljudi koji u mislima imaju ceo taj proces, umeju da pričaju o njemu, da ga razmatraju no nikada ne posade to seme i nikada ne probaju plod, i mogu da sve da objasne ali nikada ne znaju kakav je ukus tog ploda.
Postoje još dve stvari koje su bitne:
Prva je da ako ne čuvaš to drvo paraziti bi ga mogli uništiti čak i kada već ojača i počne davati puni rod.
Druga je da bez života u semenu to seme bi samo ostalo u zemlji i ne bi išlo nigde.Nije dovoljno samo posejati, potrebno je da Bog da život tom semenu, daje to prava živa semenka.
Mi se odričemo onoga što je bilo i stoga možemo prihvatiti ono što treba biti.U puno bure prljave vode ne možeš da sipaš čistu, već moraš prvo prljavu vodu da prospeš, da opereš bure i onda da sipaš čistu vodu.Ako samo prospeš a ne opereš ga , voda će biti opet prljava.
Recept je vrlo jednostavan no zahteva našu želju, vreme , strpljenje , trud oko toga.Možemo da kažemo to ne može i da nastavimo dalje, ali istina je da mi ne želimo da se potrudimo, da damo svoje vreme,materijalna dobra, komfor, slatke fine užitke koje toliko volimo.
To je istina hajde da budemo makar po tom pitanju otvoreni sami sa sobom i potražimo promenu naših želja od Boga, jer setimo se, samo Bog može dati semenki život .

amos wrote:... Onda je više nego jasno kako ...

Da je sve više nego jasno nebi bilo ovoliko priče oko toga . Međutim dobro je kada braća pričaju ... naravno, u Duhu i Istini

Tako je rekli smo i ja se potpuno slažem sa tim i ne moramo to iznova i iznova ponavljati, možemo ići dalje i ustanoviti šta reč istine govorio o tome, kako, zašto, gde i ko i kako to teba da izgleda.To je ono čime se želim baviti , praktičnim posledicama posvećenja koje su jasno opisane u pismu a koje ti brate preskačeš.Uporno govoriš da pišeš da se po reči istine posvećujemo, pa da vidimo šta o tome reč istine govori ustvari.

Slažem se, ali nije mi jasno zašto čekati ? Što se mene tiče zato sam i naveo mjesta iz Pisma gdje se govori o posvećenju, ne o onome što ja mislim da je posvećenje, nego o posvećenju (upravo ta riječ, a i kontekst - da budemo sigurni što govorimo).

Pa nije potrebno izgovarati jer baš u toj reči istine stoji jedan deo koji navodim da nam je darovana sila za pobedu nad tim stvarima u našem životu.Iako mi ne možemo, mi ipak pobeđujemo jer Onaj koji je u nama je jači od sveta i od greha, i ako bi greh i telo nas vukli dole mi ne moramo da mu se podlažemo, već se podlažemo Duhu koji nam da je silu za pobedu i mi onda vodimo pobednički život ... I nakon što shvati da su mu svi pokušaji besplodni onda se obrati Gospodu i Gospod mu da silu za pobedu, ukoliko čovek stvarno želi da pobedi.

Tu je razlika.
Meni ne treba sila za pobjedu, pobjeda je već izvojevana, ja je baštinim vjerom. To nije moja pobjeda to je pobjeda Onoga koji je pobjedio, ali On i meni daje učešće u pobjedi, pa sam i ja pobjednik Njegovom pobjedom, dakako ako Ga primam, ako sam na Njegovoj strani, pod Njegovim zapovijedništvom. Kažem vjerom zato, jer sam za (meni do tada nevidljivu) pobjedu doznao od Njega - Riječi Božje

Apsolutno ko god živi kako je apostol Pavle živeo neću mu ništa reći, nego ću ga podržati koliko god je potrebno da nastavi baš tako dalje.Aposto Pavle jasno uči da on ima problem ali nigde ne kaže da on podleže tom problemu, nego da ga dapače iznova pobeđuje po Isusu Hristu koji mu snagu daje . On bi voleo da to iskušenje ne dolazi u njegov život, no ne kaže da on pada pod tim iskušenjem, već da je tu i da ga to smeta.

Misliš da to apostol Pavao kaže ? Suoči se sa njegovim riječima, riječima koje je zaista rekao. On kaže da grijeh prebiva u njemu (7:20) i da je zarobljen zakonom grijeha koji je u njegovim udovima (7:23), on kaže da tijelom služi zakonu grijeha (7:25), ali, ali ... tijelo je osuđeno na smrt (8:3), a mi ne živimo po tijelu, nego po Duhu koji će oživjeti naša smrtna tjelesa, što je sada nada, odnosno budućnost onih koji ne teže svidjeti se Bogu u tijelu (8:8 ), nego u pravednosti vjere ...

Ovde nisu u pitanju plodovi tela, već dela tela. To služi da nam pokaže kakvi neće baštiniti kraljevstvo Božije.Reč je jasna po tom pitanju ...

Dakako da je jasna, isto kao što je potpuno jasna rečenica : Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom (Gal 5:18). Međutim što kaže Duh ? Nešto vrlo radosno, u poslanici Rimljanima 8:3 : Tko će optužiti izabranike Božje ? Bog koji ih opravdava sigurno neće, a On kaže da to neće uspjeti niti bilo kome tko pokuša.
Što se tiče plodova po kojima se raspoznaju oni koje (zaista) Duh vodi, dobro je pročitati poslanicu Galaćanima od 5:24 do 6:3.
Predlažem, također i čitanje posta (NOVI ČOVJEK) brata Davida W., jer ima (zaista ) puno veze s ovim o čemu pričamo.

Čovjek & Riječ wrote:

amos wrote:... Onda je više nego jasno kako ...

Da je sve više nego jasno nebi bilo ovoliko priče oko toga . Međutim dobro je kada braća pričaju ... naravno, u Duhu i Istini

Oa meni jeste jasno kao dan, jer baš tako i piše.

Slažem se, ali nije mi jasno zašto čekati ? Što se mene tiče zato sam i naveo mjesta iz Pisma gdje se govori o posvećenju, ne o onome što ja mislim da je posvećenje, nego o posvećenju (upravo ta riječ, a i kontekst - da budemo sigurni što govorimo).

Pa ja to baš uporno i pokušavam dok se ti non stop vraćaš na jedno te isto, na ono što je Isus uradio na Golgoti.To je apsolutno istina što kažeš i citiraš, no reč Božija govori još jasnije o tome kakva vera je ispravna i ja pokušavam uporno da to pojasnim i nadam se da ćeš početi u tome da učestvuješ.Ok prihvatam da se čovek kroz reč istine posvećuje verujući kroz delo Duha posvetitelja koji je sam Hrist.No treba razjasniti pojedinost da to posvećenje ima svoju praktičnu posledicu posvećen život , da to nije nešto što samo Bog objavi a ti ili ja ostanemo ne promenjeni.Bog vrši delo posvećenja i osoba se menja, no Bog kada vrši delo posvećenja treba imati saradnju u poslušnosti od strane osobe koja je predmet posvećenja. Nije dovoljno reći ja verujem i zato sam posvećen, već ja verujem i zato sam poslušan i zbog te poslušnosti Duh vrši delo posvećenja u mom životu.

Tu je razlika.
Meni ne treba sila za pobjedu, pobjeda je već izvojevana, ja je baštinim vjerom. To nije moja pobjeda to je pobjeda Onoga koji je pobjedio, ali On i meni daje učešće u pobjedi, pa sam i ja pobjednik Njegovom pobjedom, dakako ako Ga primam, ako sam na Njegovoj strani, pod Njegovim zapovijedništvom. Kažem vjerom zato, jer sam za (meni do tada nevidljivu) pobjedu doznao od Njega - Riječi Božje

Hoćeš da kažeš da nemaš borbe sa telom i grehom ?

Misliš da to apostol Pavao kaže ? Suoči se sa njegovim riječima, riječima koje je zaista rekao. On kaže da grijeh prebiva u njemu (7:20) i da je zarobljen zakonom grijeha koji je u njegovim udovima (7:23), on kaže da tijelom služi zakonu grijeha (7:25), ali, ali ... tijelo je osuđeno na smrt (8:3), a mi ne živimo po tijelu, nego po Duhu koji će oživjeti naša smrtna tjelesa, što je sada nada, odnosno budućnost onih koji ne teže svidjeti se Bogu u tijelu (8:8 ), nego u pravednosti vjere ...

Naravno kao i uvek brate izvučeš samo ono što potvrđuje tvoju tvrdnju a previđaš ono što je negira, ali evo ja ću ti navesti stih koji si propustio:
Rom 7:24 Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove? Rom 7:25 Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.
Vidiš ima jedna pobeda kroz Hrista jer kada čovek ima Gospoda Isusa Hrista u sebi on pobeđuje telo i ne mora da mu služi:
Gal 5:16 Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.
Nemoguće je hodati po Duhu u veri kako ti kažeš brate, a živeti telesno.Mislim da tu stalno promašuješ.Ta doktrina može da bude jako opasna jer može da dovede do toga da čovek živi telesno i da mu promiču duhovni blagoslovi i da bude oslepljen, no ako osoba sa sve tom doktrinom vodi ispravan posvećen život onda nema štete, ako je ne koristi kao izgovor za izvršavanje telesnih želja koje onda vojuju protiv duše, to je onda velika šteta i promašaj za jednog vernika.

Dakako da je jasna, isto kao što je potpuno jasna rečenica : Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom (Gal 5:18). Međutim što kaže Duh ? Nešto vrlo radosno, u poslanici Rimljanima 8:3 : Tko će optužiti izabranike Božje ? Bog koji ih opravdava sigurno neće, a On kaže da to neće uspjeti niti bilo kome tko pokuša.
Što se tiče plodova po kojima se raspoznaju oni koje (zaista) Duh vodi, dobro je pročitati poslanicu Galaćanima od 5:24 do 6:3.

Slažem se ako nas Duh vodi mi nećemo izvršavati dela tela, ukoliko smo poslušni Duhu On će nas voditi, ukoliko nismo On jednostavno nas neće voditi.Isus kaže da reči koje je govorio jesu Duh i život i neko ko ne živi po reči ne može reći da ga Duh vodi.
Nije tu stvar u optuživanju ili osuđivanju vernika, već u tome da jedna osoba može biti svezana i zarobljena telom i grehom i voditi gubitnički život i na kraju biti spašena kao kroz oganj.A ne mora to biti tako, Bog je obezbedio jednu pobedu u koju možemo ući ukoliko izbegnemo željama telesnim

Predlažem, također i čitanje posta (NOVI ČOVJEK) brata Davida W., jer ima (zaista ) puno veze s ovim o čemu pričamo.

Pročitao i sada ću malo o tome:

Kao Kristovi sljedbenici, moramo uzeti Boga za njegovu Riječ i
prihvatiti kao istinu što kaže da mi jesmo. To znači da naš "stari
čovjek" predstavlja čovjeka koji još uvijek traži ugoditi Bogu u tijelu.
Takav čovjek mrzi grijeh i ne želi sablažnjavati Boga, a ipak ga
njegova savjest neprestano dovodi pod krivnju. Zbog toga daje obećanja
da će nadvladati svoj problem grijeha. "Promijenit ću se! Još danas ću
se početi boriti sa svojim lakozavodljivim grijehom, bez obzira što me
to stajalo. Želim da Bog vidi kako jako se trudim."

Dakle ovo je čovek legalista koji jednostavno pokušava da svojim snagama ugodi Bogu.Njegovi pokušaji su kako kaže brat Wilkerson osuđeni na propast jer ne shvata da ako nije na temelju žrtve na krstu proglašen pravednim, svojim delima nikada neće moći.

Takav čovjek donosi Gospodinu mnogo znoja i mnogo suza. Moli i posti da bi dokazao Bogu da ima dobro srce. U stanju je oduprijeti se grijehu nekoliko dana odjednom te sam sebi kaže: "Ako mogu pobijediti dva dana, mogu i četiri.A zašto ne i tjedan?" Krajem mjeseca osjeća se dobro u vezi sa sobom, uvjeren da je sam sebe oslobodio. Ali onda izranja njegov stari grijeh i on opet pada duboko u očaj. I tako se iznova i iznova ponavlja isti krug. Takav čovjek radi jedno te isto i nikada se ne može osloboditi.

Tačno to je jedan gubitnički život i potpuno se slažem sa bratom u ovoj kostataciji.No trebamo shvatiti jednu stvar da se brat Wilkerson ovde bavi sa jednom određenom grupom ljudi koji su legalisti, i pokušava da im približi obećanje Hrista po veri.No treba znati da postoji isto grupa gubitnika koja koristi ova obećanja da bi opravdala svoj život po telu i oni su jednaki gubitnici kao i ovi.Šta o njima misli brat Wilkerson pokazuje njegovo propovedanje i posvećen život.On je jedan od retke braće koji su ostali dosledni toj biblijskoj istini.Svoj temelj o posvećenju mogu da zahvalim njegovim propovedima na kojima sam rastao u prvim danima svog hoda.
No treba znati da postoji sredina koja je između ove dve kreajnosti.
To su ljudi koji vode pobednički život, njih ne osuđuje savest jer je krv isprala njihove grehe, ali ne žive život po telu. Oni žive posvećen život jer su dopustili svojom poslušnošću da ih sam Bog uvede u to i opremi ih za život i pobožnost.Oni vode pobednički život, ako im se desi nekada da pogreše oni znaju da mogu da dođu Bogu i da zatraže oproštenje, i ne samo to, već i oslobođenje kroz promenu načina razmišljanja putem delotvorne sile Božije koju baštinimo kao sinovi i kćeri Božije.
No da bi čovek ušao u to obećanje mora za početak da veruje da je to istina i da je moguće.Meni je dugo vremena bio problem da to prihvatim jer nikako nisam video ljude koji žive tako.No Bog je bio milostiv pa mi je pokazao ne malo ljudi koji žive jedan takav život pobede, i neprestanog rasta u svetosti ne svojom snagom već Božijim Duhom kako i kaže reč Božija.No treba prvo poverovati u to, pa tek onda zakoračiti u veri i Bog onda čini čuda.Bog odgovara na našu veru i ako mi kažemo da je to nemoguće i ne možemo da poverujemo kada nam neko o tome svedoči, onda se i neće dogoditi ništa.Živećemo gubitnički pronalazeći izgovore u reči za naše promašaje, no to ne mora biti tako. Znam ljude koji su pronašli to, i žive pobednički, no ako im se nekada desi da pogreše oni znaju gde da traže pomoć da im se to ne dogodi ponovo, vide to kao ispit koji su pali, ali ima bezbroj mogućnosti da se uradi ispravka i Bog je naš učitelj koji nam i pomaže da prođemo taj ispit, samo ako mi to želimo.Ako želimo da živimo po telu i da se izgovaramo možemo, dobićemo to što smo i želeli.

amos wrote:... Oa meni jeste jasno kao dan, jer baš tako i piše.

Lijepo, ako je tebi sve jasno, onda ćeš i meni pomoći da shvatim. Za to je sigurno potrebno puno strpljenja ... i ljubavi ? Možda čak onoliko koliko je Krist ima za (sve) nas ?

Pa ja to baš uporno i pokušavam dok se ti non stop vraćaš na jedno te isto, na ono što je Isus uradio na Golgoti.To je apsolutno istina što kažeš i citiraš, no reč Božija govori još jasnije o tome kakva vera je ispravna ...

?
Ako je istina, onda u čemu je problem ?
Da, (istina je) ja se cijelo vrijeme vraćam na ono što je Isus Krist uradio za nas. To je zato što to (jedino) ima vrijednost pred Bogom, to je ono što On traži (vidjeti) kod nas, to je ulaznica za vječni život ... To je jedino i dovoljno (sve drugo je kao prljave haljine), ne treba ništa više osim toga. I to se zove vjera. Pokušajmo se shvatiti.

... i ja pokušavam uporno da to pojasnim i nadam se da ćeš početi u tome da učestvuješ.Ok prihvatam da se čovek kroz reč istine posvećuje verujući kroz delo Duha posvetitelja koji je sam Hrist.No treba razjasniti pojedinost da to posvećenje ima svoju praktičnu posledicu posvećen život , da to nije nešto što samo Bog objavi a ti ili ja ostanemo ne promenjeni.Bog vrši delo posvećenja i osoba se menja, no Bog kada vrši delo posvećenja treba imati saradnju u poslušnosti od strane osobe koja je predmet posvećenja. Nije dovoljno reći ja verujem i zato sam posvećen, već ja verujem i zato sam poslušan i zbog te poslušnosti Duh vrši delo posvećenja u mom životu.

Već smo rekli; onaj tko zaista vjeruje (djelotvornom vjerom), ne može ostati nepromjenjen, on više nije isto biće (stvorenje) i to se apsolutno vidi (po njegovim djelima ljubavi), a naročito po bratoljublju. Međutim nije dozvoljeno suditi ni sebe ni druge po djelima (stablo spoznaje dobra i zla !). Ako Bog kaže da je dovoljno vjerovati, nemojmo onda nadodavati svoja djela, jer to je onaj nepoželjni (farizejski) kvasac, koji ukvasa cijelo tijesto. Obično se oni koji žive po tijelu često spominju djela (svojih i tuđih), jer to je lakši put nego prihvatiti (kod sebe i drugih) put vjere, koji traži bezuvjetnu ljubav, ne samo prema braći nego i neprijateljima. A ljudi ne žele biti proganjani zbog križa Kristova i ne žele se odvojiti od svoje samopravednosti (od svoga ega).

Naravno kao i uvek brate izvučeš samo ono što potvrđuje tvoju tvrdnju a previđaš ono što je negira...

ne bih rekao, prije bih rekao da se ne razumijemo najbolje (ali hoćemo sigurno)

... stih koji si propustio: Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.

što tebi govori ovaj stih ?

Vidiš ima jedna pobeda kroz Hrista jer kada čovek ima Gospoda Isusa Hrista u sebi on pobeđuje telo i ne mora da mu služi:
Gal 5:16 Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.

Amen ! Međutim bolje bi bilo reći (čini mi se bolji prijevod): po Duhu hodite, pa nećete udovoljavati požudama tijela

Nemoguće je hodati po Duhu u veri kako ti kažeš brate, a živeti telesno.Mislim da tu stalno promašuješ.Ta doktrina može da bude jako opasna jer može da dovede do toga da čovek živi telesno i da mu promiču duhovni blagoslovi i da bude oslepljen, no ako osoba sa sve tom doktrinom vodi ispravan posvećen život onda nema štete, ako je ne koristi kao izgovor za izvršavanje telesnih želja koje onda vojuju protiv duše, to je onda velika šteta i promašaj za jednog vernika.

ovdje dolazi do izražaja različito poimanje života po Duhu i po tijelu. Da nemoguće je živjeti po Duhu, a udovoljavati požudama tijela. Onaj tko je u Duhu nikako ne može biti rob tijela, dok onaj tjelesan može, jer njime upravljaju tjelesne požude.

Slažem se ako nas Duh vodi mi nećemo izvršavati dela tela, ukoliko smo poslušni Duhu On će nas voditi, ukoliko nismo On jednostavno nas neće voditi.Isus kaže da reči koje je govorio jesu Duh i život i neko ko ne živi po reči ne može reći da ga Duh vodi.

pa to je jednostavno, onaj tko se podlaže tijelu (ovisan je o tijelu), njega vodi tijelo (tjelesne požude), a onaj koga vodi Duh (ovisan je o Duhu) prima od Duha Božji blagoslov i nije podložan grijesima tijela, pa tijelo ne vlada njime. On je "zanemario tijelo (tjelesnost)" i podložio se (u vjeri) Duhu Spasiteljevom koji mu je obećao voditi ga sve do neba.

Nije tu stvar u optuživanju ili osuđivanju vernika, već u tome da jedna osoba može biti svezana i zarobljena telom i grehom i voditi gubitnički život i na kraju biti spašena kao kroz oganj.

Osoba će biti spašena kao kroz oganj, ako je na jedinom Temelju koji je moguće postaviti (Isusu Kristu) gradila slamom (pročitaj !). Netko tko gleda na tijelo i tu očekuje blagoslov griješi, svoj pogleda treba okrenuti ka križu Kristovom, jer (isključivo) tamo je pobjeda i blagoslov.

... potpuno se slažem sa bratom u ovoj kostataciji ...

nisam siguran jesi li ga dobro shvatio (on bi trebao reći), ja sam ga shvatio drugačije

... No da bi čovek ušao u to obećanje mora za početak da veruje da je to istina i da je moguće ...

Za početak i kraj, brate.
Ja samo znam one koji lažu i one druge koji govore istinu. Ovi koji govore istinu redom ispovijedaju Isusa Krista kao svoje sve i ne hvale se svojim djelima, jer nalaze se nedostojnima.

no ako im se nekada desi da pogreše oni znaju gde da traže pomoć da im se to ne dogodi ponovo, vide to kao ispit koji su pali, ali ima bezbroj mogućnosti da se uradi ispravka i Bog je naš učitelj koji nam i pomaže da prođemo taj ispit, samo ako mi to želimo.Ako želimo da živimo po telu i da se izgovaramo možemo, dobićemo to što smo i želeli.

Živjeti po tijelu znači gledati na (svoje) tijelo, a to rade samo oni koji ne razaznaju Tijelo.
Čeka ih osuda.

Predugi postovi brate ?

Čovjek & Riječ wrote:Lijepo, ako je tebi sve jasno, onda ćeš i meni pomoći da shvatim. Za to je sigurno potrebno puno strpljenja ... i ljubavi ? Možda čak onoliko koliko je Krist ima za (sve) nas ?

Pa nije problem u strpljenju i ljubavi, nego u punu čašu ne možeš sipati vode.Čini mi se da ti ni ne pokušavaš da shvatiš šta ja govorim, nego da samo želiš da istakneš ono što sam veruješ.Tako da ću ja pokušavati nije problem no ti s tvoje strane trebaš da sarađuješ da bih mogao da ti objasnim ono što verujem.Dali ćeš to i prihvatiti to nije do mene, do mene je samo da ti pokažem tako da ti razumeš u čemu je stvar tu.Kada to uspem onda je dalje između tebe i Boga.

Ako je istina, onda u čemu je problem ?

Problem je što je to samo prvi stepenik na putu do cilja, ali ti misliš da je to jedini stepenik.No tu je pogreška.Iako je prvi i ne može se preskočiti ima još puno stepenika koje isto tako ne možeš preskočiti.Verujem da sam to već jednom objašnjavao jako davno na starom forumu.

Da, (istina je) ja se cijelo vrijeme vraćam na ono što je Isus Krist uradio za nas. To je zato što to (jedino) ima vrijednost pred Bogom, to je ono što On traži (vidjeti) kod nas, to je ulaznica za vječni život ... To je jedino i dovoljno (sve drugo je kao prljave haljine), ne treba ništa više osim toga. I to se zove vjera. Pokušajmo se shvatiti.

Vidiš tu se ne slažemo potpuno.To jeste ulaznica ali svakako nije sve što je potrebno za jednog sina Božijeg.Ono što treba da se dogodi je da bude ispunjen Svetim Duhom , kršten u telo Svetim Duhom i zapečaćen, te postavljen u sinovsku poziciju.To su sve procesi koji nastupaju posle Golgote a o kojima ti ni ne govoriš.Do njih se dolazi kroz proces posvećenja.

Već smo rekli; onaj tko zaista vjeruje (djelotvornom vjerom), ne može ostati nepromjenjen, on više nije isto biće (stvorenje) i to se apsolutno vidi (po njegovim djelima ljubavi), a naročito po bratoljublju. Međutim nije dozvoljeno suditi ni sebe ni druge po djelima (stablo spoznaje dobra i zla !). Ako Bog kaže da je dovoljno vjerovati, nemojmo onda nadodavati svoja djela, jer to je onaj nepoželjni (farizejski) kvasac, koji ukvasa cijelo tijesto. Obično se oni koji žive po tijelu često spominju djela (svojih i tuđih), jer to je lakši put nego prihvatiti (kod sebe i drugih) put vjere, koji traži bezuvjetnu ljubav, ne samo prema braći nego i neprijateljima. A ljudi ne žele biti proganjani zbog križa Kristova i ne žele se odvojiti od svoje samopravednosti (od svoga ega).

Zar je po tebi apstol Jakov egoista kada dodaje tu činjenicu ? Nije to farizejski kvasac niti se mi imamo čime hvaliti u našim delima, jedino čime se možemo hvaliti je Gospod Isus Hrist koji prebiva u nama i čini ta dela menjajući našu prirodu i saobražavajući je svojom.Jedino od nas što se očekuje je poslušnost Njegovoj reči. Nije tu u pitanju nikakvo spasenje po delima već dela sam po sebi su pokazatelj nama samima gde se nalazimo.Bez njih ne bismo mogli da vidimo razliku između nas i sveta, ne bi se videlo ništa.Dela služe da nam pokažu koje su nam slabe tačke itd...

Međutim nije dozvoljeno suditi ni sebe ni druge po djelima (stablo
spoznaje dobra i zla !)

Itekako je dozvoljeno , čak i preporučljivo:
Druge:
1Co 5:11 A sad vam pisah da se ne miješate ako koji koji se brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica, ili hajduk; s takovima da i ne jedete. 1Co 5:12 Jer šta je meni stalo da sudim i one koji su napolju? Ne sudite li vi one koji su unutra? 1Co 5:13 A one koji su napolju sudiće Bog. Izvadite zloga između sebe.
Samog sebe :
1Co 11. 30Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.31Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni.
2Co 13:5 Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? već ako da u čemu nijeste valjani.

... stih koji si propustio: Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.

što tebi govori ovaj stih?

Vidiš ovaj stih meni govori ono što sam i naveo ali evo još malo pojašnjenja, no uzeću još jedan pored njega da bi bolje razumeo šta mislim i verujem da je istina.
Rom 7:24 Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove? Rom 7:25 Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu
Kao što vidiš ovde Pavle zahvaljuje Gospodu na pobedi u kojoj je njegov um očišćen da vrši službu Bogu, dok je telo dakle podložno grehu idalje.No kada Pavle kaže velim pak po Duhu hodite pa nećete izvršavati želje tela, on pokazuje tu put.Mi svojim umom koji je očišćen za službu Bogu možemo da odaberemo kome ćemo da služimo, dali Duhu ili telu.I ta najveća bitka ikada vođena se odigrava u našem umu .I sada sotona da bi nas naveo da mi nešto uradimo on mora prvo da zadobije to polje za sebe.I on počinje da seje misli u naš um i to je mesto gde se odigrava borba u nama.No ako on uspe da zadobije to polje onda mi umom odlučimo da se pokorimo telu i slast nas povuče i mi onda već gubimo bitku i padamo.No apostol Pavle kaže to ne mora biti tako, služimo Bogu umom i kada dođe izazov od sotone prepoznajmo ga i odbacimo i nećemo pasti u greh.To je neprestani rat i borba se vodi na tom polju između Duha Božijeg i sotone i mi tu odlučujemo kome ćemo se prikloniti.Naravno da bi do toga došlo mora Bog prvo da nas rodi nanovo jer bez toga našim umom caruje sotona i mi živimo u njegovom mraku potpuno nesvesni.Ali kada nas Gospod dotakne i probudi u nama ono što je Božije i sve dok smo u ovom telu ta borba ne prestaje.E za tu borbu nam je potrebna sila za pobedu, borbu koja se vodi u našem umu, Bog jeste izvojevao pobedu ali da bi ona postala naša pobeda moramo je primeniti u našem životu, jer pobeda može postojati ali i ne biti realnost za nas, ukoliko mi ne posegnemo za tim blagoslovom i upotebimo ga u svakodnevnom životu , sotona će nas varati i držati u zarobljenom položaju pod grehom i telom, i onaj koji pokušava da ispravi svoje postupke će samo pogrešiti, borba se ne vodi u našim delima već u našim mislima i stavovima sotona gradi svoje tvrđave i ako tu pobedi telo samo odradi svoje, a mi gubimo bitku.Zato i pokušavam da kontaktiram stavove i način razmišljanja, da se stav iz gubitničkog pretvori u pobednički, i tada sotona gubi bitku a telo mora da se podredi nama jer se mi podređujemo Duhu koji nam onda pokorava telo u poslušnost.

Međutim bolje bi bilo reći (čini mi se bolji prijevod): po Duhu hodite, pa nećete udovoljavati požudama tijela

Tako je bolji je prevod, primetio sam to ali nisam hteo da ispravljam, takav mi je e-sword daničić-karadžić, ako imaš neki bolji prevod za e-sword bio bih zahvalan

ovdje dolazi do izražaja različito poimanje života po Duhu i po tijelu. Da nemoguće je živjeti po Duhu, a udovoljavati požudama tijela. Onaj tko je u Duhu nikako ne može biti rob tijela, dok onaj tjelesan može, jer njime upravljaju tjelesne požude.

Slažem se, no može se dogoditi duhovnom da ga sotona prevari kao što sam ti objasnio u gornjem postu i uzme mu blagoslov pobedničkog života, lažući ga neprestano da se ne može živeti u skladu sa reči.A može, čak i je i dobro , dok on naprotiv stalno govori nemoguće je to.Ali najbolje je živeti u skladu sa reči Božijom samo terba u svom umu poraziti taj duh koji stalno želi da drži osobu u stanju poraza, i sprečava čoveka da dođe u blisko zajedništvo sa Bogom.I onda osoba čita reč i Bog joj ne govori, pod pritiskom tela i greha popušta, nema interesovanja za Božije stvari, teško se moli.Jedan život u kojem može slobodno da se zapita dali je uopšte Hrišćanin i spašen kada nema obećanja iz biblije živih u svom životu.To ne znači da osba nije spašena, jeste, nego je samo sotona zacario u stavovima i mislima te osobe i ona ne zna kako da izađe iz toga, i to je deprimira jer je osetila nekada kako je dobro biti u prisnom zajedništvu sa Bogom. I onda dobije čuvenu rečenicu koja je takva laž da joj nema ravne: "Pa znaš prva ljubav je prošla, sada nastupa zrelost, to sve pripada prvoj ljubavi i sada je sa tim gotovo." No to je laž, Isus kritikuje kada kaže zašto si ostavio prvu ljubav, prva ljubav je nešto što ne treba da se gubi iz života vernika nikada.No sotona zna ako uguši to u nama ugušiće motivaciju i zato je to prvo što napada.Onda polako nam donosi sveža "otkrivenja" sve mogu i sve mi dozvoljeno i naš stav gubi na čvrstini kao što kaže apostol Petar:
3.17 Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni
bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.
I polako sotona zadobija naše stavove, naše misli, mi prestajemo da se pokoravamo Duhu i telo dobija na snazi i mi padamo. To je odprilike put kojim sotona dolazi da nas nadvlada , i kada jednom padnemo njegov posao je samo da nas lažima zadrži u tom položaju , i glumi da je on Duh Božiji učeći nas da je nemoguće da se iz tog položaja izvuče, i mi ležimo u grehu, savladani telom, jer nismo prepoznali da nas je sotona porazio na mestu gde se najmanje nadamo, u našem rezonovanju , mislima i stavovima, poturivši nam kako kukavica jaje da mislimo da ležemo Božiju istinu, a ono kada se izlegne mi se pitamo kako je do toga došlo.I onda opet on dođe sa objašnjenjem hej pa to jeste Božija istina samo vidiš to je ipak malo drugačije nego što piše, imaš ovde stih koji savršeno objašnjava tvoje stanje gubitnika.Sotona je kod Isusa doša sa stihovima iz reči, to mu nije uopšte problem da ti izcitira i objasni tako da ti i ja mislimo da je to Božija reč. I tako spašeno dete Božije se valja po prašini a sotona se smeje izaglasa. O tome pričam.

pa to je jednostavno, onaj tko se podlaže tijelu (ovisan je o tijelu), njega vodi tijelo (tjelesne požude), a onaj koga vodi Duh (ovisan je o Duhu) prima od Duha Božji blagoslov i nije podložan grijesima tijela, pa tijelo ne vlada njime. On je "zanemario tijelo (tjelesnost)" i podložio se (u vjeri) Duhu Spasiteljevom koji mu je obećao voditi ga sve do neba.

No to lepo zvuči i jeste istina, no treba znati da postoji jedna borba koja traje, jedan duhovni rat.Sotona seje lažne doktrine, seje nam razne misli, pretvara se u anđela svetlosti, šalje njegove lažne proroke i učitelje, citira nam pismo, pokušava da nas zavede i navede na greh, i ponekad i uspeva u tome.Tako da to što zvuči jednostavno postane jako komplikovan život koji ako nije u tesnom zajedništvu sa Bogom i izbegavanja svetovnog života je osuđen na poraz.Zašto, sotona koristi: ljude, medije,poroke, našu telesnost, zna naše slabe tačke, i nikada se ne umara. I ako nismo budni podvali nam zabludu i još ako uspe nekog religioznog demona da nam smesti u život veselo, mi mislimo da smo duhovni i ne preispitujemo se, i on onda vlada a mi mislimo da je sve uredu, oslepi nas znanjem,ponosom, godinama iskustva i svašta još može upotrebiti protiv nas.Zato to nije nimalo jednostavan put, zato je Isus rekao za ovo naše prevarljivo doba, prva reč mu je :"Pazite da vas ko ne prevari"

Osoba će biti spašena kao kroz oganj, ako je na jedinom Temelju koji je moguće postaviti (Isusu Kristu) gradila slamom (pročitaj !). Netko tko gleda na tijelo i tu očekuje blagoslov griješi, svoj pogleda treba okrenuti ka križu Kristovom, jer (isključivo) tamo je pobjeda i blagoslov.

Pročitaj još jednom malo bolje i vidi da se o tome uopšte ne radi.Priča se o tome ko kako gradi na već postavljenom temelju koji je Hrist.Dakle taj temelj ne može da izgori, ono što je On uradio na Golgoti ne može da propadne, ali naše delo ako nije pravog kvaliteta itekako može.O tome govori, pročitaj kako piše brate.

nisam siguran jesi li ga dobro shvatio (on bi trebao reći), ja sam ga shvatio drugačije

Pa brat David Wilkerson je čovek koji nema problem koji ti imaš.On itekako zastupa posvećenje u svojoj službi. Mislim da sam ga dobro shvatio šta je hteo da kaže.No kažem ti on se bavio samo sa jednom grupom ljudi to su legalisti koji kroz dela postižu satisfakciju i mir. No postoji i druga grupa otupljene savesti koja ne priznaje da čovek ima svoj deo, valjda zato što smatraju da mogu da žive kako hoće.No istina jeu sredini između te dve krajnosti.Mada brate ne sumnjam da si to shvatio tako da to potvrdi tvoje stavove, kao i uvek.

Za početak i kraj, brate.
Ja samo znam one koji lažu i one druge koji govore istinu. Ovi koji govore istinu redom ispovijedaju Isusa Krista kao svoje sve i ne hvale se svojim djelima, jer nalaze se nedostojnima.

Tačno tako slažem se, ali to i ne znači da dela trebaju da budu nedostojna , jer ako su sa Bogom onda će i njihova dela biti učinjena po reči Božijoj, ne zato što su oni dostojni i sposobni, već zato što je Gospod dostojan i sposoban.Postoji i grupa ljudi koji laži i kažu da im je Gospod sve, a ustvari im je telo sve i kako da telu ugode sve.No to je delotvorna zabluda ovog vremena i nažalost mnogi će ići tim širokim putem.

Živjeti po tijelu znači gledati na (svoje) tijelo, a to rade samo oni koji ne razaznaju Tijelo.
Čeka ih osuda.

Živeti po telu znači ugađati telu brate, kao što su se dotični koje si naveo gledali kako da se samo najedu i napiju u Korintu. Dakako ih čeka osuda jer nisu razumeli:
Rom 14:17 Jer carstvo Božije nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome.

Čovjek & Riječ wrote:Predugi postovi brate ?

Meni nisu ja sam navikao, nikada mi nisu dovoljno predugi da bih stigao da objasnim sve.

amos wrote:Meni nisu ja sam navikao, nikada mi nisu dovoljno predugi da bih stigao da objasnim sve.

Znam, ali čini mi se bolje i produktivnije kada su kraći.

Premda se ne zove "Posvećenje i Svetost" govori upravo o tome, posvećenje (transformiranje) svetost (metamorfoza). Pa pogledajte. Ja sam baš jućer pročitao, jako ljepo, korisno, živo i zdravo.

http://siont.net/magazin/arh/058/04.php

Ne želim cijelu propovjed stavljat ovdje, (predugačka bi bila) no možda ju stavim pod "Propovjedi".
Božji blagoslov