Jeli moguće (iz)vršiti Zakon ?

Ovo nije laka tema, pa je čak "tvrđa" hrana i za osvjedočene kršćane, koji su familijarizirani s Božjom riječi.
Dakle, Zakon je svet i pravedan i od Boga dan (kako kaže poslanica Rimljanima 7:!2), ali dobar samo za čovjeka koji dobro razumije njegovu svrhu. Jer Zakon ima svoju svrhu koju mu je Bog namjenio, a to je spoznaja grijeha (Rim 7:7, Rim 3:20).
"A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha !" (Rim 3:19,20)
Dakle, Zakon nije dan da bi živjeli po njemu i opravdali se po njemu (Gal 3:11, 5:4), naprotiv što se više podlažemo sudu Zakona, bolje vidimo svoj grijeh, koji kao da buja, (Kao da je grijeh tijesto, a Zakon kvasac) jer : ''Snaga grijeha je u Zakonu'' (1 Kor 15:56)
Ako bi ustrajali u tome, želeći pred Zakonom postići savršenstvo, odnosno pravednost, nebi nikada uspjeli, jer samo slušati Zakon me ne čini pravednikom, treba ga izvršiti. Dakle :
''Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.'' (Rim 2:13)
Ali ipak, (iskreno, svim svojim bićem) podlaganje Zakonu, odnosno naše iskreno nastojanje da mu udovoljimo, vjerujem, dovodi nas do milosti Božje (moje mišljenje je da Bog vodi i pomaže svakog "poštenog" čovjeka, ili bolje rečeno čovjeka koji je sklon poštenju, istini, pravednosti, dobroj namjeri), jer :
''Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo.'' (Gal 3:23,24)
… slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku ! Ta u Boga nema pristranosti. Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. (Rim 2:10-12)

Na pitanje : "Što je prokletstvo Zakona ?" (Gal 3:13) ja bih odgovorio : prokletstvo Zakona je podlaganje Zakonu bez ispravnog razumijevanja. A ispravnog razumijevanja Zakona nema bez Božje intervencije. Ako se netko podlaže Zakonu, očekujući postići pravednost na taj način, to može jedino, ako ne sagriješi pred Zakonom. Ako sagriješi, onda će po Zakonu biti i suđen, zato što za njega nema opravdanja kroz Kristovu krv. Kazna koja slijedi je pravedna : smrt. "I gotovo se sve po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja." (Heb 9:22)
Ne bi me čudilo ako netko iz prve ne bi shvatio o čemu se ovdje uopće priča, jer mislim da je za razumijevanje ove građe ipak potrebna vjera u Riječ, po otkrivenju koje daje samo On, naš Sveti Duh, po svojoj Riječi.

Čovjek & Riječ wrote:Ovo nije laka tema, pa je čak "tvrđa" hrana i za osvjedočene kršćane ...

I dalje mislim da ovo nije laka tema, ali koliko je meni dostupno vidjeti, kod Crkve u Hrvata događa se (ipak) napredak na tom području. Moram reći da me to ne iznenađuje, dapače to je normalan slijed događanja, jer Bog radi sa onima koji Ga žele slušati (a takvih ima). Vjerujem da je bitan, možda i jedini preduvjet "probuđenja" (o kojem svi tako puno pričaju) upravo jedinstvo Crkve u Duhu kojega On daje bez mjere, odnosno u Istini i Ljubavi što je uvijek tamo gdje je Duh.
"Otkrio" sam danas Kršćanski centar "Svjetlo svijeta" (za mene novo), koji me (odmah na "prvi pogled") učinio radosnim, kao što se to uvijek događa u zajedništvu sa istomišljenicima u Duhu. Evo, dio onoga što sam tamo našao, a što je vezano za ovu temu (o Zakonu) :

---
NANOVOROĐENI, OBRAĆENI VJERNICI NISU VIŠE POD ZAKONOM.

Ivan 1,17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Rimljanima 7,5-6  Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;
sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni ( oslobođeni ) smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

Rimljanima 8,2 Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

Galaćanima 5,18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

Hebrejima 7,12 Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.

Hebrejima 7,18-19 Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti - jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.

Galaćanima 3,24-25 Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.

Rimljanima 10,4 Jer dovršetak (svršetak, kraj) je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

2. Korinćanima 3,14 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes (ostaje to pokrivalo) čitanje Staroga zavjeta, nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

Stari savez, pravila starog ugovora prestaju u Kristu Isusu.
U Kristu Isusu Zakon je ispunjen i zato oni koji su u Kristu Isusu nisu više pod zakonom nego pod milošću i služe po "pravilima novog ugovora".

Ne možemo biti pod Zakonom i Milošću.
---

Kao komentar tvrdnje navedene u zadnjoj rečenici, naveo bih riječi apostolove (Gal 5:4) koje je upravo šokantno potvrđuju (vjerujem da će mnogima biti šokantne, ali time i korisno upozoravajuće) :

Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali

Da, kako pokušavamo živjeti po Zakonu,nećemo uspjeti,bez Boga,jer čovjekova priroda je grešna i sam pokušaj vodi u propast,jer što više obraćamo pozornost na ono što ne smijemo-to dublje u to ulazimo .
Treba uzde dat Bogu i priznat :
NE MOŽEMO !
Tad tek nastupa MILOST i prepuštamo život Bogu koji nas nosi ,doslovno ,i taj život je tako lak,ne ovisi više o našim željama,već VOLJI BOGA,koja je najbolja za nas .
I on tad sam ispravlja naše puteve,nekad vodi čudnim putevima,al sve dok vjerujemo u Njega -on nas nosi,i kroz ponore - neoštećenima nas ostavlja,na sramotu drugima,ali ne i BOGU

Dijana wrote:Da, kako pokušavamo živjeti po Zakonu,nećemo uspjeti,bez Boga,jer čovjekova priroda je grešna i sam pokušaj vodi u propast,jer što više obraćamo pozornost na ono što ne smijemo-to dublje u to ulazimo .
Treba uzde dat Bogu i priznat :
NE MOŽEMO !
Tad tek nastupa MILOST i prepuštamo život Bogu koji nas nosi ,doslovno ,i taj život je tako lak,ne ovisi više o našim željama,već VOLJI BOGA,koja je najbolja za nas .
I on tad sam ispravlja naše puteve,nekad vodi čudnim putevima,al sve dok vjerujemo u Njega -on nas nosi,i kroz ponore - neoštećenima nas ostavlja,na sramotu drugima,ali ne i BOGU

Ovo je Amen ! I opet Amen !
To si dobro vidjela i napisala Dijana, sestro u Isusu Kristu.
(međutim ovaj prethodni post ne vidim da ima veze sa temom o kojoj je ovdje riječ ? Zato ćemo ga IZBRISATI, a činit ćemo to i ubuduće ... nije nam u interesu zbrka, naš Bog je Bog reda)