Jesu li "kršćani" najgori od svih ljudi ?

Promatrajući svijet oko sebe i nastojeći pri tome biti pošten prema sebi i drugima, odavno sam shvatio da su neki ljudi, svjetovni ljudi, dakle oni koji Boga ne poznaju, po mojim (čisto ljudskim, što znači tjelesnim) mjerilima bolji od mene u mnogim stvarima, mnogim svojim osobinama. U svojoj strpljivosti, susretljivosti, gostoljubivosti, nastojanju da pomognu svojim bližnjima, ... itd. (na stranu sada pitanje trebamo li uopće promatrati svijet oko sebe na taj način da se uspoređujemo sa drugima).
S druge strane vidio sam mnogu braću i sestre koji su bili kao "prst i nokat", da bi "sutra" prolazili ulicom jedan kraj drugoga i ne pozdravivši se. Ne samo braću i sestre, nego čak i bračne drugove koji su bili zajedno u braku i zajedno kao kršćani u istoj kršćanskoj zajednici.

O čemu uopće ja ovdje želim govoriti ?
Pa, pitao sam se, odnosno pokušavao shvatiti koje je objašnjenje, kako se to može dogoditi ? Ono što mi se pokazalo prihvatljivim odgovorom skriveno je u biblijskoj istini "Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku" (Mat 12:45)
Što se dogodilo s tim čovjekom da je bio OK, a onda je postao gori nego prije ? Zar je to moguće ?

Pogledajmo što Riječ o tome govori.
Nečisti duh izišao je iz čovjeka (Mat 12:43), (kao što se dogodi svima kada upoznaju Boga jedinoga i u njima se nastani Njegov Duh). Kuća tog čovjeka postala je uređena i pometena, što je dobro, kada tu ne bi bila još jedna riječ : kuća je bila prazna (Mat 12:44). Vjerujem da to znači, da čovjek nakon što je očišćen od svoga grijeha i dobio Duha Istine da mu služi, zapravo to nije koristio, nije se ispunjavao Duhom Božjim, pa je njegova kuća ostala prazna i podložna povratku duha koji je tu prije živio. Dakle, Duha Istine, Riječ Božju zamjenili su drugi duhovi koji ne dolaze od Gospodina, kao što su npr. duh osude, duh razdora, neopraštanja, itd, itd. I stanje toga čovjeka postalo je gore nego prije (Mat 12:45).

Dakle, ukratko : vjerujem da je to zato što se čovjek hranio krivom hranom, što ima sigurno veze sa pismoznacima i farizejima, slijepim vođama koje naš Učitelj, Riječ Božja spominje u (Mat 23:15) : Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.
Slijepe vođe koje se tu spominju su oni kojima Riječ Božja nije jedini izvor i koji joj oduzimaju i nadodavaju ono što im Riječ nije nikada rekla; time oni sami idu pogubnim putem, a za sobom vuču i cijelo stado. Amen !

Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli. (Mat 23:13) Luk 11:52 Jao vama, zakonoznanci ! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući. Ako se netko osjeti prozvanim u ovom tekstu, to je s jedne strane loše, a s druge opet dobro. Loše je zato što je ova riječ njemu upućena, što znači da pripada u ove gornje kategorije koje nisu baš ..., a dobro je zato što je dobio još jednu priliku da se pokaje i krene putem Istine koja otvara vrata kraljevstva Božjeg.

Uh,uh,uh oštar tekst nema šta.Malo sam razmišljao o toj temi zadnje vreme i pitao sam se slična pitanja, doduše došao sam do drugačijih odgovora no to ne znači da ovaj koji si ponudio nije dobar već samo da bi mogli da se dopune međusobno:
Naime svaka crkva sastoji od različitih ljudi( pritom kada kažem crkva ne mislim na telo Hristovo već više na skupinu ljudi koja se okuplja na određenom mestu pod određenim učenjem, iako znam šta je crkva ali uzeo sam taj naziv) i ti ljudi se dele u tri grupe :Vernici , nazovi vernici i nevernici. Sve tri grupe su duboko problematične jer biblija kaže da je Bog pozvao ono najgore , za nazovi vernike i nevernike i ne treba objašnjavati, dok vernici opet mogu biti i jesu različitog doba duhovne zrelosti. I sada jedan nevernik ili nazovi vernik baci varnicu, nezreli vernik je uhvati i zapali se, zreli pokuša da ugasi, umeša se nevernik i objasni i eto problema.Kada kažem nezreli vernik je uhvati, ne mislim na bebu u Hristu već to može biti jednostavno i brat koji je zreo duhovno ali u tom polju gde je pala varnica nema iskustva, ili pak mu se dešava nešto loše u njegovom životu sa čim se još nije susretao . Može biti i beba u Hristu i sablazniti se itd... No mi moramo znati da u takvoj mešavini ljudi naučimo da se ponašamo u skladu sa svakom osobom posebno,sam sam nedavno morao naučiti tu lekciju na jako ružan način.Naime ja sam bio taj što je pojeo varnicu i zapalio se, nakon sveg svog iskustva sa Gospodom poneo sam se kao da sam tinejdžer kojeg drma pubertet, i usporio svoj put zbog gluposti koja na početku samom, nebi trebala ni da me se tiče, ali zagrizao sam kao jedan veliki magarac i doživeo zbog svog ponosa mnoge nevolje i bespotrebno pretrpeo štetu i duhovnu i duševnu.
Dobro Bog je hteo da mene nauči jednu lekciju i ja sam sada zreliji i iskusniji, ali da On u svojoj ljubavi nije intervenisao i zaustavio me ko zna šta bi bilo. Stoga smatram da nebi nijednu situaciju trebalo posmatrati po nekim šablonima, svaki pojedinac bi trebao da se razmatra posebno, jer drugačije motive na samom početku imaju i vernik i nevernik i nazovi vernik. Dobro vernik uvek gleda šta je Božije ali apostol Pavle je gledao šta je Božije pa je ubijao Hrišćane, nekada nedostatak otkrivenja može odvesti jednu osobu koja je iskren vernik da radi stvari koje nisu po Božijem Duhu pritom misleći da Bogu služi. Nevernik i nazovi vernik oni uvek gledaju svoju korist i nekada ih to odvede na pravu stranu jer jednostavno situacija pogoduje njihovim interesima da stanu tamo gde je istina, ali nekada su i na pogrešnoj strani jer im tko više odgovara, hladni i proračunati u svakom slučaju.
Pošto njih vodi njihov vlastiti interes možeš ih umiriti tako što ćeš im da ti to što traže i rešićeš problem ili ih dovesti u sitaciju da mogu puno da izgube ako nastave dalje i matematika će pobediti.
Sa druge strane dva iskrena vernika koja se zakače i putevi im se razdvoje na neko vreme će uvek biti ukoreni i ispravljeni i Bog će im spojiti ponovo puteve i počeni iskustvom od pre biće zreliji i njihov odnos još realniji i bolji, možda ne toliko blizak kao u vreme pre situacije ali svakako relaniji, upoznali su se više i bolje kroz krizu koju su imali. Kao apostol Pavle i Varnava. Setimo se apostol Pavle je zamerio Varnavi zato prihvata Ivana Marka da ide sa njima iako ih je on izneverio (lično verujem da je bio upravu) no zaboravio je jednu stvar da je baš ta Varnavina osobina bila potrebna Pavlu kada je se obrati, baš Varnava ga je prihavtio. I između njih dvojice je nastala ne mala rasprava i razišli su se na dve strane. Ljudi Božiji mogu da se raziđu u stavovima i da dođe do krize, ali ako ne reše nikada tu krizu znači da onda neko tu nije čovek Božiji ili obojica nisu, i pritom mislim na iskreno rešavanje ne licemerje.
Svakako presudni faktor je vreme , pustiti uvek da prođe vreme i svako seme da od svoje vrste, i dođu plodovi onoga što smo sejali.Pravednici ma kako je ružno izgledala setva će požnjeti pravednost i plodove Duha, a oni drugi ma kako lepo udesili svoje brazde i to sve lepo izgledali će da požnju smrt i ostaće baš isti kao što su i bili. Zato je dobro uvek u takvoj situaciji izmaći se i ne donositi nikakav sud, što manje pričati pa posle ćemo imati manje reči za pojesti, jer u trenutku krize nijedna tvrdnja ili pretpostavka nije tačna, tek na kraju Bog počinje da daje odgovore. Zato je najbolje kroz crkvu se kretati jako pažljivo jer nikada ne znaš našta i na koga možeš da naletiš, pa da se opečeš.

amos wrote:Uh,uh,uh oštar tekst nema šta ...

Da je tekst oštar, slažem se, ali volio bih da mi odgovoriš; misliš li da je realan, odnosno jeli odražava pravu situaciju u našim kršćanskim zajednicama ? Ako postavimo dobru dijagnozu već smo puno napravili ... Crkva kakvu sam ja analizirao (želio analizirati) je ona, idealna, Crkva, ti si bio realniji ... Ipak mislim da mi trebali promatrati samo Crkvu, odnosno "težiti" ka Njoj.
Ono što je interesantno je da sam na isti način (i to nedavno) vidio Pavlov "razlaz" sa Barnabom. Da bi skratio cijelu priču, ipak (konačnog) razlaza među "pravim" kršćanima, koji pripadaju Crkvi nema, iako kako si rekao, stvari se događaju kroz vrijeme pa u određenim trenucima (fazama) dolazi do razilaženja puteva ...
Obzirom da je Cilj svakog kršćanina koji pripada Crkvi, isti, a do Njega vodi samo jedan Put, neminovno je da se opet susretnu i budu zajedno.

[quote="Čovjek & Riječ"]

amos wrote:Uh,uh,uh oštar tekst nema šta ...

Da je tekst oštar, slažem se, ali volio bih da mi odgovoriš; misliš li da je realan, odnosno jeli odražava pravu situaciju u našim kršćanskim zajednicama ? Ako postavimo dobru dijagnozu već smo puno napravili ...

Pa dijagnoza je dobra , bar ja tako mislim. Uglavnom je to tako baš kako si naveo.

Crkva kakvu sam ja analizirao (želio analizirati) je ona, idealna, Crkva, ti si bio realniji ... Ipak mislim da mi trebali promatrati samo Crkvu, odnosno "težiti" ka Njoj.

Mislim da bi mi ipak trebali težiti ka reči koja je Hrist, no crkva kao crkva ima u sebi uvek trostruko probuđenje :vernik, nazovi vernik i nevernik stoga je nemoguće u takvoj sredini očekivati idealnu crkvu, ali idealne pojedince svakako treba očekivati.
Ja sam u idealnu crkvu prestao da verujem u smislu ljudi koji se okupljaju na jednom mestu i izgleda to idealno.Ali ako uzmemo da je prava crkva uvek idealna ali se nalazi tu negde unutra i teži u svom životu da bude u skladu sa celom reči Božijom , onda ja itekako verujem da takvi pojednici postoje, samo jako ih je mali broj i izumiru polako, dok ne dođe taj dan kada će Isus doći po njih pitavši se dali uopšte ima vere tu gde ih traži. To jedan od razloga zašto verujem poruku, zato što ona o tome govori već 60 godina, no malo ko to može da čuje, pa čak i od onih koji je čuju malo ko ima otkrivenje.To je tužna slika nažalost ali ju je Isus prorekao.

Ono što je interesantno je da sam na isti način (i to nedavno) vidio Pavlov "razlaz" sa Barnabom. Da bi skratio cijelu priču, ipak (konačnog) razlaza među "pravim" kršćanima, koji pripadaju Crkvi nema, iako kako si rekao, stvari se događaju kroz vrijeme pa u određenim trenucima (fazama) dolazi do razilaženja puteva ...

Da i ja tako vidim.