poučne priče

Blizanci
razgovaraju u utrobi:
- Vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće
izgledao?Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći
hodati i jesti svojim ustima.- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života!- Pupčana
vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja.
Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.- Ali nitko se nije vratio od tamo! Život završava nakon rođenja. Osim toga,život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će se zatim brinuti za nas.
- Mama!? Ti vjeruješ u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.Da, moguće... ali ponekad, kad smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da zapravo život tek počinje
poslije rođenja...

Nešto o našem neprijatelju egu (dobro za razmišljanje) :

...
Ego funkcionira tako što osporava postojanje svake vrijednosti koju želimo ostvariti. Proces osporavanja se odvija automatski i nesvjesno, tako što se aktiviraju uvjerenja nisam dovoljno dobar i nemam to što želim (u našem primjeru - nemam poštovanje). Iako se proces odvija nesvjesno, možemo ga prepoznati preko projekcije na druge ljude - osjećamo da nemamo poštovanje, jer nas drugi ne poštuju, iako mi njih poštujemo. Podsjećam vas da su vaši osjećaji rezultat isključivo vaših misli i vaših uvjerenja.

Znači, prva zadaća ega je da vam čežnju bića „ukrade“ i da vas navede da povjerujete da nemate vrijednost koju želite ostvariti, jer je drugi nisu potvrdili. Zato vam je toliko važna uzajamna potvrda. Druga mu je zadaća još lukavija - nudi vam rješenje kako ćete ostvariti ono što želite, a što ste povjerovali da nemate. To rješenje se zove potreba, i skraćeno glasi: nemam to što želim, ali to mogu imati ako budem činio što treba. Potreba je s jedne strane nada da ćete svoju vrijednost ostvariti ako budete dobri, marljivi, poslušni, ali i velika muka, jer koliko se god trudili, nikada je ne možete ostvariti. To većina ljudi shvati tek na samom kraju života.

Zato, ako ste nezadovoljni što ne možete ostvariti uzajamnu ljubav i poštovanje, to samo znači da ste još u ego programu. Sva sreća da takav koncept možete napustiti, ako ga osvijestite i shvatite o čemu se radi.
...

Autor : Natalie Luks iz članka "Duhovna ekonomija" Zašto se međusobno ne cijenimo ?

Ovo mi je bilo simpatično

AKO PROCITAS JEDNOM OVO, CITACES ZAUVEK!!! TOLIKO JE LEPO!!!

„Jednom davno, sva ljudska osećanja i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je Dosada zevnula treći put, Ludost je, uvek tako luda, predložila: "Hajde da se igramo žmurke! Ko se najbolje sakrije, pobednik je medju osećanjima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prećutati, zapitala: "Žmurke? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobednik."
Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesovalo. Ali nisu se svi hteli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvek,na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se setio predložiti igru. Oprez nije hteo reskirati. "Jedan, dva, tri." počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lenjost, koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vera se popela na nebo, Zavist se sakrila u senku. Uspeh se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gde se sakriti jer joj se svako mesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Lepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mesto u krilu leptira, a Sloboda u dahu vetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.Kada je Ludost odbrojavala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima."Milion",povikala je Ludost i započela svoju potragu.Prvu je pronašla Lenjost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Veru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspeh, a Sebičnost nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Lepotu.Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sediti na obližnjem kamenu.Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.Taleant u zlatnom klasju žita, Teskobu u izgorenoj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a Zaborav je zaboravio da su se uopšte ičega igrali.Samo Ljubav nije mogla nigde pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila besna, ugledala je ružičnjak. Ušla je medju ruže, uhvatila suvu granu i od besa i iznemoglosti počela je udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgrebalo Ljubavi oči.Ludost nije znala šta učiniti. Pronašla je pobednika, osećanje nad osećanjima, ali Ljubav je postala slepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na
kraju odlučila zauvek ostati uz Ljubav i pomagati joj.Tako je Ljubav ispala pobednik nad osećanjima, ali ostala slepa, a Ludost je prati gde god ide.“

nepoznat autor

Imamo ovdje jednu interesantnu "pričicu" :



Što mislite što bi rekao Isus, kao svoj komentar na Aristotelovo pitanje ? (what does it mean to be a good person : što znači biti dobra osoba ?)

Nakon što sam razmislio, meni se čini da bi odgovorio isto ono što je rekao onome koji Ga je nazvao dobrim postavivši Mu pri tome pitanje : Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni ? (Marko 10:17)
A odgovorio mu je : ... Nitko nije dobar doli Bog jedini ! (Marko 10:18) i to nakon što ga je pozvao na vršenje Zakona (što se pokazalo kao nemoguće za jadnog, sada još zbunjenijeg čovjeka).

U gornjoj "pričici" se (između ostalog) vidi sva tragikomičnost i nemoć ljudske komunikacije koja je jako ovisna o stavu (odnosno o vjeri) svake pojedine osobe - sudionika komunikacije.

hihi.. good 1 amos
i
č&r.. ljudska devolucija

ja stvarno neznam kako postavit link da se pokaže video...

no znam kako postavit link!
https://www.youtube.com/watch#v=DJrjOo8yEn8

radi...vega pritisni prewiew ili pregled onda će ti se otvoriti produženi niz opcija i tamo gde je u prozorčetu "film" pastuj copirani link sa yutuba (embed)... pozdrav

hvala što si uredila da radi. No ja ovo o čemu prićaš, ili nenađem, ili neznam kako. sve sam pokušavo, no odustao sam...jer, nalazim da je isto kliknuti na link i otići na Jubito, ili pogledati video ovdje...


Odem ja na preview, i izaberem onaj flash i stavim veličinu, i izaberem video, i stavim link i stisnem ok, al ništ se ne događa...možda je opera kriva, no kako god...bitno je da stoji!

Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.
Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: ” Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. ” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?” Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?” “Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. ” “Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.”

SOTONA JE SAZVAO SASTANAK

U svom uvodnom govoru svojim zlim anđelima rekao je:

"Ne možemo spriječiti kršćane da odlaze u crkvu. Ne možemo ih spriječiti da čitaju Sveto pismo i tako se približe istini. Ne možemo ih čak ni spriječiti da izgrade svoj osobni odnos s Isusom. U trenutku kada oni postignu vezu između sebe i Isusa, mi gubimo svoju moć nad njima. Zato, pustit ćemo ih da idu u crkvu, pustit ćemo ih da vode svoj staromodni način života, ali krast ćemo njihovo vrijeme, tako da ne bi mogli uspostaviti taj odnos s Isusom.''

Ovo je što želim da učinite, moji pali anđeli: “Ometajte ih i skrećite s puta prema uspostavi tog odnosa s njihovim Spasiteljem.”
"Ali kako ćemo to postići?" - uzviknuli su njegovi anđeli.
"Zadržavajte ih u nevažnim stvarima u životu i smislite bezbrojne planovi i sheme kako biste okupirali i obuzeli njihove umove.

Mamite ih da troše i posuđuju. Uvjeravajte žene i njihove muževe kako bi trebali raditi na svojim poslovima od jutra do mraka, dugačke satnice radnih vremena, 6-7 dana u tjednu i 10-12 sati dnevno, tako da bi si mogli priuštiti svoje isprazne životne stilove. Zadržavajte ih što više kako bi imali što manje vremena koje bi proveli sa svojom djecom. Kako se njihova obitelj bude polako raspadala, dom im neće pružiti utočište od teškoća s posla!

Utječite na njihove umove kako ne bi bili u stanju čuti taj tihi glas Duha Svetoga. Primamljujte ih da slušaju radio ili kazete uvijek kada voze. Okupirajte ih televizijom, videom, CD-ima i kompjuterima u njihovim domovima i pobrinite se da svaka trgovina ili restoran u svijetu stalno puštaju glazbu koja ne nadahnjuje. To će začepiti njihove umove i slomiti zajedništvo s Kristom.

Popunjavajte stolove po kafićima, restoranima i drugim mjestima na koja ih dovedete časopisima i novinama koje sadrže neprimjerene stvari. Bombardirajte njihove umove vijestima 24 sata dnevno. Napadajte ih raznim bestidnim reklamama uz cestu dok voze. Preplavite njihove poštanske i e-mail sandučiće raznim bespotrebnim i lošim pošiljkama, naručujte im razne kataloge i razne profile novina koje nude lažne nade. Držite vitke, prekrasne modele na naslovnicima časopisa kako biste uvjerili muževe da je vanjska ljepota jedino važna i kako bi oni postali nezadovoljni svojim ženama. To će razvrgnuti njihove obitelji vrlo brzo.

Čak i u rekreaciji neka pretjeruju. Neka se vraćaju sa fitnesa, trčanja i treninga izmučeni, izmoreni i nepripremljeni za slijedeći dan.

Ne dozvolite im da idu često u prirodu kako bi se divili Božjim čudesima i ljepoti. Umjesto toga, šaljite ih u zabavne parkove, na razne sportske događaje u kojima novac igra ulogu. Šaljite ih na koncerte i u kina. Držite ih zauzetima kako ne bi imali ni trenutka slobodnog vremena za življenje ispravnog života.

Čak i kad se skupe na duhovnim sastancima, umiješajte ih u ogovaranja, tračeve i sitne razgovore, tako da nakon njih odu nečiste savjesti i nesređenih emocija. Idite naprijed, učinite da budu zbunjeni i u duhovnim pobjedama i punite im živote raznim naoko dobrim ciljevima kako ne bi imali vremena tražiti snagu od Boga. Ubrzo nakon toga, počet će se oslanjati na svoju snagu i žrtvovati svoje zdravlje i obitelj na dobrobit tih ciljeva.”

Zli anđeli krenuli su žurno na svoje zadatke čineći da kršćani širom svijeta postanu prezauzeti i preubrzani u svojim životima, bez vremena za sitne radosti i gradnju istinske sreće. Pitanje glasi: Je li sotona bio uspješan u ovom planu?

Da doista predivno Loida. Ti videjići, il klipovi, doista dirnu u srce čovjeka. Mene jesu. A ovaj mi je najdraži: