Posvećenje i svetost

Pošto smo često imali razgovor na ovu temu, rešio sam da pokrenem diskusiju o tome.
Verujem da bi dobre smernice bile za početak:

Šta je posvećenje ?

Šta je svetost?

Kako dolazi do njega?

I dali u svakom verniku treba da bude prisutan taj proces?

Koji je naš deo u tom procesu ?

Spašen ne posvećen dali je to moguće ?

Šta dobijamo posvećenjem i svetošću ?

Lično verujem da bi ovi stihovi mogli da pomognu :

Rom 12:2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

2Co 7:1 Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu.

Pa eto uzmimo vreme da polako ako je moguće uz milost Božiju odgovorimo na ova pitanja.

amos wrote:Pošto smo često imali razgovor na ovu temu, rešio sam da pokrenem diskusiju o tome.
Verujem da bi dobre smernice bile za početak:

odlična (i potrebna) tema brate !

Šta je posvećenje ?

to tek treba odgovoriti ova tema, ostavimo, dakle, to pitanje "otvorenim"

Šta je svetost?

plod posvećenja

Kako dolazi do njega?

to tek treba odgovoriti ova tema, ostavimo, dakle, to pitanje "otvorenim"

I dali u svakom verniku treba da bude prisutan taj proces?

da

Koji je naš deo u tom procesu ?

vjera

Spašen ne posvećen dali je to moguće ?

ne

Šta dobijamo posvećenjem i svetošću ?

puno, život ..., sve

Lično verujem da bi ovi stihovi mogli da pomognu :

Rom 12:2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

2Co 7:1 Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu.

Pa eto uzmimo vreme da polako ako je moguće uz milost Božiju odgovorimo na ova pitanja.

za početak toliko, brate u Kristu, nastavak slijedi

Čovjek & Riječ wrote:za početak toliko, brate u Kristu, nastavak slijedi

Iščekujem nastavak brate, baš imam želju da čujem kako to vidiš. To će mi sigurno pomoći da razumem tvoje gledište bolje.

Koji je naš deo u tom procesu ?

Čovjek & Riječ wrote:vjera

Posebno bi voleo da mi objasniš ovaj deo, kako to vidiš.

amos wrote:... Posebno bi voleo da mi objasniš ovaj deo, kako to vidiš.

Nažalost, brate, nisam stigao baviti se našim temama, ali bit će, nadam se. Ovaj dio o vjeri koji te posebno zanima, objasnit ću ti sada samo ukratko, iako smatram da ga treba potkrijepiti Riječju i da je to onda najbolji i potpun dokaz.
Dakle ovako, poanta vjere je stvarnost koju imamo, iako je ne vidimo. Dakle sve ono što u Bogu imamo mi ne vidimo, ne osjećamo, nego samo naslućujemo (u Duhu), vidimo kao kroz koprenu. Sve ono što vjerujemo, vjerujemo isključivo zato što nam to objavljuje sam Bog, dakle kada bi izvor naše vjere bio bilo koji čovjek, ne bi mu vjerovali, jer čovjek je samo čovjek, međutim kada je izvor informacija Bog, onda, (zato što Ga poznajemo), ne samo da vjerujemo nego se potpuno oslanjamo na Njega gradeći sada svoj život isključivo na Njegovim riječima koje nam otkrivaju budućnost, odnosno ostvarenje Njegovih obećanja. Dakle ja vjerujem da smo posvećeni Božjim djelom i da to posvećenje u našem životu On i oživotvoruje, tj. "sprovodi u djelo", naš dio pri tome je isključivo da se damo od Njega voditi i što manje pokušavati napraviti "nešto dobro", Ivan Krstitelj lijepo je rekao : mi se moramo umanjivati, a On uvećavati. On je naše posvećenje, On je naša svetost.
Sigurno si shvatio ovo što sam htio reći, sada preostaje da vidimo što o posvećenju govori On, Riječ.

... evo "jedan dio" Riječi, Istine :

Posveti ih u Istini: tvoja je Riječ Istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u Istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Ivan 17:17-20) To su dakle, neke činjenice o posvećenju ... ja iz gornjega zaključujem da se posvećenje događa u Istini Božje Riječi i da ne može mimo toga. Ne samo da se događa u Istini, nego je i sami proces posvećenja vođen od Duha posvetitelja (Rimljani 1:4, 15:16) koji nam otkriva (dakle vjerom) našu svetost, Isusa Krista (I Kor 1:30). O tome (također) govori poslanica Efežanima (5:26) i II poslanica Solunjanima (2:13). Da se posvećenje događa Riječju Istine govori i I Timoteju 4:5. Nastavit ćemo

Čovjek & Riječ wrote: Dakle ja vjerujem da smo posvećeni Božjim djelom i da to posvećenje u našem životu On i oživotvoruje, tj. "sprovodi u djelo", naš dio pri tome je isključivo da se damo od Njega voditi i što manje pokušavati napraviti "nešto dobro", Ivan Krstitelj lijepo je rekao : mi se moramo umanjivati, a On uvećavati. On je naše posvećenje, On je naša svetost.

Da ne misliš da te nešto želim provocirati, no zaista želim da shvatim bolje to što ti želiš da kažeš, stoga imam još jedno dodatno pitanje:

Kako se mi to dajemo da nas On vodi ? Mene prvenstveno interesuje kako to u praksi izgleda, kako to vidiš ?

amos wrote:... Da ne misliš da te nešto želim provocirati,

nije mi to, iskreno, nikada "palo na pamet"

no zaista želim da shvatim bolje to što ti želiš da kažeš, stoga imam još jedno dodatno pitanje:
Kako se mi to dajemo da nas On vodi ? Mene prvenstveno interesuje kako to u praksi izgleda, kako to vidiš ?

Pokušat ću : pa, On je naš Spasitelj zar ne, brate ? Od čega, ili koga nas spašava ? U prvom redu od Optužitelja (poznatiji pod imenom Đavo, Sotona), te od nas samih - griješnog tijela.
On nas spašava od naših grijeha, upravo zato što to ne možemo napraviti sami, bez Njega. Ovo je moja konstatacija za početak i smatram ako se netko ne "nalazi" u ovome, tj. ako netko smatra da on nije (baš toliko) griješan, pa i ne treba Spasitelja, ili ako netko smatra da u spasenju mora učestvovati "svim svojim silama", onda smatram da je (takav čovjek) na krivom putu. Za njega riječ kaže da "laže i istine nema u njemu". S druge strane, ako čovjek "vidi svoju griješnost" i odriče je se na način da Bogu ispovijeda svoje grijehe i prihvaća (vjerom) Božju milost koja ga čini pravednikom (usprkos njegovim grijesima) po križu Kristovom, onda je savršena Božja ljubav u njemu.
Dakle to je ono što si pitao; na takav način nas Bog vodi; iz vjere u vjeru. Iz vjere u vjeru radi toga što gornje može proisteći isključivo kao posljedica vjere, znači kao posljedica Hrane za život, koju uzimamo kao oni koji su pricijepljeni na trs, jednostavno zato jer iz Trsa crpimo Život, jednostavno zato što čovjek živi od svake Riječi koja izlazi iz Božjih usta, jednostavno zato što bez Njega ne možemo učiniti ništa, jednostavno zato što su Riječi koje nam je On rekao jedini uzrok našeg spasenja (Ivan 15), jednostavno zato što nemamo drugog izbora, kao ni učenici koji su rekli (zar ćete i vi otići ?), a gdje da idemo Gospodine ? ...
Evo još "ilustracija" o tome, brate, kako se to damo od Njega voditi; On je naš pastir, a mi ovce Njegove koje čuju Njegov glas i slijede Ga, a On kaže; "čisti ste zbog Riječi koju sam vam rekao". Čisto teološki, (ali jednostavnim jezikom izrečeno) : Sin je od Oca, poslan da bi nam prigotovio spasenje (širi pojam koji od Njega počinje i od Njega završava), "Sin je svoje napravio, otišao" pa je "došao" Duh Sveti, također od Oca da to spasenje završi i to na način koji najbolje ilustrira ap. Petar (I Petrova 1:2) u kojoj kaže da smo od Duha posvetitelja, Duha Istine, našeg Branitelja i Utješitelja pozvani na poslušnost; da budemo poškropljeni (spasonosnom) krvlju Isusa Krista, krvlju koja svjedoči snažnije od Abelove (Heb 12), krvlju o kojoj svjedoči Duh posvetitelj, koji kaže da nas je (Isus Krist) jednim prinosom zauvijek posvetio, kroz svoje Tijelo nam omogućio ulazak, ne u zemaljsku, nego u pravu, nebesku svetinju nad svetinjama (Heb 10). Za one koji ne smatraju dovoljnom (za svoje posvećenje) krv Isusa Krista i tako odbiju Duha Milosti (ne daju se voditi) dano je strašno upozorenje u Hebrejima 10:29.
Hvala Bogu što ne spadamo u tu kategoriju brate , nego objeručke i svim srcem (u praksi našeg svakidašnjeg života) prihvaćamo Duha Milosti i posvećenja, zar ne ?

[P.S. tekst koji ima veze sa tvojim pitanjem brate i vjerujem da može pomoći mojem odgovoru, (gle slučajnosti ) objavio je danas brat Wilkerson, a govori, upravo o Božjem vodstvu u našim životima, odnosno o prepuštanju kontrole Bogu]

Čovjek & Riječ wrote:
Dakle to je ono što si pitao; na takav način nas Bog vodi; iz vjere u vjeru. Iz vjere u vjeru radi toga što gornje može proisteći isključivo kao posljedica vjere, znači kao posljedica Hrane za život, koju uzimamo kao oni koji su pricijepljeni na trs, jednostavno zato jer iz Trsa crpimo Život, jednostavno zato što čovjek živi od svake Riječi koja izlazi iz Božjih usta, jednostavno zato što bez Njega ne možemo učiniti ništa, jednostavno zato što su Riječi koje nam je On rekao jedini uzrok našeg spasenja (Ivan 15), jednostavno zato što nemamo drugog izbora, kao ni učenici koji su rekli (zar ćete i vi otići ?), a gdje da idemo Gospodine ? ...

Dali se slažeš da bi prepuštanje u veri Gospodu trebalo između ostalog da izgleda ovako ?

1Pe 1:13 Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i zacijelo se nadajte blagodati koja će vam se prinijeti kad dođe Isus Hristos. 1Pe 1:14 Kao poslušna djeca, ne vladajući se po prvijem željama u svojemu neznanju, 1Pe 1:15 Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju. 1Pe 1:16 Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet. 1Pe 1:17 I ako zovete ocem onoga, koji ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega življenja sa strahom, 1Pe 1:18 Znajući da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca; 1Pe 1:19 Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i prečista jagnjeta;

amos wrote:... Dali se slažeš da bi prepuštanje u veri Gospodu trebalo između ostalog da izgleda ovako ? ...

Apsolutno da, brate u Kristu Isusu.
U "mojoj bibliji" to piše ovako :
Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja ... 1Pe 1:15 Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane ...(1Pe 1:13,14)

Ne želim reći da nešto piše drugačije, samo mi se čini, za mene, (ipak) malo jasnije. Sada bi bilo dobro da vidimo u čemu je drugačije poimanje, shvaćanje ovih stihova kod mene i tebe. Pretpostavljam da ti smatraš da mi moramo postići svetost koju ima Bog.
Ako to ne smatraš nego smatraš da se moramo samo truditi biti "što svetiji" u svome življenju (iako nam to nikako i nikada ne uspijeva), a onu našu "malu prljavštinu" nam Bog oprašta po Kristovoj krvi, onda mi nije jasan tvoj pojam svetosti kako ga ti shvaćaš. Ja naime smatram da je svetost narušena i najmanjom prljavštinom i jednako ne vrijedi pred Bogom kao i onaj najveći, najprljaviji grijeh. S druge strane svaki, "veliki" i "mali" grijeh jednako nas osuđuje pred Bogom.

Dakle moje pitanje za tebe je : što Bog vidi kao svetost kod nas ?
Naime, postoje li, po tebi, toliko sveti ljudi koji su u svim svojim djelima, (uključujući misli, propuste i slično) potpuno oslobođeni svakog grijeha pred svetim Bogom, ili se svetost pred Bogom računa "spoznajno", odnosno (isključivo) po vjeri u Onoga po čijem tijelu i krvi nam je (svima !) zauvijek otvoren put u svetinju nad svetinjama i radi kojega možemo (u Njegovoj svetosti) opstati pred svetim Bogom. Naime ne razumijem, zašto se "boriš" za svetost u tijelu, ako te ona osuđuje, zato što nisi svet, kao uostalom ni ja, niti itko drugi. Zašto jednostavno ne prihvatiš "svoju" svetost (koja nije tvoja), nego ti je dana po milosti Božjoj u Isusu Kristu ? Zar ti je to nemoguće ? Pogledaj, molim te brate koje sam stihove gore podebljao ... potvrdit ću ih i stihovima iz Efežana (4) :
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova ... obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima
... još nešto brate; znam iz iskustva da oni koji se bore za "svetost" (ja bih je nazvao svetost u tijelu, svetost pred Zakonom i po Zakonu) u pravilu osuđuju braću koja su sveta i pravedna u Kristu i po Kristu, odnosno koji su (sveti i pravedni) po Duhu i u Duhu. Oprosti što sam uduljio post, to je bilo u želji da shvatiš moje razmišljanje.

Čovjek & Riječ wrote:
Ne želim reći da nešto piše drugačije, samo mi se čini, za mene, (ipak) malo jasnije. Sada bi bilo dobro da vidimo u čemu je drugačije poimanje, shvaćanje ovih stihova kod mene i tebe. Pretpostavljam da ti smatraš da mi moramo postići svetost koju ima Bog.
Ako to ne smatraš nego smatraš da se moramo samo truditi biti "što svetiji" u svome življenju (iako nam to nikako i nikada ne uspijeva), a onu našu "malu prljavštinu" nam Bog oprašta po Kristovoj krvi, onda mi nije jasan tvoj pojam svetosti kako ga ti shvaćaš. Ja naime smatram da je svetost narušena i najmanjom prljavštinom i jednako ne vrijedi pred Bogom kao i onaj najveći, najprljaviji grijeh. S druge strane svaki, "veliki" i "mali" grijeh jednako nas osuđuje pred Bogom.

Ok da pojasnim moje viđenje:
Zamisli da je jedan čovek vezan konopcima i jednostavno nema mogućnosti da se pokreće, niti ima načina sam da se odveže.Onda jednog trenutka dođe neko i odveže ga i pusti na slobodu i objavi da taj čovek više nije vezan.
Isto tako mi smo bili svezani grehom i grešnim načinom razmišljanja i u naš život je došao Isus kroz Njegovu reč. Mi dobijamo oslobođenje i nov način razmišljanja po kojem treba da se usklađujemo:

Rom 12:2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

Svakako mi to nismo ni znali ni mogli jer smo bili svezani i sa pogrešnim načinom razmišljanja, no sada kada znamo jer imamo reč i možemo jer nas je Gospod oslobodio za Njega i kroz Njegovu žrtvu na krstu, i kroz Njegovu prolivenu krv mi ne samo da dobijamo očišćenje greha već i silu da sada živimo posvećeno i da imamo svetost koju je On sam proizveo u nama po svom Duhu koji nam da je snagu:

Php 2:13 Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu je ugodno.

No iako Bog je taj koji daje htenje i delovanje na nama stoji odluka dali hoćemo ili nećemo da poslušamo Njegovu reč i to nukanje koje On proizvodi u našem srcu, taj izbor je prepušten u potpunosti nama. Jer ipak može se desiti da :

2Pe 2:19 I obećavaju im slobodu a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada onaj mu i robuje. 2Pe 2:20 Jer ako odbjegnu od nečistote svijeta poznanjem Gospoda i spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga; 2Pe 2:21 Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, negoli kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana. 2Pe 2:22 Jer im se dogodi istinita pripovijest: pas se povraća na svoju bljuvotinu, i: svinja okupavši se, u kaljužu.

Ali ako jedna osoba koja je primila pravednost na temelju krvi Hristove i žrtve na krstu posle toga opet odluči da se vrati svetu, to je kao kada bi čovek koji je bio odvezan ponovo zamoli nekog da ga veže i vrati se u stanje u kojem je bio, iako sam zna da kako je biti slobodan jer je probao, ali sada je od te slobode ostalo samo sećanje i ništa drugo.
Da još malo dodam, svaka osoba ima svoj put i u tom putu posvećenja Bog zna šta je nama u srcu i šta je ono što stvarno mi želimo i po tome i deluje u našim životima.Ukoliko je to posvećenje ona nas vodi iz situacijeu situaciju, govori nam stvai koje mi trebamo menjati u našim životima, mi Mu verujemo da je to istina i pristajemo na to i onda budući da On vidi unutar nas šta se događa On onda daje i silu da možemo menjati tu pojedinu stvar.
Suditi druge ako ne žive sveto kao što mi mislimo da živimo mi je apsurdno, jer niko ne može da zna šta se odigrava između Boga i čoveka sem njih dvojice, no mora se iznositi jasan princip posvećenja i svetosti, tj posvećenje je proces koji vrši Gospod menjajući čoveka, a čovek veruje da su te stvari od Boga (vera) i zato što veruje predaje se tom vodstvu( predaja) tako što posluša ono što mu Bog govori da treba da radi (dela). Ali za sve to Bog daje htenje i delovanje, u biti ono što mi treba da uradimo da bi dobili biblijske rezultate je da postanemo iskreni sa Bogom i kažemo šta stvano želimo, dali da se posvećujemo i budemo sveti ili da volimo svet i ono što je u svetu i da u biblijskim stihovima tražimo način da te dve stvari pomirimo, ili da se izgovaramo.
Odprilike tako nekako vidim te stvari.

amos wrote:...

Pošteno brate, shvatio sam, ti tako vjeruješ ... no da li i živiš tako ?
Kada kažem tako, onda mislim sveto. Ako ne živiš sveto, onda mi reci; zašto ne živiš sveto, a to propovijedaš ? Zar nije loše i nepošteno ljudima tovariti bremena koja oni ne mogu nositi (a ne možeš ni ti) ? Riječ kaže da "Njegove zapovijedi nisu teške", On kaže "moje breme je lako" ...
Kada spominješ svinje koje su okupane, ali su se opet vratile na svoju bljuvotinu, zar to ne mogu biti oni koji su priznali Gospodina i prihvatili Njegov oprost, po milosti i tako postali čisti ... međutim nakon toga su se opet vratili tamo gdje su bili prije; da svojim nastojanjima (zanemarujući križ Kristov kojim im je otvoren put u svetost) zadobiju (zasluže) po svojim djelima pravednost ?

Čovjek & Riječ wrote:

amos wrote:...

Pošteno brate, shvatio sam, ti tako vjeruješ ... no da li i živiš tako ?
Kada kažem tako, onda mislim sveto. Ako ne živiš sveto, onda mi reci; zašto ne živiš sveto, a to propovijedaš ? Zar nije loše i nepošteno ljudima tovariti bremena koja oni ne mogu nositi (a ne možeš ni ti) ? Riječ kaže da "Njegove zapovijedi nisu teške", On kaže "moje breme je lako" ...
Kada spominješ svinje koje su okupane, ali su se opet vratile na svoju bljuvotinu, zar to ne mogu biti oni koji su priznali Gospodina i prihvatili Njegov oprost, po milosti i tako postali čisti ... međutim nakon toga su se opet vratili tamo gdje su bili prije; da svojim nastojanjima (zanemarujući križ Kristov kojim im je otvoren put u svetost) zadobiju (zasluže) po svojim djelima pravednost ?

Pod jedan brate ne spominjem svinje ja, već apostol Petar kojeg sam citirao.
Pod dva zar ne znaš za stih :
Pro 27:2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđin, a ne tvoje usne.
Zašto me kušaš da zastupam sebe kao nekog ko živi sveto, zašto očekuješ to?
Zašto misliš i optužuješ me da sam licemer, zašto misliš da ja pričam a ne živim ?
Nije to uredu, opet svodiš stvari na ličnu osnovu, nisam u pitanju ni ja ni ti, nego Božija reč i Njegovi principi koji važe za sve .
Ti to vidiš kao breme, a ja pak kao podsticaj da se prođe kroz vrata i uzme nasledstvo svetosti koje nam po pravu kao sinovima i kćerima Božijim pripada, ja samo želim da drugi mogu videti da ima izlaza iz blata i neprestanog valjanja u svetskom načinu razmišljanja i življenja koje podseća na blato iz svinjca.Zašto se valjati u porazima kada postoji jedna pobeda koju je izvojevao Hrist, i jedna vrata koja vode u odvojenje od ovoga sveta.

amos wrote:... Zašto me kušaš da zastupam sebe kao nekog ko živi sveto, zašto očekuješ to?
Zašto misliš i optužuješ me da sam licemer, zašto misliš da ja pričam a ne živim ? ...

Ja te ne optužujem i (nije mi na kraj pameti) nije mi jasno zašto to kažeš, zašto kažeš da te optužujem, a ja to ne radim ?
Ja te pitam pred Bogom i ljudima vrlo jednostavno pitanje : živiš li sveto ? Da, ili ne ?

Čovjek & Riječ wrote:

amos wrote:... Zašto me kušaš da zastupam sebe kao nekog ko živi sveto, zašto očekuješ to?
Zašto misliš i optužuješ me da sam licemer, zašto misliš da ja pričam a ne živim ? ...

Ja te ne optužujem i (nije mi na kraj pameti) nije mi jasno zašto to kažeš, zašto kažeš da te optužujem, a ja to ne radim ?
Ja te pitam pred Bogom i ljudima vrlo jednostavno pitanje : živiš li sveto ? Da, ili ne ?

Šta misliš, šta bi ti Gospod Isus odgovorio na ovakvo pitanje?

amos wrote:... Šta misliš, šta bi ti Gospod Isus odgovorio na ovakvo pitanje?

Ne bih mu ga nikada postavio, a kad bih, odgovor bi sigurno bio istinit i pravedan (odgovor bi možda bio; samo je jedan svet, ako Ga ja ne bih prepoznao). A možda bi me i ukorio, tko zna ? Međutim, što ti kažeš brate ? Jesi li svet, ili nisi ? Jednostavno pitanje jednostavan odgovor, u čemu je problem ? Teško priznati ? Nema osude.

Čovjek & Riječ wrote:

amos wrote:... Šta misliš, šta bi ti Gospod Isus odgovorio na ovakvo pitanje?

Ne bih mu ga nikada postavio, a kad bih, odgovor bi sigurno bio istinit i pravedan (odgovor bi možda bio; samo je jedan svet, ako Ga ja ne bih prepoznao). A možda bi me i ukorio, tko zna ? Međutim, što ti kažeš brate ? Jesi li svet, ili nisi ? Jednostavno pitanje jednostavan odgovor, u čemu je problem ? Teško priznati ? Nema osude.

Stvar je u tome da ne želim da na bilo koji način ni uzdižem a ni spuštam sebe, niti da dokazujem. O tome treba da daje sud Bog i oni koji me okružuju a ne ja . Tako da ti neću odgovoriti na pitanje pa taman ti to pružilo argument za tvoju tvrdnju. Nema se tu šta priznavati.
Tako da eto dobio si istinit i pravedan odgovor.
Pro 25:27 Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati vlastitu slavu nije slavno.

Da nastavimo dalje sa temom posvećenje i svetost. Verujem da je posvećenje jedan aktivan čin u kojem učestvuje i Bog i čovek, Bog kroz očitovanje svoje sile za pobožnost koju nam je darovao :

2Pe 1:3 Budući da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju,
2Pe 1:4 Kroz koje se nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako utečete od tjelesnijeh želja ovoga svijeta.

No kao što možemo videti u ovim stihovima postoji i jedan element, a to je ako uteknete od želja ovog sveta . Taj deo je naše aktivno predanje Bogu i Njegovoj reči i udaljavanje od stvari ovoga sveta, odvajanje od sveta za Boga.Ako ćemo se zagledati šta ta reč posvećen znači, ona znači biti odvojen od nečega za nešto posebno. Da pogledamo koji je to način koji opisuje apostol Pavle:

Tit 2:11 Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude, Tit 2:12 Učeći nas da se odrečemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu,

Apostol nam govori da se odričemo bezbožnosti i želja ovoga sveta, te pošteno,pravedno i pobožno živimo.Opet vidimo taj princip od sveta ka Bogu.

Stoga ako možemo prihvatiti reč Božiju kao apsolut u našem životu , Bog će učiniti da se naš karakter menja, da gubimo interesovanja za ovaj svet i da sve više težimo prema Bogu i Njegovoj savršenoj volji za naš život, sve do trenutka kada ćemo preći tu granicu koja će nas konačno i zauvek odlepiti od ljubavi prema različitim stvarima ovoga sveta. Da se razumemo nije dovoljno samo prestati raditi neke stvari i postizati zakonom svetost, već je poenta u tome da delo Božije učini da nam se one stvari koje smo nekada voleli i trčali prema njima, sada bivaju gadne i daleko od našeg srca, tako da naša priroda i naše promenjeno srce više ne želi i ne voli da čini te stvari, tako da to i ne iziskuje nikakav trud da se ostavi, već bi bio potreban trud da se ostane u tome. To čini delo posvećenja od strane Boga u našim životima.
Apostol ljubavi Ivan u svojoj poslanici kaže:
1Jn 2:15 Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi očine u njemu. 1Jn 2:16 Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta.

Ivan postavlja zanimljiv kriterijum, on kaže da ako neko voli stvari sveta u njemu nema ljubavi Očeve, dakle nije tu u pitanju da neko nešto čini ili ne čini, već šta je to što u svom srcu voli da čini.Dakle neko može iz podređenosti nekom zakonu da drži moralne standarde, ali da u srcu krije ljubav prema tim stvarima, on je jednako prljav kao i onaj koji sve te stvari čini. Posvećenje je duboko čišćenje u srcu, menjanje želja i motiva, a ispravni postupci i dela dolaze kao posledica promene unutra. Posvećenje nas čini čistima iznutra, Gospod Isus je rekao :
Mat 23:25 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. Mat 23:26 Fariseju slijepi! Očisti najprije iznutra čašu i zdjelu da budu i spolja čiste.
Tako da ne vredi čistiti se spolja samo, već je bitno dali smo očišćeni iznutra. To je posvećenje, to je delo Božije u nama koje On radi. Mi ne možemo to sami uraditi Isus je to rekao :
Joh 15:5 Ja sam čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi mnogi rod; jer bez mene ne možete činiti ništa.
Ali kao što mi ne možemo činiti bez Njega ništa sa sobom, tako isto postoji i naš deo, naš napor koji trebamo učiniti:
Joh 15:14 Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.

Posvećenje je jedan zajednički rad između Boga i čoveka, Bog stavlja stvari ispred nas i pokazuje nam put, ukazuje na ono što trebamo maknuti iz svog života.Ako smo poslušni proces ide brže, ako nismo proces ide teže i sporije. No ako procesa nema to znači da smo prevareni i da nismo deo Božije dece jer :
Heb 12:6 Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. Heb 12:7 Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? Heb 12:8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. Heb 12:9 Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karači, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?

Tako ako smo izuzeti od procesa disciplinovanja i posvećivanja onda mi nismo deca već kopilad, ali ako jesmo proces dovodi do :
Heb 12:11 Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.

Mora biti toga , ako toga nema i ako osoba stoji iz dana u dan isto, i nema procesa odvajanja od sveta, onda tu nešto ne štima. Ili nije deo Božije porodice ili postoji nešto što jednostavno ne želi da pusti iz svog života i proces stoji u mestu.
U svakom slučaju posvećenje je proces odvajanja a svetost ili svet znači da je taj proces dovršen.
Naravno i onaj koji je odvojen može biti u nekom trenutku prevaren da skrene i pogreši, no čim ga Sveti Duh opomene on se vraća na ispravni put i kaje se. Ali to ne znači da se kaje i ostaje na krivom putu, već se vraća i ostaje na pravom putu. To je jedna zrela i za svako dobro delo sposobna osoba :
2Ti 3:16 Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, 2Ti 3:17 Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.
No postoji i druga grupa ljudi :
Tit 1:16 Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odriču; jer su mrski i neposlušni, i ni za kakvo dobro djelo valjani.
Pa ja verujem da posvećenje može promeniti svaku osobu koja to želi, pa čak i ovu drugu grupu ljudi. U krajnjem slučaju jedino što Bog od nas traži je da poželimo tu promenu i da je zatražimo od Njega, i On će nas kroz proces posvećenja i dovesti do toga.
Mir Božiji neka je sa vama.

amos wrote:... Stvar je u tome da ne želim da na bilo koji način ni uzdižem a ni spuštam sebe, niti da dokazujem. O tome treba da daje sud Bog i oni koji me okružuju a ne ja .

To nema veze sa "uzdizanjem, spuštanjem ni dokazivanjem" samoga sebe, ima veze samo sa istinom, na koju smo pozvani. Ako dvojimo oko nekih stvari, treba spomenuti jednu stvar koja je zaista 100% sigurna, a to je da Bog nema nikakve veze sa laži.

Tako da ti neću odgovoriti na pitanje pa taman ti to pružilo argument za tvoju tvrdnju.

To je tvoje pravo, slobodni smo ljudi. Inače, moja tvrdnja je da su svi ljudi griješni (uključujući tu i tebe i mene) i da se ne mogu spasiti bez križa Kristova i to isključivo po Božjoj milosti (za sve ljude), a tko kaže drugačije laže.

Nema se tu šta priznavati.

Itekako ima : Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1Iv 1:9)

Tako da eto dobio si istinit i pravedan odgovor ...

Čovjek & Riječ wrote:To je tvoje pravo, slobodni smo ljudi. Inače, moja tvrdnja je da su svi ljudi griješni (uključujući tu i tebe i mene) i da se ne mogu spasiti bez križa Kristova i to isključivo po Božjoj milosti (za sve ljude), a tko kaže drugačije laže.

Pa ja nikada nisam ni tvrdio drugačije, no ovde nije tema spasenje već posvećenje.Ako želiš možeš otvoriti temu spasenje pa možemo o tome. No spasenje i posvećenje su dve potpuno odvojene teme. No ti ih stalno brkaš.

Čovjek & Riječ wrote:To nema veze sa "uzdizanjem, spuštanjem ni dokazivanjem" samoga sebe, ima veze samo sa istinom, na koju smo pozvani. Ako dvojimo oko nekih stvari, treba spomenuti jednu stvar koja je zaista 100% sigurna, a to je da Bog nema nikakve veze sa laži.

Zanimljivo mi je nešto kod tebe, ti sam nećeš čak ni ime da otkriješ jer ne želiš da se radi o tebi nego o Bogu i Njegovoj reči, a ovde mene oceđuješ kao komarca. Nije mi to pošteno ni pravedno sa tvoje strane. Tako mi možemo dvojbiti oko nekih stvari ali možemo isključiti sebe kada si ti u pitanju, ali kada sam ja u pitanju ti uporno insistiraš na nečemu.
Pro 20:10 Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu.

amos wrote:... Pa ja nikada nisam ni tvrdio drugačije, no ovde nije tema spasenje već posvećenje.Ako želiš možeš otvoriti temu spasenje pa možemo o tome. No spasenje i posvećenje su dve potpuno odvojene teme. No ti ih stalno brkaš.

Nije se dobro ljutiti. Ja možda (i sigurno) brkam neke stvari, pa smo i u tome (sigurno) isti. Ako mi možeš pomoći pomogni, ali od ljutnje nema nikakve koristi meni, a pogotovo tebi. Jesmo rješili to, možemo dalje ?
Vidiš ja ne mislim da je to odvojeno, ja mislim da se samo svet, posvećen čovjek može spasiti. Naime pred Boga ne može nitko doći neposvećen, jer neće preživjeti.

Čovjek & Riječ wrote:]Nije se dobro ljutiti. Ja možda (i sigurno) brkam neke stvari, pa smo i u tome (sigurno) isti. Ako mi možeš pomoći pomogni, ali od ljutnje nema nikakve koristi meni, a pogotovo tebi. Jesmo rješili to, možemo dalje ?
Vidiš ja ne mislim da je to odvojeno, ja mislim da se samo svet, posvećen čovjek može spasiti. Naime pred Boga ne može nitko doći neposvećen, jer neće preživjeti.

Ja se ne ljutim, ti si bio ljut nešto ? Ja ne verujem u to, ja verujem da čovek prvo doživi spasenje pa onda dolazi posvećenje . Posvećenje znači odvojenje i ono se treba odigrati u pravom biblijskom smislu, to se čovek kao posuda spremna za svako dobro delo urađeno rukom Božijom sprema za upotrebu. Tako da je spasenje na početku procesa a posvećenje ide posle kroz život sa Bogom. Ne kontam kako si došao do zaključka da posvećenje dolazi pre spasenja. Spasenje je trenutak kada se obratimo i nanovo rodimo, no posvećenje dolazi posle . Ima više stepenika ka cilju.

1.Priznanje , pokajanje i nanovo rođenje su delo spasenja.
2.Posvećenje i zapečaćenje je priprema za uznesenje i službu Bogu.

amos wrote:... No kao što možemo videti u ovim stihovima postoji i jedan element, a to je ako uteknete od želja ovog sveta . Taj deo je naše aktivno predanje Bogu i Njegovoj reči i udaljavanje od stvari ovoga sveta, odvajanje od sveta za Boga.Ako ćemo se zagledati šta ta reč posvećen znači, ona znači biti odvojen od nečega za nešto posebno ...

"Odvojen od nečega za nešto posebno"; sviđa mi se, to je to . Da to je točno, međutim odvajanje se ne događa po našoj želji, samodisciplini i stremljenjima, odvajanje se događa zato što smo upoznali nešto (bolje reći Nekoga) što je daleko bolje od ovoga svijeta. Taj Netko (koga sada dobro znamo i koji čini svoje djelo po nama) ispunit će naše biće, pa ćemo postati kao smeće ovoga svijeta, kao na smrt osuđeni, "ludi" poradi Krista (a svijet mudar u Kristu); mi slabi, a svijet jak; svijet čašćen, a mi prezreni; mi "gladujemo" i "žeđamo", pljuskaju nas, proganjaju nas, ali proklinjani blagoslivljamo i proganjani ustrajavamo, kao i Onaj koji je došao kao Spasitelj ovoga svijeta, tako i mi nastavljamo biti sol i svjetlo ovom svijetu, zato što to jesmo po Onome koji nas je pozvao.
To je odvojenost od ovoga svijeta, bar je ja tako vidim (tako je opisuje i apostol Pavao u I poslanici Korinćanima 4).

amos wrote:... Ja se ne ljutim, ti si bio ljut nešto ?

Nisam, hvala Bogu, ni malo brate Amose. Ja se ne ljutim na tebe zato što ti nisam rekao svoje ime. I mislim da se ni ti ne bi trebao ljutiti na mene zato što mi nisi rekao jesi li svet

Čovjek & Riječ wrote:
"Odvojen od nečega za nešto posebno"; sviđa mi se, to je to . Da to je točno, međutim odvajanje se ne događa po našoj želji, samodisciplini i stremljenjima, odvajanje se događa zato što smo upoznali nešto (bolje reći Nekoga) što je daleko bolje od ovoga svijeta. Taj Netko (koga sada dobro znamo i koji čini svoje djelo po nama) ispunit će naše biće, pa ćemo postati kao smeće ovoga svijeta, kao na smrt osuđeni, "ludi" poradi Krista (a svijet mudar u Kristu); mi slabi, a svijet jak; svijet čašćen, a mi prezreni; mi "gladujemo" i "žeđamo", pljuskaju nas, proganjaju nas, ali proklinjani blagoslivljamo i proganjani ustrajavamo, kao i Onaj koji je došao kao Spasitelj ovoga svijeta, tako i mi nastavljamo biti sol i svjetlo ovom svijetu, zato što to jesmo po Onome koji nas je pozvao.
To je odvojenost od ovoga svijeta, bar je ja tako vidim (tako je opisuje i apostol Pavao u I poslanici Korinćanima 4).

Tako je slažem se, no naša poslušnost tu igra jako važnu ulogu.Nije tu stvar da mi samo disciplinom odbacujemo nešto a da ne razumemo razlog.Već zato što nam je Bog rekao da nešto nije dobro za nas, mi Mu verujemo i želimo da budemo u Njegovoj savršenoj volji za naš život i prihvatamo da je to nešto dobro za nas, ta vera je onda okidač koji nas vodi u promenu načina razmišljanja i samim tim naše želje se menjaju.To je proces koji se zove posvećenje.Svakako Bog je taj koji kaže, mi ti koji verujemo,Bog je taj koji daje snagu mi ti koji poslušamo, Bog je taj koji daje motivaciju mi ti koji izvršimo. Mi i On zajedno u tom poslu.