Izvršavati, činiti Božju Riječ

Izvršavati, činiti Božju Riječ; što to znači ?

amos wrote: "mnogi koji su mislili da je dovoljno da samo sluša i da veruje da je to istina biti prevareni, jer postoji još jedan korak, izvršavati reč."

Kako je brat amos rekao na temi "Božji sud" potrebno je izvršavati, odnosno slušati i onda činiti (po njoj) Božju Riječ. Na to mogu reći samo amen. Međutim što to znači ? Što Bog zapravo želi od nas ? Postoji samo jedan način da to doznamo i znamo, a to je da slušamo i prihvaćamo samo ..., samo ono što je On rekao. Ne budemo li zaista slušali Njega, nego budemo na osnovu površnog čitanja pretpostavljali što je On htio reći, sigurno ćemo promašiti Njegovu poruku ..., a time i cilj svoga života.
Cilj ove teme je kao i svake druge na ovom forumu pronaći Božju Istinu u poštenom i pravednom kršćanskom dijalogu sučeljavajući naša vjerovanja, međutim uvijek u odnosu na Njegovu Riječ.

Mat 7:23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.

Dakle šta znači ta reč bezakonje.Ta reč znači da ako neko čini bezakonje on :

1.Čini nešto zašta jako dobro zna da ne treba činiti.
2.Ne čini nešto zašta jako dobro zna da treba činiti.

Ako isključimo savest preko koje nam Sveti Duh stalno komunicira kada nešto činimo ili ne činimo onda je jako teško znati kako da ne činimo bezakonje. Naša savest postaje osetljivija što više poznajemo i prihvatamo Božiju reč. Ukoliko nas savest optužuje za nešto a mi to ipak činimo ili ne činimo onda je zasigurno to bezakonje .

Rom 14:22 Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuđuje sebe za ono šta nađe za dobro. Rom 14:23 A koji se sumnja osuđen je ako jede, jer ne čini po vjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je.
Ovde je u pitanju jedan običan primer, čovek u svom srcu nije siguran da sme da jede određenu hranu, savest ga optužuje jer nije siguran, i reč kaže da je osuđen.
Imamo isto jedan stih koji kaže kako se to odražava na naš molitveni život:
1Jn 3:21 Ljubazni! ako nas srce naše ne osuđuje, slobodu imamo pred Bogom; 1Jn 3:22 I što god zaištemo, primićemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i činimo što je njemu ugodno.

Današnji narod Božiji nekako površno posmatra te biblijske istine, nikako da se zadube da vide šta to ustvari stvarno znači, nego nekako ostane to u vazduhu nejasno mutno, i onda po toj mutnoj vodi se kreću i ne mogu videti jasno svoju poziciju i zbog toga mnogie stvari prolaze pored njih.Ali mi želimo bistru vodu,pa makar malo i štipala za oči ali je bistro i mi možemo videti šta Bog očekuje od nas, koji su principi po kojima se trebamo vladatida bi postigli pobedu.Moramo znati način ratovanja pre negoli se upustimo u tu najveću bitku ikada vođenu, duhovnu u našem umu.
Tako da sada rezimiramo Isus će u onaj dan reći ove reči:
Mat 7:23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite ono zašta jako dobro znate da ne biste trebali, i ne činite ono što biste trebali.
Verujem da je ovo razjašnjenje u skladu sa pismom, dali se slažete?

amos wrote:Mat 7:23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.

Dakle šta znači ta reč bezakonje.Ta reč znači da ako neko čini bezakonje on :

1.Čini nešto zašta jako dobro zna da ne treba činiti.
2.Ne čini nešto zašta jako dobro zna da treba činiti.

Dobro.
Ovako brate; ta riječ "bezakonje" (anomia) znači biti manjkav (npr. u odnosu na Zakon), znači činiti nešto ilegalno, znači biti nepravedan. Mi ljudi jako dobro znamo da uvijek ne činimo ono što trebamo i kako trebamo. Dakle brate, nije problem u tome da (neki) ljudi ne žele činiti ono kako treba i što treba, problem je u tome da ljudi ne mogu činiti ono što treba i kako treba. "Kad želim činiti dobro zlo mi se nameće" kaže apostol Pavao. Mislim da si iz ovoga shvatio što želim reći.

Ako isključimo savest preko koje nam Sveti Duh stalno komunicira kada nešto činimo ili ne činimo onda je jako teško znati kako da ne činimo bezakonje. Naša savest postaje osetljivija što više poznajemo i prihvatamo Božiju reč. Ukoliko nas savest optužuje za nešto a mi to ipak činimo ili ne činimo onda je zasigurno to bezakonje .

da, to je točno brate do "jedne točke" (poznavanja Božje Riječi). Naša savjest nas upozorava na našu manjkavost, (na našu griješnost) prema vršenju Zakona Božjeg i ne smijemo je utišavati. Međutim krajnji cilj Božje Riječi nije potaknuti savjest, krajnji cilj je milost Božja (koju dobijamo isključivo kroz Riječ Božju - radosnu vijest) koja je iznad naše savjesti. Ona se zove radosna vijest upravo zato jer nam otkriva radost Božjeg prihvaćanja usprkos naše griješnosti o kojoj nam savjest i pravedni Zakon Božji svjedoče.

Rom 14:22 Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuđuje sebe za ono šta nađe za dobro. Rom 14:23 A koji se sumnja osuđen je ako jede, jer ne čini po vjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je.
Ovde je u pitanju jedan običan primer, čovek u svom srcu nije siguran da sme da jede određenu hranu, savest ga optužuje jer nije siguran, i reč kaže da je osuđen.
Imamo isto jedan stih koji kaže kako se to odražava na naš molitveni život:
1Jn 3:21 Ljubazni! ako nas srce naše ne osuđuje, slobodu imamo pred Bogom; 1Jn 3:22 I što god zaištemo, primićemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i činimo što je njemu ugodno.

ovi stihovi brate su u skladu s onim što sam ti upravo govorio. Čovjek ne može varati Boga, ako nije (još) našao milost (savjest ga osuđuje) neka je traži (od Boga) i dobit će je, ali samo ako je poslušan Bogu, ako slijedi Njegov glas, Njegovu Riječ

Današnji narod Božiji nekako površno posmatra te biblijske istine, nikako da se zadube da vide šta to ustvari stvarno znači, nego nekako ostane to u vazduhu nejasno mutno, i onda po toj mutnoj vodi se kreću i ne mogu videti jasno svoju poziciju i zbog toga mnogie stvari prolaze pored njih.Ali mi želimo bistru vodu,pa makar malo i štipala za oči ali je bistro i mi možemo videti šta Bog očekuje od nas, koji su principi po kojima se trebamo vladatida bi postigli pobedu.Moramo znati način ratovanja pre negoli se upustimo u tu najveću bitku ikada vođenu, duhovnu u našem umu ...

da, stvar je upravo u tome da, kako si ti lijepo rekao "mi želimo bistru vodu, pa makar malo i štipala za oči" i nakon što ustrajno ostanemo u toj bistroj vodi, (Isus kaže "Ako ostanete u mojoj Riječi, uistinu, moji ste učenici") "upoznat ćemo Istinu i Istina će nas osloboditi" (Ivan 8:31,32). To je Istina koja oslobađa od grijeha, od Zakona, uvodeći nas u milost Božju i pravednost po vjeri. Ta Istina zove se radosna vijest, Isus Krist. Kada netko upozna Istinu znat će to, sigurno.
Međutim, nažalost kao što si ti rekao brate "Današnji narod Božiji nekako površno posmatra te biblijske istine, nikako da se zadube da vide šta to ustvari stvarno znači, nego nekako ostane to u vazduhu nejasno mutno, i onda po toj mutnoj vodi se kreću i ne mogu videti jasno svoju poziciju i zbog toga mnoge stvari prolaze pored njih."

Čovjek & Riječ wrote:Dobro.
Ovako brate; ta riječ "bezakonje" (anomia) znači biti manjkav (npr. u odnosu na Zakon), znači činiti nešto ilegalno, znači biti nepravedan. Mi ljudi jako dobro znamo da uvijek ne činimo ono što trebamo i kako trebamo. Dakle brate, nije problem u tome da (neki) ljudi ne žele činiti ono kako treba i što treba, problem je u tome da ljudi ne mogu činiti ono što treba i kako treba. "Kad želim činiti dobro zlo mi se nameće" kaže apostol Pavao. Mislim da si iz ovoga shvatio što želim reći.

Verujem da si navedeni stih izvadio iz ovog konteksta:
Rom 7:15 Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono šta hoću, nego na što mrzim ono činim. Rom 7:16 Ako li ono činim šta neću, hvalim zakon da je dobar. Rom 7:17 A ovo više ja ne činim nego grijeh koji živi u meni. Rom 7:18 Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Rom 7:19 Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što neću ono činim. Rom 7:20 A kad činim ono što neću, već ja to ne činim nego grijeh koji živi u meni. Rom 7:21 Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni. Rom 7:22 Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku; Rom 7:23 Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima. Rom 7:24 Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?Rom 7:25 Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.

Ok da vidimo o čemu se tu radi. Apostol Pavle želi da pojasni zašto se Hrišćanima javljaju čudne i grešne želje bez obzira na novo rođenje, apostol Pavle kaže da je telo koje ostaje grešno sve do časa promene idalje u sebi ima tu prirodu i da je razlog upravo to.Ovi stihovi bi trebalo da nas oslobode od osećaja krivnje kada nešto poželimo što ne bismo smeli.No ipak apostol Pavle daje jasan način za izlaz iz toga, mi ne moramo služiti telu jer kroz Isusa Hrista imamo pobedu nad telom i nad grehom, te možemo voditi pobednički život tako što ćemo odbiti da služimo telu, nego dapače ćemo služiti duhu:
Gal 5:16 Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.
Ako znamo da je poslanica Galaćanima pisana protiv legalizma, a ipak se ovi stihovi u njoj nalaze, onda ih ne trebamo smatrati kao delo zakona.
Tako da će telo imati uvek svojih želja, i znamo da želja tela donosi smrt, no mi ne moramo da se podlažemo telu, čak šta više mi u u poslanici Rimljanima nalazimo stihove:
Rom 8:14 Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.
Tako ako znamo da oni koji se vladaju po duhu su sinovi Božiji , a ustvrdili smo da telo stoji kontra duha, onda možemo precizno odrediti dali su oni koji žive po telu sinovi i kćeri Božije.

Čovjek & Riječ wrote:da, to je točno brate do "jedne točke" (poznavanja Božje Riječi). Naša savjest nas upozorava na našu manjkavost, (na našu griješnost) prema vršenju Zakona Božjeg i ne smijemo je utišavati. Međutim krajnji cilj Božje Riječi nije potaknuti savjest, krajnji cilj je milost Božja (koju dobijamo isključivo kroz Riječ Božju - radosnu vijest) koja je iznad naše savjesti. Ona se zove radosna vijest upravo zato jer nam otkriva radost Božjeg prihvaćanja usprkos naše griješnosti o kojoj nam savjest i pravedni Zakon Božji svjedoče.

U tome se brate razlikujemo, ti veruješ da je krajnji cilj nešto što ja čvrsto verujem da je samo početak.Lično verujem da je krajnji cilj mnogo uzvišeniji od samo primanje oprosta i prihvatanja uprkos grešnosti.To je istina, ali to je samo početak života sa Bogom, sledeći korak je posvećenje, to je mesto gde počinje da nas košta svega što jesmo i što imamo, to je mesto gde sam Gospod počne da nas transformiše u lik Isusa Hrista.Mnogi stanu baš tu gde si rekao i misle da je to sve , da je to kraj.Dožive senzaciju , radost oproštenja, prime novi duh i novo srce. i nikada ne uđu u proces posvećenja.Evo nekih stihova koji govore o tome:
2Pe 1:3 Budući da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju, 2Pe 1:4 Kroz koje se nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako utečete od tjelesnijeh želja ovoga svijeta. 2Pe 1:5 I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum, 2Pe 1:6 A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, 2Pe 1:7 A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. 2Pe 1:8 Jer kad je ovo u vama, i množi se, neće vas ostaviti lijene niti bez ploda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista. 2Pe 1:9 A ko nema ovoga slijep je, i pipa zaboravivši očišćenje od starijeh svojijeh grijeha. 2Pe 1:10 Zato, braćo, postarajte se još većma da svoju službu i izbor utvrdite; jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; 2Pe 1:11 Jer vam se tako obilno dopusti ulazak u vječno carstvo Gospoda našega i spasa Isusa Hrista.

Čovjek & Riječ wrote:ovi stihovi brate su u skladu s onim što sam ti upravo govorio. Čovjek ne može varati Boga, ako nije (još) našao milost (savjest ga osuđuje) neka je traži (od Boga) i dobit će je, ali samo ako je poslušan Bogu, ako slijedi Njegov glas, Njegovu Riječ

Brate ne govore to, pogledaj malo pobolje evo izboldaću ti :
1Jn 3:21 Ljubazni! ako nas srce naše ne osuđuje, slobodu imamo pred
Bogom; 1Jn 3:22 I što god zaištemo, primićemo od njega, jer zapovijesti
njegove držimo i činimo što je njemu ugodno.

Čovjek & Riječ wrote:da, stvar je upravo u tome da, kako si ti lijepo rekao "mi želimo bistru vodu, pa makar malo i štipala za oči" i nakon što ustrajno ostanemo u toj bistroj vodi, (Isus kaže "Ako ostanete u mojoj Riječi, uistinu, moji ste učenici") "upoznat ćemo Istinu i Istina će nas osloboditi" (Ivan 8:31,32). To je Istina koja oslobađa od grijeha, od Zakona, uvodeći nas u milost Božju i pravednost po vjeri. Ta Istina zove se radosna vijest, Isus Krist. Kada netko upozna Istinu znat će to, sigurno.
Međutim, nažalost kao što si ti rekao brate "Današnji narod Božiji nekako površno posmatra te biblijske istine, nikako da se zadube da vide šta to ustvari stvarno znači, nego nekako ostane to u vazduhu nejasno mutno, i onda po toj mutnoj vodi se kreću i ne mogu videti jasno svoju poziciju i zbog toga mnoge stvari prolaze pored njih."

Nekako mi se čini da se bavimo sa različitim ljudima brate.Ti sa baviš sa osobom pre obraćenja a ja govorim o osobi posle obraćenja i mislim da je tu nesporazum između nas dvojice. Ja govorim o osobi koja je primila milost, koja je doživela oprost, i sada treba da raste u poznanju i posvećenju do konačnog cilja , zapečaćenja Svetim Duhom kao dovršeno delo Božije u nama kao pojedincima, i ako milost Božija skrati vreme i dopusti da dođe uznesenja za našeg vremena. Postoji jedan element koji je jako bitan, a to je da osoba ne može da učini ništa da bi se spasila, ali Bog je drži odgovornom kako se ophodi prema onome što je primio, biblija je puna stihova o tome. Treba o tome razmisliti jer :
Rom 14:17 Jer carstvo Božije nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome.
Treba to imatu u umu jer :
1Jn 2:17 I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje dovijeka.

Gornji dio tvoga posta, brate prebacio sam na drugu temu iz razloga što vidim da stihovi koje si tamo iznio za tebe imaju skroz drugačije značenje nego za mene. To zahtijeva dijalog u Duhu Istine i Ljubavi, pa ćemo to "rješiti" tamo, a onda možemo nastaviti ovdje, naravno ako pristaješ.

amos wrote:... Tako ako znamo da oni koji se vladaju po duhu su sinovi Božiji , a ustvrdili smo da telo stoji kontra duha, onda možemo precizno odrediti dali su oni koji žive po telu sinovi i kćeri Božije.

Oni koji po tijelu žive svakako nisu Sinovi (a ni kćeri) Božje, to je jasno, bar po terminologiji, neznam koliko je stvarno jasno, a to možemo znati tek pošto definiramo što znači živjeti "po tijelu", a što znači živjeti "po Duhu".

U tome se brate razlikujemo, ti veruješ da je krajnji cilj nešto što ja čvrsto verujem da je samo početak.Lično verujem da je krajnji cilj mnogo uzvišeniji od samo primanje oprosta i prihvatanja uprkos grešnosti.To je istina, ali to je samo početak života sa Bogom, sledeći korak je posvećenje, to je mesto gde počinje da nas košta svega što jesmo i što imamo, to je mesto gde sam Gospod počne da nas transformiše u lik Isusa Hrista.Mnogi stanu baš tu gde si rekao i misle da je to sve , da je to kraj.Dožive senzaciju , radost oproštenja, prime novi duh i novo srce. i nikada ne uđu u proces posvećenja ...

Zašto ti misliš da ono što je (dobar) početak nebi mogao biti i (dobar) kraj. Ti dakle smatraš, vidim iz tvoje izjave, da osim radosti oproštenja, novog Duha i novog srca ima još nešto što nedostaje kršćaninu i što će steći tek posvećenjem ? Ja naprotiv smatram da kršćanin (samo) mora ostati u onome što je (na početku) već primio. Međutim u tome ga vrebaju mnogi neprijatelji, a jedan od ljućih neprijatelja je kršćaninovo tijelo (um !).

Brate ne govore to, pogledaj malo pobolje evo izboldaću ti :
1Jn 3:21 Ljubazni! ako nas srce naše ne osuđuje, slobodu imamo pred Bogom; 1Jn 3:22 I što god zaištemo, primićemo od Njega, jer zapovijesti Njegove držimo i činimo što je Njemu ugodno.

Ti mi kažeš ne govore to. OK testirajmo se kroz ove stihove; dakle mene srce ne osuđuje, što se tiče zapovijedi ljubavi prema braći, smatram (i vidim) braću ljubim, vjerujem što god molim primiti ću od Boga, vjerujem da sam Bogu ugodio prihvaćajući Njegova Sina i Njegovu nanovorođenu djecu. Dokaz da Bogu ugađam je i srce koje me ne osuđuje. Zaključujem da je kod tebe drugačije, ti još nisi ugodio Bogu, pa On od tebe traži dalje posvećenje, jer ti, očito još nemaš potpuni mir s Njime. I reci mi : što sada ? I zar stihovi koje si naveo ne govore o tome ?

Čovjek & Riječ wrote:Evo drugog biblijskog stiha koji zahtijeva
razmatranje u Duhu Istine i Ljubavi (za potrebe teme "Izvršavati, činiti
Božju Riječ") : Gal 5:16 Velim pak: po duhu hodite, i želja
tjelesnijeh ne izvršujte.
Ovaj stih, na početku rasprave,
koliko ja vidim, nosi u sebi pitanje na koje bi trebalo odgovoriti : što
znači ovo po Duhu hodite ? Što znači biti u Duhu ? U kontekstu
"Rimljana 8:9" ("A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji
prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije Njegov")
postavimo pitanje ovako "jeli u nama uistinu živi Kristov Duh
?"

To je dobro pitanje.Da bi se to pojasnilo mora se shvatiti kako dolazi do toga da Hristov Duh bude u nama, i dali svi spašeni vernici imaju automatski i Hristov Duh. Pa evo da bude malo lakše da se naznači prvo šta znači hodati po telu:

Gal 5:19 A poznata su djela tjelesna, koja su preljubočinstvo, kurvarstvo, nečistota, besramnost, Gal 5:20 Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, Gal 5:21 Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova čine neće naslijediti carstva Božijega.

Kako da postavimo stvari najbolje da bismo se razumeli.Neke reči govore za ljude koji su se tek obratili i postali vernici, i od njih se ne može očekivati da će momentalno voditi ispravan život.To jednostavno ne ide, posuda nije čista i mora predhodno biti očišćena iznutra da bi moga Duh Hristov prebivati unutra.Taj deo se zove posvećenje i ima svoje mesto u Hrišćanskom uzrastu i pripada fazi mleka. No jedna osoba kroz život sa Bogom i otvorenost za korekcije doživljava i promenu iznutra i proces posvećenja, očišćenja počinje. I ta osoba raste u spoznaji do visine rasta Hristova u meri koju je odredio sam Gospod do trenutka kada sam Gospod dovršava taj proces i zapečati osobu.To je momenat kada Duh Hristov se nastanjuje u osobi.Do tada osoba ima novi duh kojeg dobija nanovorođenjem, ima Svetog Duha kao onoga koji poučava i ispravlja, no iako je to stanje dosta dobrog izgleda Bog ne može tu osobu pozicionirati u mesto koje mu je pripravljeno jer još uvek nije dovršen proces.No kada se taj proces završi a to zavisi od pojedinca koliko je otvoren za korekcije od strane Svetog Duha, tek tada osoba ima Duha Svetog unutar sebe i tada sam Bog prebiva u osobi i čini dela.
Najveći problem nastupa kada osoba jako dugo vremena živi na mleku, tada prvo Sveti Duh upozorava, pa šalje ljude, pa nevolje i na kraju više tu nema šta da se radi.
Ja verujem da ko traži on i nalazi i to je temelj naše sigurnosti, ali onaj koji ne traži već se zadovoljava mlekom, on ni neće naći.Piće melko i plakati nad svojom sudbinom do kraja svog života.

amos wrote:... mora se shvatiti kako dolazi do toga da Hristov Duh bude u nama

Bravo brate ! To je pravo pitanje ! Što misliš može li tu što pomoći ono što je rekao Učitelj : "tijelo ne vrijedi ništa, Riječi koje sam vam ja rekao Duh i život su (Ivan 6)". Znači li to da Kristov Duh može živjeti u nama jedino i isključivo, ako Ga prihvatamo kroz Riječ ? Jeli to odgovor na tvoje pitanje ? ("kako dolazi do toga da Hristov Duh bude u nama")

, i dali svi spašeni vernici imaju automatski i Hristov Duh. Pa evo da bude malo lakše da se naznači prvo šta znači hodati po telu:

Gal 5:19 A poznata su djela tjelesna, koja su preljubočinstvo, kurvarstvo, nečistota, besramnost, Gal 5:20 Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, Gal 5:21 Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova čine neće naslijediti carstva Božijega.

Ovo su djela tijela, brate, očita djela tijela. Ali ..., ali brate, "... ako vas Duh vodi, niste (više) pod Zakonom" (Gal 5:18). Ovo "niste (više) pod Zakonom" znači li to da nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu, odnosno onima u kojima živi Kristov Duh ? Ili to znači da su oni, kako ti kažeš posvećeni, odnosno, "zapečaćeni" lišeni svih tjelesnih grijeha ? Poznaješ nekoga tko je posvećen pa (u tijelu) ne griješi više ?

Kako da postavimo stvari najbolje da bismo se razumeli.Neke reči govore za ljude koji su se tek obratili i postali vernici, i od njih se ne može očekivati da će momentalno voditi ispravan život.To jednostavno ne ide, posuda nije čista i mora predhodno biti očišćena iznutra da bi moga Duh Hristov prebivati unutra.

Zašto misliš da ljudi koji su se (zaista) tek obratili nisu čisti i ne mogu voditi ispravan život ? Ja mislim da mogu, odmah, a do izopačenja dolazi naknadno, ako ne primaju Duha Svetoga po Riječi.

Taj deo se zove posvećenje i ima svoje mesto u Hrišćanskom uzrastu i pripada fazi mleka. No jedna osoba kroz život sa Bogom i otvorenost za korekcije doživljava i promenu iznutra i proces posvećenja, očišćenja počinje.

Očišćenje od čega ? Od tjelesnih grijeha, ili od nevjere ? A što misliš o definiciji da je nevjera život po tijelu ?

I ta osoba raste u spoznaji do visine rasta Hristova u meri koju je odredio sam Gospod do trenutka kada sam Gospod dovršava taj proces i zapečati osobu.To je momenat kada Duh Hristov se nastanjuje u osobi.Do tada osoba ima novi duh kojeg dobija nanovorođenjem, ima Svetog Duha kao onoga koji poučava i ispravlja, no iako je to stanje dosta dobrog izgleda Bog ne može tu osobu pozicionirati u mesto koje mu je pripravljeno jer još uvek nije dovršen proces.No kada se taj proces završi a to zavisi od pojedinca koliko je otvoren za korekcije od strane Svetog Duha, tek tada osoba ima Duha Svetog unutar sebe i tada sam Bog prebiva u osobi i čini dela.
Najveći problem nastupa kada osoba jako dugo vremena živi na mleku, tada prvo Sveti Duh upozorava, pa šalje ljude, pa nevolje i na kraju više tu nema šta da se radi.
Ja verujem da ko traži on i nalazi i to je temelj naše sigurnosti, ali onaj koji ne traži već se zadovoljava mlekom, on ni neće naći.Piće melko i plakati nad svojom sudbinom do kraja svog života.

Obzirom da nitko ne može preživjeti, tj. biti u Duhu odvojeno od Trsa onaj tko je od Njega (od Duha) rođen odozgor dobro zna gdje je Hrana (Riječ) i gdje je Život, pa će tamo i tražiti i sam si rekao; naći, pa neće biti potrebe ni za slanjem ljudi, ni za nevoljama. Takav će dobro znati : onaj koji je proces započeo On će ga i dovršiti do dana Kristova.
Haleluja ! Nitko nas ne može oteti iz Ruke Njegove.

Čovjek & Riječ wrote:Zašto ti misliš da ono što je (dobar) početak nebi mogao biti i (dobar) kraj. Ti dakle smatraš, vidim iz tvoje izjave, da osim radosti oproštenja, novog Duha i novog srca ima još nešto što nedostaje kršćaninu i što će steći tek posvećenjem ? Ja naprotiv smatram da kršćanin (samo) mora ostati u onome što je (na početku) već primio. Međutim u tome ga vrebaju mnogi neprijatelji, a jedan od ljućih neprijatelja je kršćaninovo tijelo (um !)

Jednostavan razlog je zato što početak i kraj stvari nije isti.Čovek dođe u dodir sa reči, ona učini nešto u njegovom životu, i na kraju se to završi sa pečatom. No čovek nije marioneta koja je vođena Božijom rukom, tako da ponašanje osobe i otvorenost za korekcije igra jako važnu ulogu.

Čovjek & Riječ wrote:Ti mi kažeš ne govore to. OK testirajmo se kroz ove stihove; dakle mene srce ne osuđuje, što se tiče zapovijedi ljubavi prema braći, smatram (i vidim) braću ljubim, vjerujem što god molim primiti ću od Boga, vjerujem da sam Bogu ugodio prihvaćajući Njegova Sina i Njegovu nanovorođenu djecu. Dokaz da Bogu ugađam je i srce koje me ne osuđuje. Zaključujem da je kod tebe drugačije, ti još nisi ugodio Bogu, pa On od tebe traži dalje posvećenje, jer ti, očito još nemaš potpuni mir s Njime. I reci mi : što sada ? I zar stihovi koje si naveo ne govore o tome ?

Sve je to lepo brate, ali to nije jedino što Bog traži od čoveka zar ne? Dali ja imam potpuni mir ? Pa ja nigde nisam rekao da ga ja nemam, nikada nisam rekao da ja nisam prošao kroz tu fazu posvećenja.Kako zaključuješ da se to tiče mene, ja govorim o procesu koji vernik treba da prođe, nikada nisam rekao da ja nisam prošao taj proces, naprotiv ja govorim zato što znam za veće i bolje i pozivam da se ljudi izdignu iz života na mleku i prođu kroz posvećenje. Opet brate svodiš na lično, u čemu je ovde stvar ? Jer se osećaš prozvanim mojim rečima ?

Čovjek & Riječ wrote:Bravo brate ! To je pravo pitanje ! Što misliš može li tu što pomoći ono što je rekao Učitelj : "tijelo ne vrijedi ništa, Riječi koje sam vam ja rekao Duh i život su (Ivan 6)". Znači li to da Kristov Duh može živjeti u nama jedino i isključivo, ako Ga prihvatamo kroz Riječ ? Jeli to odgovor na tvoje pitanje ? ("kako dolazi do toga da Hristov Duh bude u nama")

Tako ako prihvatimo i sprovodimo u u praksu, u biti kada sprovodimo u praksu tada i pokazujemo da smo prihvatili. Tako da je to istina što si rekao, no da bismo mogli da prihvatimo celu Njegovu reč i živimo po njoj potrebno da prođemo kroz posvećenje, inače nećemo moći u svoj snazi da živimo reč.To dolazi postepeno jedno po jedno u naš život , mi prihvatamo reč, ona nas menja i kada Gospod nas očisti kroz reč od naše nepravednosti tada On sam udara pečat i kaže to je to.

Čovjek & Riječ wrote:Ovo su djela tijela, brate, očita djela tijela. Ali ..., ali brate, "... ako vas Duh vodi, niste (više) pod Zakonom" (Gal 5:18). Ovo "niste (više) pod Zakonom" znači li to da nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu, odnosno onima u kojima živi Kristov Duh ? Ili to znači da su oni, kako ti kažeš posvećeni, odnosno, "zapečaćeni" lišeni svih tjelesnih grijeha ? Poznaješ nekoga tko je posvećen pa (u tijelu) ne griješi više ?

Poznajem ljude posvećene , koji žive odvojen život od ovga sveta.Poznajem ljude koji vode borbu sa telom i pobeđuju.Da poznajem ljude koji vode pobednički život, život koji je plod posvećenja.No kada kažeš da ne pogreši, pa svako tu i tamo pogreši.No mi ovde pričamo o telesnom načinu života u kojem se čovek predaje užicima ovog sveta i izgovara se da je pod milošću a ne pod zakonom.To je drugačija vrsta ljudi, oni imaju nešto u svom životu, ali kada ih pogledaš jedino po čemu se razlikuju od ovog sveta su neki spoljašnji maniri i finoća, ali u dubini duše još uvek postoji ljubav prema svetu i onome što ovaj svet nudi, takvu ljubav nemaju zapečaćeni vernici.

Čovjek & Riječ wrote:Zašto misliš da ljudi koji su se (zaista) tek obratili nisu čisti i ne mogu voditi ispravan život ? Ja mislim da mogu, odmah, a do izopačenja dolazi naknadno, ako ne primaju Duha Svetoga po Riječi.

Zato što tako u bibliji piše a rekao je to Gospod Isus:
Luk 5:30 I vikahu na njega književnici i fariseji govoreći učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete? Luk 5:31 I odgovarajući Isus reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Luk 5:32 Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje. Luk 5:33 A oni mu rekoše: zašto učenici Jovanovi poste često i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju? Luk 5:34 A on im reče: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima? Luk 5:35 Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti u one dane. Luk 5:36 Kaza im pak i priču: niko ne meće zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdrijeti, i staroj ne liči što je od novoga. Luk 5:37 I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inače prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;Luk 5:38 Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje će se sačuvati. Luk 5:39 I niko pivši staro neće odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

Čovjek & Riječ wrote:Očišćenje od čega ? Od tjelesnih grijeha, ili od nevjere ? A što misliš o definiciji da je nevjera život po tijelu ?

Čuj telo je zbog greha mrtvo, i telo ima svoju volju, i ta volja mora biti podčinjena jačim od sebe.No šta se dešava kada čovek dođe Bogu on vrši volju tela, njegovo srce je isprljano telesnim načinom razmišljanja i ponašanja, unutra je tama.Kada Bog krene u akciju on prvo kroz tu tamu probije zrak svetla i osoba počne videti Boga i zavapi za Njim, Bog odgovara i proglašava oproštenje, no tama ostaje.I Bog u svojoj milosti počinje da se bavi tim zatamljenim područjem i da ga osvetljava i mi počinjemo da shvatamo da neke stvari koje smo činili nisu dobre: cigarete,alkohol, psovanje, nemoralno oblačenje i izražavanje.To je početak mi to odbacujemo.Onda Bog počinje da se bavi ozbiljnijim stvarima, našim stavovima: Bes,ljubomora,zavist,ponos,oholost,neposlušnost... To su stvari unutar nas nekada drugim ljudima i sakrivene, no Bog ih počne osvetljavati i provoditi nas kroz razne situacije da bi tretirao naš život i da bi nas oslobodio tih mučitelja ljudske duše.To se zove posvećenje, Bog te stvari odvaja od nas i jako je bolan proces, iziskuje da nas ljudi razočaraju, da ostanemo sami, poniženi, odbačeni,nesigurni,uplašeni, da prođemo kroz svakakva iskustva da bi Bog mogao da nas očisti kao zlato što se čisti vatrom i da bi naše pouzdanje bilo u Njega.Izvadi te stvari iz nas, one gube vlast nad nama iako ponekad mogu se vratiti spolja, ali one više nisu deo nas i možemo ih odbacitiKroz te situacije ako uporno ostajemo sa Bogom rešeni da pretrpimo bilo šta ali da budemo deonici Njegove prirode, tada Bog koristi tu našu rešenost da dovrši svoje delo i na kraju udari pečat.No mnogi to ne žele, rađe će biti u udobnosti kolevke cuclajući mleko u miru, i beže od tog grubog dela koji su morali svi pre njih proći koji su želeli biti sa Bogom jedno.
Što se tiče pitanja u vezi nevere, pa početak svega je nevera.Greh je nevera, nije greh nešto što mi učinimo, već je greh to što nismo verovali Božijoj reči da to nije dobro za naš život, a onda kada to učinimo onda je to samo plod nevere, prirodna posledica nevere.Npr. u ovom slučaju koji razmatramo, ako neko ne veruje da je greh živeti telesnim načinom života on će tako i živeti, ako veruje da je greh koji vodi u smrt onda neće živeti telesnim načinom života.Tako da nevera nije plod telesnog načina života, nego telesni način je plod nevere da je Bog to rekao da se ne radi. Nevere u Božiju reč, a ko nema vere u Božiju reč , nema ni sile da živi ispravno.

Čovjek & Riječ wrote:Obzirom da nitko ne može preživjeti, tj. biti u Duhu odvojeno od Trsa onaj tko je od Njega (od Duha) rođen odozgor dobro zna gdje je Hrana (Riječ) i gdje je Život, pa će tamo i tražiti i sam si rekao; naći, pa neće biti potrebe ni za slanjem ljudi, ni za nevoljama. Takav će dobro znati : onaj koji je proces započeo On će ga i dovršiti do dana Kristova.
Haleluja ! Nitko nas ne može oteti iz Ruke Njegove.

Lepo je to kada ti tako kažeš brate, ali istina je da itekako ima potrebe i Bog opominje kroz ljude i nevolje i mnogi koji su se oglušili na te opomene neće ni biti svesni šta ih je snašlo kada se nađu ispred sudskog prestola, a obećanje je da im neće biti suđeno.
Mnogi će se iznenaditi u onaj dan kada ih signu reči iz poslanice apostola Jakova:
Jas 2:17 Tako i vjera ako nema djela, mrtva je po sebi. Jas 2:18 No može ko reći: ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh, a ja ću tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojijeh. Jas 2:19 Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drkću. Jas 2:20 Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni! da je vjera bez djela mrtva? Jas 2:21 Avraam otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar? Jas 2:22 Vidiš li da vjera pomože djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera? Jas 2:23 I izvrši se pismo koje govori: Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se. Jas 2:24 Vidite li dakle da se djelima pravda čovjek, a ne samom vjerom?

Biće ali ja sam radio i ovo i ono, ja sam ispovedao istinu, ja sam stajao čvrsto na temelju krsta i ispovedao da je dovoljno samo verovati.No istina je da naša vera mora biti potvrđena kroz naše ponašanje, a ne kroz samo ispovedanje ustima.Ako nešto stvarno prihvatamo, onda živimo tako jer znamo da Bog zna najbolje šta je dobro za nas, verujemo Bogu na reč, dovoljno nam je da je Bog rekao da nešto nije dobro za nas imi to nećemo da radimo.

amos wrote:... Jednostavan razlog je zato što početak i kraj stvari nije isti. Čovek dođe u dodir sa reči, ona učini nešto u njegovom životu, i na kraju se to završi sa pečatom. No čovek nije marioneta koja je vođena Božijom rukom, tako da ponašanje osobe i otvorenost za korekcije igra jako važnu ulogu.

Misliš da je loše biti marioneta vođena Božjom rukom ?
Dobro, shvaćam što si želio reći; želio si reći da se čovjek ne može opustiti i sve prepustiti Bogu. Međutim tu se ne slažemo, ja mislim da treba napraviti upravo to : potpuno se prepustiti Njemu.

Sve je to lepo brate, ali to nije jedino što Bog traži od čoveka zar ne?

... koje ?

Dali ja imam potpuni mir ? Pa ja nigde nisam rekao da ga ja nemam, nikada nisam rekao da ja nisam prošao kroz tu fazu posvećenja.Kako zaključuješ da se to tiče mene, ja govorim o procesu koji vernik treba da prođe, nikada nisam rekao da ja nisam prošao taj proces, naprotiv ja govorim zato što znam za veće i bolje i pozivam da se ljudi izdignu iz života na mleku i prođu kroz posvećenje. Opet brate svodiš na lično, u čemu je ovde stvar ? Jer se osećaš prozvanim mojim rečima ?

Pa vidi, mislim da je to potpuno jasno : ovdje i sada, ti i ja pričamo o izvršavanju Božje Riječi, ne pričamo o (svojoj) prošlosti nego pričamo o našem iskustvu i o onome što nas je Bog kroz to iskustvo života s Njime naučio. Ako se ti suprotstavljaš mojim tvrdnjama u kojima ja kategorično tvrdim da je jedino što je potrebno; vjerovati Bogu i tome suprotstavljaš tvoju tvrdnju o budućem posvećivanju (u kojem bivamo oslobođeni od grijeha u tijelu) onda je to skroz osoban stav koji proizlazi iz tvog i mog stvarnog života, zar ne ? Ako govoriš o (potrebnom) posvećivanju to znači da vjeruješ da ti nisi (upravo sada) svet, ili da ja nisam svet, zar ne ? Ako kažeš da ja nisam svet, ja ti odgovaram da je moja svetost Isus Krist i da se to neće nikada promjeniti, zato što je to Njegova volja, a ja joj se vrlo rado pokoravam (posvećenje je djelo Duha Svetoga, po Riječi, a ne oslobođenje od tjelesnog grijeha), što preporučam i tebi, a i svakom drugom koji ovo čita: priznajte svoj grijeh i prihvatite svetost koju imate u Kristu Isusu, ako nemate tražite od Njega i dobit ćete, ali ni za živu glavu se nemojte truditi oko svoje svetosti, jer ćete ostati zauvijek u grijehu. Za one koji se posvećuju mimo križa Kristova, Isus Krist uzalud je umro. Ima li u ovome nešto osobno, protiv tebe brate ? Nema, ovo je moj osoban stav koji važi, kako za mene, tako i za tebe. I ti si svet (ako si) u Kristu, znaš li to ? Haleluja !

amos wrote:... Tako ako prihvatimo i sprovodimo u u praksu, u biti kada sprovodimo u praksu tada i pokazujemo da smo prihvatili. Tako da je to istina što si rekao, no da bismo mogli da prihvatimo celu Njegovu reč i živimo po njoj potrebno da prođemo kroz posvećenje, inače nećemo moći u svoj snazi da živimo reč.To dolazi postepeno jedno po jedno u naš život , mi prihvatamo reč, ona nas menja i kada Gospod nas očisti kroz reč od naše nepravednosti tada On sam udara pečat i kaže to je to.

Ne mogu se oteti dojmu da ti pod svetošću cijelo vrijeme misliš na tjelesnu čistoću, odnosno situaciju u kojoj čovjek, iako preispitujući se ne može naći svoga grijeha. U biti sve što si gore napisao je potpuno točno. Jesam li u pravu ?

Poznajem ljude posvećene , koji žive odvojen život od ovga sveta.Poznajem ljude koji vode borbu sa telom i pobeđuju.Da poznajem ljude koji vode pobednički život, život koji je plod posvećenja.No kada kažeš da ne pogreši, pa svako tu i tamo pogreši.

Ovo mi je vrlo čudno brate, znači sveti su ljudi, a tu i tamo pogriješe ? Ja sam mislio da oni koji su sveti uopće ne griješe. Ja recimo znam ljude koji žive život potpuno odvojeno od ovoga svijeta, ne puše, ne piju, ne stječu bogatstvo i rade sve "dobro", slično ovome, međutim totalni su griješnici. Kako to, kako znam ? Pa tako što ti ljudi nisu nikada prihvatili pravednost po vjeri, pravednost križa Kristova. Ili ... možda sam ja u zabludi, možda Krist nije jedini Put do Boga ?

No mi ovde pričamo o telesnom načinu života u kojem se čovek predaje užicima ovog sveta i izgovara se da je pod milošću a ne pod zakonom.

Misliš da ljudi koji se, kako ti kažeš "izgovaraju" milošću Božjom, mogu imati pravednost pred Bogom ? Ja mislim da ljudi koji ispovijedaju pravednost po milosti vjerom teško mogu biti "izgovarači", za to je ipak potrebna poniznost koja ide uz strah Gospodnji.

To je drugačija vrsta ljudi, oni imaju nešto u svom životu, ali kada ih pogledaš jedino po čemu se razlikuju od ovog sveta su neki spoljašnji maniri i finoća, ali u dubini duše još uvek postoji ljubav prema svetu i onome što ovaj svet nudi, takvu ljubav nemaju zapečaćeni vernici.

Ljudi koji se "izgovaraju" da su pod milošću, a ne pod Zakonom mora biti da su ludi, međutim ja mislim brate da je takva spoznaja dostupna samo onima kojima je evanđelje snaga za spasenje i kojima je Bog osobno to objavio (drugačije nije ni moguće), a da to nikako ne ide uz farizeje (koje si ti opisao) kojima je evanđelje ludost, a izvanjska religioznost bez ikakve snage "njihova vjera".

Zato što tako u bibliji piše a rekao je to Gospod Isus:
Luk 5:30 I vikahu na njega književnici i fariseji govoreći učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete? Luk 5:31 I odgovarajući Isus reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Luk 5:32 Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje. Luk 5:33 A oni mu rekoše: zašto učenici Jovanovi poste često i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju? Luk 5:34 A on im reče: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima? Luk 5:35 Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti u one dane. Luk 5:36 Kaza im pak i priču: niko ne meće zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdrijeti, i staroj ne liči što je od novoga. Luk 5:37 I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inače prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;Luk 5:38 Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje će se sačuvati. Luk 5:39 I niko pivši staro neće odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

iskreno, nisam shvatio ovu tvoju poruku kroz Luku ...

Čuj telo je zbog greha mrtvo, i telo ima svoju volju, i ta volja mora biti podčinjena jačim od sebe.No šta se dešava kada čovek dođe Bogu on vrši volju tela, njegovo srce je isprljano telesnim načinom razmišljanja i ponašanja, unutra je tama.Kada Bog krene u akciju on prvo kroz tu tamu probije zrak svetla i osoba počne videti Boga i zavapi za Njim, Bog odgovara i proglašava oproštenje, no tama ostaje.

Da ? Tako misliš ? Vrlo čudno brate ... "kada čovek dođe Bogu on vrši volju tela" ? Kod mene nije bilo tako, bilo je odjednom svjetlo i sve novo ...

I Bog u svojoj milosti počinje da se bavi tim zatamljenim područjem i da ga osvetljava i mi počinjemo da shvatamo da neke stvari koje smo činili nisu dobre: cigarete,alkohol, psovanje, nemoralno oblačenje i izražavanje.To je početak mi to odbacujemo.Onda Bog počinje da se bavi ozbiljnijim stvarima, našim stavovima: Bes,ljubomora,zavist,ponos,oholost,neposlušnost ...

dosta ti je dug ovaj post brate, nastojmo malo "na kraće" ... Božji blagoslov nek je s nama

Čovjek & Riječ wrote:
Dobro, shvaćam što si želio reći; želio si reći da se čovjek ne može opustiti i sve prepustiti Bogu. Međutim tu se ne slažemo, ja mislim da treba napraviti upravo to : potpuno se prepustiti Njemu.

Čuj nije u tome problem prepustiti se Njemu.Ali onda moramo da definišemo kako se to prepuštamo Njemu, aktivno ili pasivno.Ako je pasivno toga nema nogde u bibliji da je ijedan čovek koji je živeo ispravno sa Bogom tako radio.Ako je aktivno u smislu slušanja Božije reči i primenjivanja u svoj život tu se slažem No mi nismo lutke koje nemaju svoju volju i mogućnost odlučivanja , već mi svesno trebamo da donosimo odluku da činimo stvari kako Bog kaže da treba. Takvog ponašanja je puna biblija i to su ljudi koji su ostali u volji Božijoj.U tom smislu marioneta nema svoj stav, niti svoje odluke nju onaj koji upravlja baca levo ili desno kako mu se svidi, ja verujem da mi iz ljubavi jer znamo ko nam je Otac slušamo Njegovu reč i vršimo Njegove zapovedi:
Joh 15:10 Ako zapovijesti moje uzdržite ostaćete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj.
Joh 15:14 Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.

Vidiš u oba slučaja je tu u pitanju aktivno predanje, Bog kaže mi uradimo tako. Tako da u tom smislu potpuno predanje Njemu, slažem se u tome sa tobom.

Čovjek & Riječ wrote:

Sve je to lepo brate, ali to nije jedino što Bog traži od čoveka zar ne?

... koje ?

Pa to što si naveo kao dovoljno.

Čovjek & Riječ wrote:Pa vidi, mislim da je to potpuno jasno : ovdje i sada, ti i ja pričamo o izvršavanju Božje Riječi, ne pričamo o (svojoj) prošlosti nego pričamo o našem iskustvu i o onome što nas je Bog kroz to iskustvo života s Njime naučio. Ako se ti suprotstavljaš mojim tvrdnjama u kojima ja kategorično tvrdim da je jedino što je potrebno; vjerovati Bogu i tome suprotstavljaš tvoju tvrdnju o budućem posvećivanju (u kojem bivamo oslobođeni od grijeha u tijelu) onda je to skroz osoban stav koji proizlazi iz tvog i mog stvarnog života, zar ne ?

Tvoju tvrdnu ne pobijam ja nego apostol Jakov u svojoj poslanici:
Jas 2:18 No može ko reći: ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh, a ja ću tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojijeh.
Jas 2:19 Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drkću. Jas 2:20 Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni! da je vjera bez djela mrtva? Jas 2:21 Avraam otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar? Jas 2:22 Vidiš li da vjera pomože djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera? Jas 2:23 I izvrši se pismo koje govori: Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se. Jas 2:24 Vidite li dakle da se djelima pravda čovjek, a ne samom vjerom?

Čovjek & Riječ wrote:Ako govoriš o (potrebnom) posvećivanju to znači da vjeruješ da ti nisi (upravo sada) svet, ili da ja nisam svet, zar ne ? Ako kažeš da ja nisam svet, ja ti odgovaram da je moja svetost Isus Krist i da se to neće nikada promjeniti, zato što je to Njegova volja, a ja joj se vrlo rado pokoravam (posvećenje je djelo Duha Svetoga, po Riječi, a ne oslobođenje od tjelesnog grijeha), što preporučam i tebi, a i svakom drugom koji ovo čita: priznajte svoj grijeh i prihvatite svetost koju imate u Kristu Isusu, ako nemate tražite od Njega i dobit ćete, ali ni za živu glavu se nemojte truditi oko svoje svetosti, jer ćete ostati zauvijek u grijehu. Za one koji se posvećuju mimo križa Kristova, Isus Krist uzalud je umro.

Slažem se sa tobom , no želim da pokažem kako niz stvari koje si rekao izgleda u praksi, i da to potvrdim sa pismom.Vidiš to što si rekao je istina, ali ako zatražimo način šta treba činiti da bi to bilo moguće, u ovim teorijama to nećemo naći.No ipak verujem da je biblija savršena knjiga koja daje jasne principe po kojima se trebamo vladati da bi dobili očekivane rezultate, i zbog toga te izjave koje ti postavljaš ja samo ralažem na korake koje čovek terba proći od tačke a do tačke š i to je sve.Ne želim da bilo ko ostane sa gomilom priče bez praktične primene, želim da svako ko bi ovo pročitao može da vidi šta znači verovati Bogu, kako se prihvata svetost i postaje svet, kako nas reč čisti i menja, to mora brate da se vidi.

Čovjek & Riječ wrote: Ima li u ovome nešto osobno, protiv tebe brate ? Nema, ovo je moj osoban stav koji važi, kako za mene, tako i za tebe. I ti si svet (ako si) u Kristu, znaš li to ? Haleluja !

Ja ako govorim o posvećivanju ja iznosim šta to jeste i o čemu se tu radi, a svako ko to pročita onda može sam za sebe da proveri dali se to odnosi ili ne odnosi na njega/nju. Nijednog ternutka nisam pomenuo da si ti taj, u biti ja ni neznam ko si ni šta živiš, tako da je to između tebe i Boga, doduše znam neke detalje koje si mi sam rekao o sebi, ali to niti sam koristio niti imam želju da koristim u forumskoj raspravi, iz prostog razloga što ne želim da ovo svodim na raspravu ja i ti, nego na učenje koje važi za sve pa i za mene i za tebe. No ako ti smatraš i veruješ da je to dovoljno što imaš ja tu ne mogu niti želim da sudim i prosuđujem , ali me to neće sprečiti da iznosim učenje za koje verujem da je ispravno i biblijski potvrđeno.

Čovjek & Riječ wrote: Ima li u ovome nešto osobno, protiv tebe
brate ? Nema, ovo je moj osoban stav koji važi, kako za mene, tako i za
tebe. I ti si svet (ako si) u Kristu, znaš li to ? Haleluja !

Pa u ovome nema , ali kada kažeš :

Čovjek & Riječ wrote:Zaključujem da je kod tebe drugačije, ti još nisi ugodio Bogu, pa On od
tebe traži dalje posvećenje, jer ti, očito još nemaš potpuni mir s
Njime. I reci mi : što sada ? I zar stihovi koje si naveo ne govore o
tome ?

Ili:

Čovjek & Riječ wrote:Koliko vidim brate, tvoj problem nije to što si rekao, nego što
promatraš svoju griješnost i ne miriš se s njom. Ne kažem brate da je to
loše, ali pokušaj prihvatiti pravednost koju imaš radi Kristova križa,
uđi u Njegov spokoj, po Njemu. Ne gledaj na sebe brate, gledaj na Njega,
inače ćeš potonuti (kao Petar). Najveći mogući grijeh koji postoji je
zanemariti križ Kristov i on što imamo u Njemu. To je grijeh kojega se
valja čuvati brate, smrtni grijeh.

Ti ovde dopuštaš sebi da govoriš kako je kod mene, i to je po meni svođenje na ličnu osnovu.Ja bih moga se služiti takvim načinom ali neću, jer moja je želja da to potvrdim biblijski a ne kroz optuživanje da ti ili bilo ko drugi ko je u diskusiji samnom da nije:ugodio Bogu, nema potpuni mir, ne prihvata pravednost Hristovu itd... Na to mislim kada kažem svođenje na lično. Ja govorim o grupama ljudi kako to mogu videti u pismu, a nisam kriv ako se neko prepozna . Ali nisam rekao brate ti si takav i takav i zbog toga tako i tako govoriš, a i u krajnjem slučaju predpostavke su ti neistinite, da su bar istinite pa da to prihvatim kao bratski ukor na ispravljanje stava. Ipak brate ovo je javni forum i neći i ne mogu da povlačim po blatu tebe koji si mi brat i kojeg cenim bez obzira na neslaganje za koje znam iz kojeg je razloga.

Čovjek & Riječ wrote:Ne mogu se oteti dojmu da ti pod svetošću cijelo vrijeme misliš na tjelesnu čistoću, odnosno situaciju u kojoj čovjek, iako preispitujući se ne može naći svoga grijeha. U biti sve što si gore napisao je potpuno točno. Jesam li u pravu ?

Nisi evo kroz biblijske stihove ću ti reći šta smatram svetošću:
1Jn 2:15 Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi očine u njemu. 1Jn 2:16 Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta. 1Jn 2:17 I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje dovijeka.
Posvećen znači odvojen.

Čovjek & Riječ wrote:Ovo mi je vrlo čudno brate, znači sveti su ljudi, a tu i tamo pogriješe ? Ja sam mislio da oni koji su sveti uopće ne griješe. Ja recimo znam ljude koji žive život potpuno odvojeno od ovoga svijeta, ne puše, ne piju, ne stječu bogatstvo i rade sve "dobro", slično ovome, međutim totalni su griješnici. Kako to, kako znam ? Pa tako što ti ljudi nisu nikada prihvatili pravednost po vjeri, pravednost križa Kristova. Ili ... možda sam ja u zabludi, možda Krist nije jedini Put do Boga ?

Ma daj brate, sada ironišeš i peckaš.Ali nema veze ja ću ti ipak objasniti šta mislim pod tim.Jeste do Boga jedini put Hrist, a to u praksi znači da budeš poslušan Njegovim rečima, i živiš životom kako On očekuje od tebe.Dakako On je tu da pomogne i promeni naš način razmišljanja da Mu možemo ugoditi.Ali život bez takvog ploda je samo zavaravanje.Jer onaj koji ljubi Isusa i koji shvata šta mu je sve Gospod oprostio iz te ljubavi se trudi da ugodi od sada Njemu koji mu je oprostio sve te grehe, i oprao ga od nečistoće.Ali postoji trag kočenja i to ti je objašnjenje iz Luke koji sam ti dao.Žao mi je što to nisi mogao da vidiš, kroz moj život ti stihovi su mi bili velika uteha da Gospod zna koliko ja stvarno mogu, zna čak i bolje nego ja.

Čovjek & Riječ wrote:Misliš da ljudi koji se, kako ti kažeš "izgovaraju" milošću Božjom, mogu imati pravednost pred Bogom ? Ja mislim da ljudi koji ispovijedaju pravednost po milosti vjerom teško mogu biti "izgovarači", za to je ipak potrebna poniznost koja ide uz strah Gospodnji.

Iznenadio bi se kako je zabluda strašna stvar. Susretao sam narkomane koji bi ispovedali to što ti pričaš, ljude koji lažu,opijaju se, puše, nemoralno žive.I svi oni su imali jedno zajedničko opravdanje: Pa eto ja verujem da je Bog dobar ja loš, i ja ne mogu da promenim ništa, ali Bog je milostiv i On mi prašta jer se ja iskreno kajem. Samo da bi ponovo brate radili te prljavštine, uvereni da imaju pravednost i svetost na temelju žrtve.

Čovjek & Riječ wrote:Ljudi koji se "izgovaraju" da su pod milošću, a ne pod Zakonom mora biti da su ludi, međutim ja mislim brate da je takva spoznaja dostupna samo onima kojima je evanđelje snaga za spasenje i kojima je Bog osobno to objavio (drugačije nije ni moguće), a da to nikako ne ide uz farizeje (koje si ti opisao) kojima je evanđelje ludost, a izvanjska religioznost bez ikakve snage "njihova vjera".

Pazi biti lud to je jako pipava stvar.Ima jednog prijatelja koji je nažalost dobio paranoidnu šizofreniju, sa ozbiljnim halucinacijama i agresivnim ponašanjem, i kda su ga konačno policijski hospitalizovali jer znaš šta je rekao doktorima? Rekao je šta ste me stavili sa ovim ludacima ovde?
Zašto to govorim , ako nemamo ispravno postavljene stvari prema kojima bi videli šta je dobro a šta loše, lako i sami možemo da upadnemo u takvu vrstu zablude, zato insistiram na tome da osoba kada hoće da proveri dali ima ispravno naučavanje, ako je iskren vernik proveriće dali to naučavanje donosi biblijske plodove u životu.Sam sam imao situaciju da sam živeo jako nemoralno i ne znajući da Bog na to mrzi, pravdao sam se baš na taj način, i bio jedan kako kažeš ludak.Ali znaš šta, ja to tada nisam znao, morao je Gospod da me odvede na mesto gde je posvećenje smatrano za jako bitnu stvar, i da mi otvori i oči i srce da bi Mu došao onako kako je Njemu milo. Hvala Mu da je to uradio, ja sam nikada ne bih mogao to da uvidim, to je bilo Njegovo delo, ali ja sam se otvorio za korekciju i prihvatio istinu iako je bila bolna i krenuo sve iz početka. I ako je potrebno da opet krenem iz početka, ako On bude ukazao da nešto ne valja u mom životu, ja ću opet sa radošću krenuti u to, jer znam da mi On daje put da još više porastem u spoznaji, u praksi a ne samo teoriji.

Čovjek & Riječ wrote:iskreno, nisam shvatio ovu tvoju poruku kroz Luku ...

Pa u pitanju je da za svaki korak ima određeno vreme, u suprotnom ako jednaq osoba bude pretovarena legalizmom moraš ovo ili moraš ono, osoba će popustiti i otići.Mora se ići korak po korak na lestvici posvećenja.Sve u svoje vreme. Ali to ne znači da osoba treba da ostane da živi kako je živela, kako ovaj svet živi, nego da ta promena treba da dođe iznutra, da osoba kako Gospod osvetljava delove života koji nisu dobri sama poželi da odbaci to i živi ispravno.

Čovjek & Riječ wrote:Da ? Tako misliš ? Vrlo čudno brate ... "kada čovek dođe Bogu on vrši volju tela" ? Kod mene nije bilo tako, bilo je odjednom svjetlo i sve novo ...

Onda si ti brate fenomen koji ne postoji u bibliji. Pa čak i apostol Petar je imao proces kroz koji je prošao da bi bio ono što jeste bio.

Čovjek & Riječ wrote:dosta ti je dug ovaj post brate, nastojmo malo "na kraće" ... Božji blagoslov nek je s nama

E pa neznam kako bih mogao kraće, i ovo mi je skraćeno i previše, stalno se otvaraju neke rupe usled moje nemogućnosti da potanko objasnim šta sam mislio reći.Žao mi je ali evo možemo po jedan post dnevno da pišemo i ti i ja tako da nam ne oduzima puno vremena.

amos wrote:...

imaš pravo, ovo postaje sve više neka (zamorna) rasprava na nivou osobnosti, a ja to zapravo ne želim i mislim da je to gubljenje vremena. Nije mi bila namjera govoriti tebi osobno, odnosno "svoditi to na ličnu osnovu", kako ti kažeš. Oprosti ako si se našao u nekoj neugodnoj situaciji, koju sam ja izazvao, međutim suprotstavljanje stavova koje nesumnjivo postoji, neminovno dovodi do takvih situacija. Uostalom svakome bi trebalo biti drago kada čuje (ako čuje) što govorim, jer tu nema nikakve optužbe za bilo koga, tu je istina i oprost, radosna vijest, za svakoga tko je čuje. Ako netko ne može (ili neće) da prihvati radosnu vijest, Isusa Krista, Riječ Božju, zaista mi je žao.
Žao mi je.

Čovjek & Riječ wrote: imaš pravo, ovo postaje sve više neka (zamorna) rasprava na nivou osobnosti, a ja to zapravo ne želim i mislim da je to gubljenje vremena. Nije mi bila namjera govoriti tebi osobno, odnosno "svoditi to na ličnu osnovu", kako ti kažeš. Oprosti ako si se našao u nekoj neugodnoj situaciji, koju sam ja izazvao, međutim suprotstavljanje stavova koje nesumnjivo postoji, neminovno dovodi do takvih situacija.

Pa ako vodimo računa jedan o drugom svakako to možemo da svedemo na minimum.U mom i tvom slučaju verujem da se to drži u granicama normale tako da se nemaš zašta izvinjavati, a oprost imaš pošto si ga tražio, no nema razloga za to.Više sam hteo da upozorim na vreme da se stvari nebi otrgle kontroli i da ne počnemo da povređujemo jedan drugoga rečima , što sam siguran da bi posle i ti i ja žalili, dok bi se zli radovali zajedno sa onim koji ih inspiriše, sotonom.

Čovjek & Riječ wrote: Uostalom svakome bi trebalo biti drago kada čuje (ako čuje) što govorim, jer tu nema nikakve optužbe za bilo koga, tu je istina i oprost, radosna vijest, za svakoga tko je čuje. Ako netko ne može (ili neće) da prihvati radosnu vijest, Isusa Krista, Riječ Božju, zaista mi je žao.
Žao mi je.

Tvoje reči i jesu nešto što se treba propovedati nespašenima, onima koji još uvek nisu upoznali milost, a moje onima koji su zaboravili kako se trebaju vladati dok su još došljaci na ovoj zemlji.Pre i i posle krsta, u pitanju je samo vreme koje jedan čovek živi, kada je dete jede meku hranu, kada poraste jede čvršću, to ne znači da i jedna i druga hrana nisu potrebne za razvoj, samo ih treba davati u pravom vremenu i to je sve. No da bi neko mogao da jede čvrstu hranu, mora se prvo mekom organizam pripremiti postepeno, i tu je sav nesporazum između tebe i mene.

amos wrote:... Tvoje reči i jesu nešto što se treba propovedati nespašenima, onima koji još uvek nisu upoznali milost, a moje onima koji su zaboravili kako se trebaju vladati dok su još došljaci na ovoj zemlji.

bojim se da je prije obratno , nespašenima treba propovijedati Zakon i djela, oni i tako ne mogu (bez Duha, bez vjere) prihvatiti ono što govorim, to je ipak tvrđa hrana, koja je dostupna onima koji su već upoznali Duha Milosti, pa Mu vjeruju ... jer bez vjere se ne može u počinak, tako piše ... tvrdo srce smeta

Pre i i posle krsta, u pitanju je samo vreme koje jedan čovek živi, kada je dete jede meku hranu, kada poraste jede čvršću, to ne znači da i jedna i druga hrana nisu potrebne za razvoj, samo ih treba davati u pravom vremenu i to je sve. No da bi neko mogao da jede čvrstu hranu, mora se prvo mekom organizam pripremiti postepeno, i tu je sav nesporazum između tebe i mene.

Da, dobro kažeš, u pravo vrijeme prava hrana, najprije Zakon, pa tek onda Milost ... zato i Pavao kaže : "o tome nam treba puno govoriti" (Heb 5:11) ... oni koji su još "na mlijeku ne znaju ništa o nauku pravednosti (Heb 5:13)" ..., (a neće nikada ni doznati, ne budu li tražili na Izvoru)

Čovjek & Riječ wrote:... Što Bog zapravo želi od nas ? Postoji samo jedan način da to doznamo i znamo, a to je da slušamo i prihvaćamo samo ..., samo ono što je On rekao. ...

A da mi pojednostavimo ovu diskusiju, pa kada se već ne možemo razumijeti, iznosimo samo ono što je rekao On, Isus Krist, pa to onda popratimo komentarom, ali sa osvrtom na sve točke, (prihvaćenog) "zakona" brata Amosa ? Možda se tako nađemo u Istini ?
Evo za početak Njegovog odgovora onima koji su Ga (potpuno direktno) pitali o djelima koja se od njih traže.

Što nam je činiti da bismo radili djela Božja ? Odgovori im Isus: Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je On poslao. (Ivan 6:28,29)

Ovdje Isus jasno govori koja je volja Očeva, odnosno što treba činiti da bi "Otac bio zadovoljan"; treba samo vjerovati onome kojega je On poslao. Da je samo to (vjerovati) dovoljno, bez ikakvih drugih uvjeta potpuno je jasno upravo iz konteksta 6. poglavlja Ivana, naravno samo onome koji zaista vjeruje Isusu i ništa ne dodaje ili oduzima od Njegove Riječi. Ako provjerimo to kroz "zakon" (brata Amosa) vidjet ćemo da je ispravno je'l prolazi sve kontrolne točke; naime u duhu je cijele Božje Riječi, biblije, potpuno je uskladu sa kontekstom odlomka u kojem je Isus Krist kruh s neba za život koji nam se daje po volji Očevoj, kao i u svim drugim aspektima "zakona" (usvojeni "zakon" o provjeri ispravnosti tumačenja Riječi, vidi link)

Čovjek & Riječ wrote:

amos wrote:... Tvoje reči i jesu nešto što se treba propovedati nespašenima, onima koji još uvek nisu upoznali milost, a moje onima koji su zaboravili kako se trebaju vladati dok su još došljaci na ovoj zemlji.

bojim se da je prije obratno , nespašenima treba propovijedati Zakon i djela, oni i tako ne mogu (bez Duha, bez vjere) prihvatiti ono što govorim, to je ipak tvrđa hrana, koja je dostupna onima koji su već upoznali Duha Milosti, pa Mu vjeruju ... jer bez vjere se ne može u počinak, tako piše ... tvrdo srce smeta

Pre i i posle krsta, u pitanju je samo vreme koje jedan čovek živi, kada je dete jede meku hranu, kada poraste jede čvršću, to ne znači da i jedna i druga hrana nisu potrebne za razvoj, samo ih treba davati u pravom vremenu i to je sve. No da bi neko mogao da jede čvrstu hranu, mora se prvo mekom organizam pripremiti postepeno, i tu je sav nesporazum između tebe i mene.

Da, dobro kažeš, u pravo vrijeme prava hrana, najprije Zakon, pa tek onda Milost ... zato i Pavao kaže : "o tome nam treba puno govoriti" (Heb 5:11) ... oni koji su još "na mlijeku ne znaju ništa o nauku pravednosti (Heb 5:13)"

Pa ako čitamo ceo kontekst iz kojeg si izvadio stihove onda ćemo utvrditi:
Heb 6:1 Zato da ostavimo početak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga, Heb 6:2 Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vječnoga. Heb 6:3 I ovo ćemo učiniti ako Bog dopusti. Heb 6:4 Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajedničari Duha svetoga, Heb 6:5 I okusili dobre riječi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali, Heb 6:6 Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega. Heb 6:7 Jer zemlja koja pije dažd što često na nju pada, i koja rađa povrće dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga; Heb 6:8 A koja iznosi trnje i čičak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže. Heb 6:9 Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako. Heb 6:10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.Heb 6:11 Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja; Heb 6:12 Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja.
Ovde je reč o nečemu drugom brate, ovi stihovi baš govore o onome što sam i rekao. Prvo nauk o milosti, krstu, a posle tvrđa hrana, posvećenje, davanje pravih plodova itd...
Mislim da trebaš pažljivo pročitati ceo tekst da bi utvrdio o čemu se tu ustvari radi.To je baš tekst koji sam želeo da upotrebim i upotrebljavao sam ga često kao argument.
Mleko je za telesne, one koji još uvek nisu se odvojili od sveta. Apostolske poslanice o tome govore.Pročitaj Judinu poslanicu, 2 Petrovu 2 glavu, 2 Timoteju 2 glava,Kološanima 3 glava, 2 Korinćanima 6.14-18 1 Korinćanima 5 glava,
Svi oni opominju na sveto življenje, zašto bi to radili ako nema potrebe.Nadam se da ćeš odvojiti vreme da pročitaš ove delove pisma koje sam stavio. Zaista bih voleo da to mogu da ti pokažem. Sve su to upozorenja za one koji su već primili nešto, i jasne instrukcije kako trebaju da se vladaju u skladu sa svojom novom pozicijom. To je ipak tvrda hrana.To nije zakon, zakon je nešto drugo, on služi da bi pokazao d smo samo nemoćni da budemo Bogu ugodni, no kada dođe milost i sa njom sila , onda Bog sam menja našu prirodu postepeno i dovodi nas u pravu poziciju gde nas zapečati. No taj proces kod nekih ljudi traje duže, kod nekih kraće u zavisnosti koliko smo tvrdoglavi, ali on mora doći i proći da bi dobili konačno zapečaćenje.
Mada znam da mnogi žive u mislima da sada kada su se pokajali da su automatski nekim čudom odjednom postali super, ali kada pogledaju svoj život onda vide da tu nešto ne štima, ali tada umesto da priznaju i nastave dalje koracima posvećenja daih Bog dovede u pravu poziciju gde pripadaju, oni rađe kažu pa eto to niko ne može živeti, dovoljno je što verujemo.Ali kao što čitamo u bibliji nije dovoljno, Bog želi da od nas uistinu napravi ljude koji su u srcu odvojeni od ovog sveta, koji nemaju ljubavi za njega i shodno tom stavu srca se i vladaju. Jer kakav je čovek u srcu, on je takav. Može se našminkati spoljašnjom religioznošću kao farizeji i može biti mlak kao Laodikejac svejdno to nije to. On mora biti vruć, slan, ispravan i spolja i iznutra, kompletan dovršen Božijom rukom, kroz polušnost reči i vodstvu Svetog Duha. E onda je to gotov posao, i meni je jako žao kada vidim da ljudi radije hoće da ostanu u blatu, nego da izađu iz njega. Bude uistinu ispravna poslovica da se okupana svinja vrati ravno u blato, ne promenjeni iznutra kroz posvećenje ti ljudi iako jednom očišćeni opet se vraćaju svetu i njegovim svetlucavim zabavama.

Čovjek & Riječ wrote:

Što nam je činiti da bismo radili djela Božja ? Odgovori im Isus: Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je On poslao.

Slažem se, a to u praksi znači:

Joh 15:7 Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, šta god hoćete ištite, i biće vam. Joh 15:8 Tijem će se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i bićete moji učenici. Joh 15:9 Kao što otac ima ljubav k meni, i ja imam ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj. Joh 15:10 Ako zapovijesti moje uzdržite ostaćete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj. Joh 15:11 Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni.

Joh 15:14 Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.

Što dalje u praksi znači Matej 5,6,7 glava o kojima smo već raspravljali.
Apsolutno ako neko kaže da ostaje u Njemu:
1Jn 2:3 I po tom razumijemo da ga poznasmo, ako zapovijesti njegove držimo. 1Jn 2:4 Koji govori: poznajem ga, a zapovijesti njegovijeh ne drži, laža je, i u njemu istine nema; 1Jn 2:5 A koji drži riječ njegovu, u njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u njemu. 1Jn 2:6 Koji govori da u njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je on hodio.

Ako neko kaže da veruje Isusa Hrista, onda bi trebalo da živi onako kako je to Isus očekivao i očekuje od svoji učenika, prijatelja, braće, sunaslednika......
To je deo koji ne treba propustiti.

Možda da otvorimo temu koja bi se bavila standardima koje je Isus očekivao od svoji učenika, da povadimo stihove iz reči i postavimo, čisto da otkrijemo šta stvarno znači verovati Isusa.

amos wrote:Možda da otvorimo temu koja bi se bavila standardima koje je Isus očekivao od svoji učenika, da povadimo stihove iz reči i postavimo, čisto da otkrijemo šta stvarno znači verovati Isusa.

Vidim brate (ništa novo) da pošteno gledaš na ovo sve skupa; morat ću se potruditi, pa pročitati ovo što navodiš u svojim postovima (zadnja tri), a ti se potrudi pa malo razmisli o ovome što ti ja pokušavam reći, malo sagledaj Riječ po ovome što ti govorim, to je čini se jedini pravi način . Božji blagoslov brate.

amos wrote:Možda da otvorimo temu koja bi se bavila standardima koje je Isus očekivao od svoji učenika, da povadimo stihove iz reči i postavimo, čisto da otkrijemo šta stvarno znači verovati Isusa.

Mislim da je to dobra ideja !
Međutim to možemo i na ovoj temi, jer ona se bavi upravo djelotvornom vjerom izvršavanjem Božje Riječi. Već sam naveo jedan Isusov vrlo direktan odgovor na direktno pitanje, meni se čini Njegov odgovor potpuno jasan i nedvosmislen. Evo još jedan :

Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu. (Iva 3:36)

Isus ne govori tko vjeruje i ... još nešto, zar ne ? Dakle ili su Njegove riječi manjkave i nejasne, u što vrlo sumnjam, ili ljudi kompliciraju i pokušavaju nešto nadodati Njegovim riječima da bi ih prilagodili svojem razumijevanju, što je puno vjerojatnije.
On sam svjedoči kada kaže : "ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom, Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke" (Ivan 10:27,28), ili "Tko je od Boga, Riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." (Iva 8:47). Oni koji su Ga progonili, religiozni Židovi i (Ivan 8:23) pripadnici ovoga svijeta (ljubili su svijet), a koji su vjerovali da pripadaju Bogu Abrahamovom, ustvari su bili sjeme i djeca Vražja (8:44), pa su zato progonili Njega koji je bio odvojen od ovoga svijeta i govorio nešto što oni nisu mogli nikako razumjeti (8:45,46).

amos wrote:... Pa ako čitamo ceo kontekst iz kojeg si izvadio stihove onda ćemo utvrditi:
Heb 6:1 ... Zato da ostavimo početak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo... nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja.
Ovde je reč o nečemu drugom brate, ovi stihovi baš govore o onome što sam i rekao.

imamo (lako rješivi ) problem brate, jer ja mislim da govore o onome što sam ja rekao

Prvo nauk o milosti, krstu, a posle tvrđa hrana, posvećenje, davanje pravih plodova itd ...
Mislim da trebaš pažljivo pročitati ceo tekst da bi utvrdio o čemu se tu ustvari radi.To je baš tekst koji sam želeo da upotrebim i upotrebljavao sam ga često kao argument.

ja znam taj odlomak brate i znam da je često upotrebljavan, ja vjerujem u krivom kontekstu, tj. kao neka prijetnja, odnosno presuda onima koji (po onome kakvi su) nisu zaslužili spasenje. Plod takvoga viđenja ovog odlomka je udaljavanje, odnosno odustajanje od vjere, što nikako nije poželjno i što predstavlja kraj, jer On ostavlja jedino one koji Njega zaniječu (II Tim 2:11-13). Po meni ovaj odlomak govori skroz nešto suprotno, a to je da upućuje na ustrajnost u vjeri, koja će sigurno donijeti očekivane (obećane od Boga) plodove. Jer Bog je vjeran, za razliku od nas.

Mleko je za telesne, one koji još uvek nisu se odvojili od sveta. Apostolske poslanice o tome govore. Pročitaj Judinu poslanicu, 2 Petrovu 2 glavu, 2 Timoteju 2 glava,Kološanima 3 glava, 2 Korinćanima 6.14-18 1 Korinćanima 5 glava,
Svi oni opominju na sveto življenje, zašto bi to radili ako nema potrebe.Nadam se da ćeš odvojiti vreme da pročitaš ove delove pisma koje sam stavio. Zaista bih voleo da to mogu da ti pokažem. Sve su to upozorenja za one koji su već primili nešto, i jasne instrukcije kako trebaju da se vladaju u skladu sa svojom novom pozicijom. To je ipak tvrda hrana.

pročitao sam i evo nekih izabranih odlomaka koji odražavaju kontekst (kako ga ja vidim - redom) :

Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga Gospodara i Gospodina našega Isusa Krista. (Juda 1:4)

Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. (2Petrova 2:1)

Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu (2TI 2:1)

Ako ste uskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu ! (Kol 3:1)

Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem ? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom ? (2Ko 6:14)

Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine. (1Ko 5:7,8 )

To nije zakon, zakon je nešto drugo, on služi da bi pokazao d smo samo nemoćni da budemo Bogu ugodni, no kada dođe milost i sa njom sila , onda Bog sam menja našu prirodu postepeno i dovodi nas u pravu poziciju gde nas zapečati. No taj proces kod nekih ljudi traje duže, kod nekih kraće u zavisnosti koliko smo tvrdoglavi, ali on mora doći i proći da bi dobili konačno zapečaćenje.
Mada znam da mnogi žive u mislima da sada kada su se pokajali da su automatski nekim čudom odjednom postali super, ali kada pogledaju svoj život onda vide da tu nešto ne štima, ali tada umesto da priznaju i nastave dalje koracima posvećenja daih Bog dovede u pravu poziciju gde pripadaju, oni rađe kažu pa eto to niko ne može živeti, dovoljno je što verujemo ...

Ja se s tobom slažem u ovom tumačenju i redoslijedu zbivanja, međutim, po mome iskustvu ja vidim to ipak drugačije. Ovako, nakon što "pogledaju svoj život onda vide da tu nešto ne štima" neki dođu "u pravu poziciju" na taj način da nađu neki religiozni model, neku zajednicu, nekoga propovijednika, ili slično, pa se tu smire i kažu "to je to", a oni drugi nastavljaju sa traženjem na Izvoru sa kojega su primili Život, vrate se Prvoj Ljubavi i tamo ustrajno traže, i ... i onda nađu nešto novo, nešto do tada samo djelomično spoznato, može se reći i potpuno nepoznato; veliku, nevjerojatnu, stvarnu i nezamjenjivu Božju milost. Onda shvate što je to radosna vijest i što je to evanđelje, a to ih još više približi Spasitelju i poveća njihovu glad za Njim. Ti brate pričaš kao da je održavanje vjere nešto što je lako, međutim ja se ne slažem s time. Održati vjeru nije uopće lako, jer sve i svatko (čast iznimkama) nastoji srušiti našu vjeru, taj dragocjeni temelj naših života. Vjeru nije lako održati jer vjera zahtijeva svakodnevno njegovanje i održavanje uz biranu hranu, ona traži birane zalogaje, teško je može održati genetski modificirana hrana, koje danas ipak ima najviše

Čovjek & Riječ wrote:Ja se s tobom slažem u ovom tumačenju i redoslijedu zbivanja, međutim, po mome iskustvu ja vidim to ipak drugačije.

Uredu to je sve što sam želeo da čujem pravo da ti kažem Ono što je bila moja želja je da ti pokažem kako i zašto tako vidim u pismu, no ako ti ne možeš ili ne želiš tako da vidiš to već nije moja stvar, moje samo da predstavim i drago mi je da sam uspeo.

Da nastavim dalje , da nebi neko pomislio da ja smatram da se neko može dobrim delima spasiti.Naravno da ne verujem to je još jedna laž koju sotona pokušava da plasira da udalji ljude od Isusa Hrista:

2Ti 1:8 Ne postidi se dakle svjedočanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanđeljem Hristovijem po sili Boga, 2Ti 1:9 Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vječnijeh; 2Ti 1:10 A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanđeljem;

Dakle ja čvrsto verujem u tu istinu i oštro ću se protiviti toj laži kada god mi se ukaže prilika, da neko može da odbije žrtvu na krstu i onda da dobrim delima zasluži spasenje, ko odbije Hrista odbio je život i biće mu suđeno jer je imao priliku i odbio je, bilo rečima bilo svojim načinom života.

Ali isto kako ne mogu da se odreknem te istine jer je biblijska i stoga je moja najveća ljubav, tako ne mogu da se odreknem ni ovih koji su isto tako biblijski:

2Ti 2:19 Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajući ovaj pečat: pozna Gospod svoje; i: da otstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje. 2Ti 2:20 A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za čast, a jedni za sramotu. 2Ti 2:21 Ako dakle ko očisti sebe od ovoga, biće sud za čast, osvećen, i potreban domaćinu, pripravljen za svako dobro djelo. 2Ti 2:22 Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od čistoga srca;

Verujem da postoje tri naučavanja koja vladaju u današnjem Hrišćanstvu:

1. Oni koji zaboravljaju da plod prave vere donosi:
Heb 12:11 Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.
Ti zaboravljaju da će Bog zasigurno ako su sa Njim raditi na njihovim životima i ispraviti njihove puteve i dovesti do posvećenja i odvojenja iz sveta na ispravan način. Ukoliko toga nema samo žive laž, a kako su je verovatno sami i hteli tako su je i dobili,tako čvrsto žele da je i zadrže.

2. Legalisti koji zaboravljaju da je Gospoda taj koji čini stvari i kao farizeji čiste čašu spolja i nadimaju se duhovnom ohološću misleći da je taj plod koji jedu posledica svetosti.Ali nije sotona ih je prevari i zaljubljeni sami u sebe zaboravljaju na ono štp je Isus uradio , hvale se svojim dobrim delima gušeći i zlostavljajući sve koji ne žele da igraju po njihovim pravilima.Zaboravljau jednu jako važnu stvar:
Luk 17:10 Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer učinismo što smo bili dužni činiti.
Ovi toliko vole sebe i hrane se egoizmom da je sotona našao i za njih način, i oni su tražili to, dobili to i neće da puste jer to njihova ljubav, oni sami i njihova pravda.Laž su tražili , laž su dobili.

3.Oni koji poznaju istinu.Koji znaju da je put uzan i u sredini između ove dve laži koju sotona plasira.Koji imaju život i znaju da je njihov Iskupitelj Isus Hrist, koji Ga vole i žele da budu sa Njim ceo svoj život, kojima je ogadio ovaj svet i koji žele da ga odbace ne zato što moraju već zato što ih više ne zanima jer su našli taj dragoceni biser koji redi više od bilo čega.

Time bih i zaključio moje učešće na ovoj diskusiji i verovatno i na ovom forumu.Nisam siguran da neću učestvovati više, ali došlo je vreme da se ide kući i to nažalost donosi vreme propovedanja na sud, a ja sam umoran od razočarenja.
Neka vas Gospod sve blagoslovi poznanjem Njegove istine u ljubavi i posvećenju rukom Njegovom.