Predodređenje?

Meni uvek zanimljiva tema.Koliko mi ljudi ustvari uopšte učestvujemo u spasenju, dali Bog bira ili mi? Ako Bog bira koje je merilo po kojem bira?Ako mi biramo zašto neki ne žele , a neki žele da prihvate ponudu?Dosta duboka tema, nadam se da ćemo uz pomo našeg Gospoda Isusa Hrista uspeti da dođemo do odgovora na ovu temu.

U Rimljanima 8,29-30 piše: „Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.“

Ispada da su pobjednici unaprijed već znani ,samo nije do nas da im znamo imena,nit bi nam trebala bit težnja da znamo koji su
Nanovorođenjem znamo da smo upali u izbor,to je jedino što možemo tvrditi za sebe,a za drugog jamčit ne smijemo.

Mat 13:17 "Zaista,kažem vam,mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate,ali nisu vidjeli;i čuti što vi slušate,ali nisu čuli"


Dakle,i među pravednicima-nisu svi spašeni.
Ovisi o nama,o našem srcu,al nije do nas .

Izola

Dakle,i među pravednicima-nisu svi spašeni.
Ovisi o nama,o našem srcu,al nije do nas .

kako to misliš?

Mat 13:17 "Zaista,kažem vam,mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate,ali nisu vidjeli;i čuti što vi slušate,ali nisu čuli"

Nisam sigurna da se ovaj citat može tako tumačiti.

U nekim delovima bih se mogao složiti sa Izolom, kome ili kojoj uzgred zelim dobrodošlicu, ali naravno kako je primetila Anče stih iz Mateja baš ne bih mogao upotrebiti na taj način.
Ali, postoje stihovi koji ne dvosmisleno ukazuju da izabranje u spasenje nije naš izbor već Božiji, ali da se pozabavimo malo sa tim:

Efežanima 1.3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 4 Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5 u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 6 na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome 7 u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti.
Reč Božija kaže da je Bog izabrao nas još pre postanka sveta, stvar je još onda rešena a mi smo sada samo plod te odluke koju je Bog tada doneo, pre nego što je stvorio išta.

Ivan 15.16 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.

Isus u ovim rečima koje izgovara kaže da je On taj koji bira, i nekako je to pomalo čudno, kao da se isključuje čovek iz toga, tu se postavlja pitanje slobodne volje.Ali ono što je činjenica je da mi možemo da biramo šta ćemo da radimo, ali ne možemo da biramo šta jesmo.To je Božiji posao.Kao što je odredio da lisica bude lisica, i ona se kreće kuda god želi ali na kraju uvek ostaje lisica jer je tako bog dizajnirao.Tako isti i oni koje je Bog zamislio i odabrao oni urade jednostavno ono zašta su dizajnirani, jer Bog je to unapred smislio.Naavno mi možemo donositi pogrešne izbore, ali oni ne mogu da promene činjenicu da je Boga naš Otac i da će On svim silama(a u mogućnosti je) se truditi da nas dovede do tačke u kojoj ćemo ući u ono što je On originalno smislio.Ali da ne bih samo pisao svojim rečima malo ćemo još se pozivati na pismo:
10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, 13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

Rimljanima 9.14 Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. 16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18 Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: Što si me ovakvim načinio? 21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. 22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, 24 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
Ovo su samo neki zanimljivi stihovi čisto da zagolicamo i možda otvorimo još malo mogućnost za diskusiju.
Želeo bih da postavim jedno pitanje koje po meni je jako korisno u ovoj temi:
Šta mislite koji je razlog iz kojeg je Bog stvorio sve ovo?
Ovde ću stati , pa eto nastavićemo dalje drugi put...
Pozdrav

Kako se ne bi moglo protumačit onako kako sam navela?
Bog se obraća onima koji vide i čuju ,zato i govori u prispodobama,da ih razumiju oni kojima je dano,pa kaže tako da su mnogi proroci i pravednici željeli čuti i vidjeti ali nisu mogli.
Biblija se cijela vrti oko kraljevstva božjeg,i ima mnogo kontradiktornosti ako se gleda sa nekim filozofskim smislom,odjeljujući riječi kao što su pravednici i proroci kao neke oznake za spašene,ako ste na to mislili?
Tu smo da se izjasnimo.
Pisali ste da se ne odnosi na to,al niste iznijeli na šta se tad odnosi?

Ako znamo da će biti spašeni samo nanovorođeni,time znamo i da samo nanovorođeni imaju uši i oči da vide i da čuju,pa se stoga ovaj navod može protumačiti tako da neće svi pravednici i proroci biti spašeni,a to se da potkrijepiti i drugim navodima u bibliji.

Izola wrote:
Pisali ste da se ne odnosi na to,al niste iznijeli na šta se tad odnosi?

Pa tu je u piatnju vreme u kojem su živeli nije bilo vreme u kojem se Bog otkrio u telu kroz Mesiju Isusa Hrista, stoga oni nikako nisu mogli videti te događaje, jer nije bilo vreme tih događaja.Naravno znali za njih jer im je Gospod otkrio šta će raditi, i priželjivali su to ,ali nisu dočekali u svom dobu.

Izola wrote:Ako znamo da će biti spašeni samo nanovorođeni,time znamo i da samo nanovorođeni imaju uši i oči da vide i da čuju,pa se stoga ovaj navod može protumačiti tako da neće svi pravednici i proroci biti spašeni,a to se da potkrijepiti i drugim navodima u bibliji.

Smatram da nanovorođenje ima svoje, da se nezgrapno izrazim, faze, prva faza je rođenje od Duha (Iva 3:3 : Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!”), rođenje odozgor, koje nam omogućava da uopće vidimo kraljevstvo Božje, kada uđemo "unutra", onda već možemo čuti ono što nam Duh govori (Iva 14:17 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer Ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.), međutim može se dogoditi da ne slušamo dobro, da zatvorimo svoje srce, pa onda ne čujemo (Heb 3:15 danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda), a ne čujemo radi toga što ne vjerujemo, jer Duha se isključivo tako prima, pokoravanjem Istini, Riječi (Dje 5:32 ... Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.). Ako je naše srce tvrdo za Riječ onda se neće dogoditi rođenje iz neraspadljiva sjemena, Riječju Božjom, ostat ćemo tjelesni, raspadljivi.
Dakle moramo proći i tu "fazu" nanovorođenja. Ako je ne prođemo nismo ušli u počinak u Kristu (Heb 3:18 Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima ? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.), dakle imamo ustvari sve, jer smo baštinici (Gal 4:1 ... sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega ...), ali se i dalje ponašamo kao robovi grijeha ... ako ostanemo u toj fazi, loše po nas ...
Za bolje razumijevanje preporučam proučavanje konteksta navedenih stihova.

Ukratko, mislim da "stvari stoje" ovako : Božja volja za sve ljude je da se svi spase, Bog ne laže, Riječ ne laže i ako tako kaže, a kaže na više mjesta, onda je to, upravo to. Hajdemo dalje, kao što je rekao brat Amos, tu dolazimo do pitanja naše slobodne volje, dakle, ako je Božja volja da nas On spasi, to ne mora biti i naša volja. Da bi ova tvrdnja bila jasnija, recimo : Bog nas može spasiti jedino na svoj savršeni način, pa to onda podrazumijeva : ako mi želimo da nas spasi, onda Ga moramo slušati (čak i kada nam sve nije baš naj jasnije). Dakle, mi svoju volju moramo podrediti Njegovoj, što i nije naročito teško, jer tako nam i On sam govori (na više mjesta) u svom pismu, svojoj Riječi. Npr. :
Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. (PZ 30:11)
Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš. (PZ 30:14)
Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. (1Iv 5:3) Nije teško doći na gozbu (pir) na kojoj je Bog sve zgotovio, zar ne ? (Mat 22) On kaže : ja stojim na vratima tvoga srca, tko mi otvori, ja ću ući i večerati s njim i on sa mnom (Otk).
Dakle sve ovo skupa, definira predodređenje, odnosno izabranje, jer mnogo je pozvanih, ali malo izbranih, što hoće reći Bog poziva (sve), ali malo njih se odaziva. On je zvao na gozbu (sve je bilo zgotovljeno, trebalo je samo doći), ali mnogi, većina njih nisu htjeli doći, zato jer ..., našli su mnoge razloge za to.
Sve izrečeno može se potkrijepiti Božjom Riječju.

Otac priređuje gozbu u čast sinu i zove goste. Tri puta šalje sluge da pozovu goste, "ali oni ne mareći odoše jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom" (r. 5). Na to gospodar naređuje slugama da s gradskih vrata pozovu sve koje nađu - "dobre i zle".

Neće se svi odazvati,u tome je stvar.

[quote=\"Petra\"]... Neće se svi odazvati,u tome je stvar.[/quote] a neki će se odazvati ..., ali neće biti obučeni u prikladno svadbeno odijelo ... pa će mu Kralj reći : Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha ? A on će zanijemiti. Tada će kralj reći poslužiteljima : Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi. (Mat 22:12,13)
Zato trebamo paziti kako se odijevamo ? Šalim se, ali poruka je jasna i ustvari više je (vrlo) ozbiljna, nego šaljiva ..., zato nas (i) potiče na razmišljanje.
Nije pametno pojaviti se na svadbi Kraljevom Sinu bez da se obučemo, sa puno pažnje, u najbolje ruho.
Osobno mislim da je najbolje poslušati Njegove preporuke i obući što je Njemu drago .

Da,znam to,al vjerujem da Bogu otežavaju pozvani koji sumnjaju da je poziv od Boga,pa sa njih makne svijećnjak.
Tako da ne znam o predodređenju ništa ,koji su sigurno spašeni,samo je izvjesno da će u nekome biti Isus,a On zna sve.

Pa odjeća treba bit jednostavna,naprotiv-svečanom odijelu,ako govorimo baš o odijevanju,jer neke stvari se mogu shvatiti i doslovno iz Biblije,al bitno je sigurno da ne bude Armani ili Versace

Petra wrote:Pa odjeća treba bit jednostavna,naprotiv-svečanom odijelu,ako govorimo baš o odijevanju,jer neke stvari se mogu shvatiti i doslovno iz Biblije,al bitno je sigurno da ne bude Armani ili Versace

Armani Versace ..., misliš da nas Učitelj uči o takvoj vrsti odjeće ?

Petra wrote:
Tako da ne znam o predodređenju ništa ,koji su sigurno spašeni,samo je izvjesno da će u nekome biti Isus,a On zna sve.

Da li će taj Isus biti samo u jednoj osobi ?

Kažem-sigurno neće bit,jer to je od svijeta

Petra wrote:Kažem-sigurno neće bit,jer to je od svijeta

Isus će biti (i jest sada) u svome Tijelu, Crkvi, zar ne ?
U Crkvi (Tijelu Kristovom) po kojoj se ostvaruje Njegova volja.

Voleo bih malo da zakopamo dublje u temu predodređenja.Koliko sam shvati iz napisanog svi na neki način verujemo u predodređenje.No sada bih voleo da zađemo u to do kolike mere.Lično verujem da je Božija želja da se svi spase.Biblija to uči.Isto tako verujem da samo oni koji su predodređeni, odnosno koji su se nalazili u knjizi života napisanoj pre postanka sveta Otkrivenje 17.18 ,13.18 , koji su određeni pre postanka sveta da budu čisti bez mane Efescima 1.4 i Rim 8.28-30, će i biti spašeni. I tu se dešava nešto posve zanimljivo što iziskuje odgovor.Kako Bog može u isto vreme da želi da se svi spase, a onda samo neke da odredi za spasenje.Tu činjenicu nlazimo u Rimljanima poslanici u 9 glavi. Šta je krenulo da tako kažem po zlu da postoje neki koje nije predodredio, i ko su ti i kako su nastali? No pak siguran sam da postoje osobe koje ne zatupaju predodređenje, ali onda bi trebali da odgovore na jedno zanimljivo pitanje.Dali se mi obraćamo svojom nagom ili Božijim dodirom.Ako svojom snagom zašto je neki ne koriste i šta je to u njima drugačije?Ako li Božijim dodirom onda zašto neke neće da dodirne, ili ako dodirne svakog zašto neki ne reaguju a neki da?Ovo je niz pitanja na kojima možemo da razgorimo razgovor, jer duva neka promajica na forumu pa je prohladno .

amos wrote:... Ovo je niz pitanja na kojima možemo da razgorimo razgovor, jer duva neka promajica na forumu pa je prohladno .

Dragocjeni moj brate, ovdje kao i na "svetom trojstvu" osjećam potrebu za definiranjem pojma "predodređenje".
Dakle prije same rasprave, mislim da bi trebalo usaglasiti što je to predodređenje. Mislim da većina smatra da je preodređenje Božja odluka da neke ljude spasi i blagoslovi, a neke ne. Ako preodređenje gledamo na takav način, onda osobno smatram da to nije istina, dakle preodređenja nema, jer kao što znamo Božjom Riječju SVI ljudi su blagoslovljeni križem Isusa Krista.

Čovjek & Riječ wrote:Ako preodređenje gledamo na takav način, onda osobno smatram da to nije istina, dakle preodređenja nema, jer kao što znamo Božjom Riječju SVI ljudi su blagoslovljeni križem Isusa Krista.

Ok, no ipak se javlja jedan problem.Da krenemo od samog početka.Imamo jednu porodicu, imamo Adama, Evu, Kaina i Avelja.
Kain I Avelj imaju isti status pred Bogom.Bog obojicu prihvata, no ipak Avelj je imao nešto što Kain nije i to ga je odvelo da prinese ispravno žrtvu.
Onda imamo sledeću situaciju:Ponuda stoji pred Kainom:
Postanak 4.6 I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?
7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je
kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."
Dakle Kain ima ponudu, ali jednostavno je odbija zar ne.Čak šta više vrlo drsko se obraća Bogu.Zašto je to tako? U čemu se razlikuju Kain i Avelj.
Ako bismo ovu priču preselili u današnje vreme.Isus je umro za sve, Bog želi da se svi spasu.Pred svima stoji ista ponuda, ali svi je definitivno neće prihvatiti.Mnogo će više ljudi otići u pakao nego što će ih biti sa Isusom.Mnogo je zvanih ali malo je izabranih...
Kada apostol Pavle u Rimljanima poslanici govori neke reči on kaže nešto jako bitno po meni baš za ovu temu:
Rimljanima 9.11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
Rimljanima 9.19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: Što si me ovakvim načinio?21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

Meni su ovo zanimljivi stihovi koje treba uzeti u obzir kada je reč o predodređenju.
Zašto postoji dve vrste ljudi, dve vrste semena.Ako ćemo se zagledati u reči našeg Gospoda naćićemo priču, dajem pojašnjenje koje je dao sam Gospod.Dakle nema šta da se razjašnjava jer je On sam razjasnio:
Matej 13.36 Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.37 On odgovori: Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši, neka čuje!
Dakle ne samo da postoje dve vrste ljudi , već i dve vrste sejača.Dakle oni koje je posejao đavo oni neće prihvatiti reč Božiju.Ma koliko im propovedali, ma šta radili do toga neće doći.Njihova priroda nije takva, oni nemaju to što je potrebno i jednostavno kao ni Kain nemaju otkrivenje, niti ga mogu primiti.Iako ponuda stoji ispred njih, oni su slepi da je vide jer njihov pogled je usmeren na zemaljsko.Zašto Kain nije moga primiti otkrivenje? Biblija nam daje odgovor:
1 Ivanova 3.11 Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge.12 Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.

Ovo su neke zanimljive stvari o kojima bi trebali da razmislimo.One pišu u reči i zato smatram da bi ih trebali ako ništa sa dovoljno ozbiljnosti razmatrati.Svestan sam da su pomalo revolucionarne jer udaraju u jednu temeljnu stvar a to je slobodna volja.Postavlja se pitanje dali iko od nas može slobodnom voljom da prihvati Boga.Ta rasprava je bila rasplamsana između jednog od centralnih ličnosti reformacije Martina Luthera i Erazmusa sa druge strane.Erazmus je kao dobar katolik tvrdio da čovek može slobodnom voljom da prihvati ili odbaci Boga, dok je Luther tvrdio da čovek bez Božije intervencije ostaje samo slepi grešnik, ali kada Bog interveniše i on progleda onda Ga milost i dovede do cilja.Martin Luther je to opisao u svojoj knizi "Sloboda ljudske volje? " Ako je Martin Luther bio upravu (lično mislim da jeste) onda se postavlja pitanje kako to da neke Bog ne dotakne? Ili ako pak dotiče sve zašto neki ne prihvate? Šta je to što razlikuje te dve loze.Jedna rađa bodljama a druga grožđem?
Kada razmišljamo o predodređenju trebamo ovo imati u vidu. Ni vrabac ne pada na zemlju bez Božijeg znanja. Sve je deo Njegovog plana, On ne greši. On sve zna. On je stvorio čoveka. On je da mogućnost izbora u Edenu.Dali je Bog znao da će Eva biti prevarena? Ako nije onda bi bilo nešto što Bog ne zna? Ja verujem da je Bog sveznajuć.To su neke smernice sa kojima bih želeo da se bavimo kada je u pitanju predodređenje.Pa da vidimo gde će nas to odvesti .
Mir Gospoda Isusa Hrista neka je sa vama.

amos wrote:... Kain I Avelj imaju isti status pred Bogom.Bog obojicu prihvata, no ipak Avelj je imao nešto što Kain nije i to ga je odvelo da prinese ispravno žrtvu ...

Da, upravo tako, brate, svi imaju isti status pred Bogom.
I Bog sve ljude prihvaća, međutim po svojim "pravilima igre". Jer On je onaj koji stvara pravila, objavljuje ih, a ujedno ih i provodi.
Vjerujem da (iako detalji o tome ne postoje u Pismu) je "pravila igre" objavio i objasnio i Kainu i Abelu, prije nego su oni prinijeli svoje žrtve. Međutim jedan od njih prinio je žrtvu upravo onakvu kakvu je Bog tražio, a drugi onakvu kakvu je on sam smatrao da je primjerena. Dugo mi nije bilo jasno zašto Bog nije prihvatio Kainovu, a Abelovu žrtvu jest (oba su se trudila); tek poslije sam shvatio da se kod Abela radilo o krvnoj žrtvi, dakle o prolijevanju krvi bez koje nema oproštenja. Dakle, žrtva kakvu je Bog tražio je prihvaćena, a ona druga (na ljutnju njezinog darodavca) je odbijena. Primjer Kaina i Abela je tu upravo radi nas, da i mi ne bi ponovili Kainovu grešku.
Znamo da i dan danas, oni koji prinose žrtve za koje oni smatraju da su primjerene, progone one (vidi Gal 4:29) koji prinose jedinu žrtvu koju Bog od nas traži: žrtvu slavljenja Isusa Krista, Njegova imena i Njegove krvi koja je prolivena za nas i koja je dovoljna kao jamčevina kako naše pravednosti, tako i svetosti pred sudom Božjim.

amos wrote:... Ako mi biramo zašto neki ne žele , a neki žele da prihvate ponudu? ...

Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost ! (Rim 11:5)
Pokušavam ponovo dokazati tezu da su svi ljudi u Bogu izabrani (nema predodređenja, Bog nije pristran), te da "izabranje" ovisi o samim ljudima u smislu prihvaćanja, ili ne prihvaćanja Božjeg blagoslova. Dakle, gornji stih nam govori (onima koji vjeruju Riječi Božjoj) da je izabranje isključivo po milosti. Riječ Božja tvrdi da spasenje nije moguće na bilo koji drugi način (ni po djelima) osim po milosti Božjoj :
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost (nevjera) da se svima smiluje (Rim 11:32)

Oni koji traže Boga vršeći djela (u najboljoj namjeri) da zadovolje Boga direktno se suprotstavljaju Bogu i Njegovoj Riječi (koja ih želi spasiti). Što se onda događa ?
Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše (po milosti !). Ostali pak otvrdnuše, kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. (Rim 11:5)

Nevjera je najgori grijeh protiv Boga. I ujedno jedini grijeh koji On ne može oprostiti :
Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi ? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Heb 10:29-31

Čovjek & Riječ wrote:
Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost ! (Rim 11:5)
Pokušavam ponovo dokazati tezu da su svi ljudi u Bogu izabrani (nema predodređenja, Bog nije pristran), te da "izabranje" ovisi o samim ljudima u smislu prihvaćanja, ili ne prihvaćanja Božjeg blagoslova. Dakle, gornji stih nam govori (onima koji vjeruju Riječi Božjoj) da je izabranje isključivo po milosti. Riječ Božja tvrdi da spasenje nije moguće na bilo koji drugi način (ni po djelima) osim po milosti Božjoj :
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost (nevjera) da se svima smiluje (Rim 11:32)

Oni koji traže Boga vršeći djela (u najboljoj namjeri) da zadovolje Boga direktno se suprotstavljaju Bogu i Njegovoj Riječi (koja ih želi spasiti). Što se onda događa ?
Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše (po milosti !). Ostali pak otvrdnuše, kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. (Rim 11:5)

Nevjera je najgori grijeh protiv Boga. I ujedno jedini grijeh koji On ne može oprostiti :
Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi ? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Heb 10:29-31

U mnogim delovima se slažem sa tobom.Lično verujem da je nevera jedini greh koji postoji, a da je sve drugo posledica tog greha.Recimo Bog je rekao ne kradi, čovek ne veruje Bogu da ne treba krasti prvo, pa tek onda ukrade.
E sada što se tiče predodređenja, postoji jedan jako zanimljiv stih u otkrivenju:
Rev 17:8 Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i udiviće se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doći će opet.

Ovaj stih navodi da su imena upisana pre nego se iko od nas rodio. Ovi stihovi snažno ukazuju da je Bog unapred predodredio ko će a ko neće ući u tu knjigu. No da me neko nebi pogrešno razumeo to ne znači da ako smo predodređeni možemo da živimo i radimo kako god želimo, već to znači da je Bog :

1. Sveznajuć
2. U svom sveznanju je znao da ćenmo se roditi
3.U svom predznaju je znao kako ćemo se ponašati
4.U svom sveznanju je znao da će nam biti ponuđena milost
5.I u svom sveznanju je je znao da će neki tu milost odbiti neki prihvatiti
6.I po tom predznanju je i predodredio one koji će ući.

To objašnjavaju i stihovi iz Efescima poslanice 1 glave :
Eph 1:3 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakijem blagoslovom duhovnijem na nebesima kroz Hrista;
Eph 1:4 Kao što nas izabra kroz njega prije postanja svijeta, da budemo sveti i pravedni pred njim u ljubavi,
Eph 1:5 Odredivši nas naprijed kroz Isusa Hrista sebi na posinaštvo, po ugodnosti volje svoje,

Teško mi je da poverujem da Bog nešto nije znao unapred šta će se dogoditi, teško mi je da poverujem da je moguće da mi ljudi u bilo čemu iznenadimo sveznajućeg svemoćnog Boga. Isto tako verujem da mi kao ljudi ne možemo učiniti ništa da bi primili milost, to je Božiji deo.Isto tako verujem da ono što do nas stoji je dali želimo ili ne želimo. Snažno verujem da svi koje je Bog pozvao oni će doći, a Bog poziva samo one za koje unapred zna da će prihvatiti poziv.
Ali ipak tu postoji određena vrsta materijala čoveka koji prihvata i koji odbija.Jakov i Ezav su bili drugačijeg materijala, Kajin i Avelj isto, i Bog je to znao no ipak je u Njegovoj prirodi da svakome ponudi izlaz,i naglasio je Kainu da ima još vremena, no On jako dobro zna ko su oni koje je on upisao u knjigu života, jer je znao da će oni prihvatiti i ostati u pozivu koji im je dan.

amos wrote:... E sada što se tiče predodređenja, postoji jedan jako zanimljiv stih u otkrivenju:
Rev 17:8 Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i udiviće se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doći će opet.

Ovaj stih navodi da su imena upisana pre nego se iko od nas rodio. Ovi stihovi snažno ukazuju da je Bog unapred predodredio ko će a ko neće ući u tu knjigu ...

Dobro brate, to je sve točno što govoriš, međutim postoji još jedan interesantniji stih koji kaže :
Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim. (Otk 3:5)
Dakle, imena (svih ljudi) upisana su u knjigu života (zoe), ali neka od njih se brišu ?

Čovjek & Riječ wrote:
Dobro brate, to je sve točno što govoriš, međutim postoji još jedan interesantniji stih koji kaže :
Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim. (Otk 3:5)
Dakle, imena (svih ljudi) upisana su u knjigu života (zoe), ali neka od njih se brišu ?

To je malo duža tema, ali evo zato smo je i počeli i ja sam jako zadovoljan što si se brate uključio sa konstruktivnim primedbama, koje me teraju na razmišljanje.Ne verujem da ću odmah sada uspeti da ti dogovorim na pitanje ali započećemo i uz milost Božiju ćemo doći do početka stvari.No da krenem.Luk 10:20 Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima.
U ovim stihovima čitamo da su učenicima zapisana imena na nebesima jer tako.Među njima je bio i jedan učenik kojem je u tom trenutku isto bilo ime zapisano na nebesima, taj učenik se zvao Juda Iskariotski. Njemu je ime bilo obrisano iz knjige života, ostao je proklet i napušten iako je taj blagoslov bio na njemu. Da bi razumeli problematiku jednom spašen zauvek spašen, zapečaćen, moramo razumeti da postoje više koraka koje jedna osoba treba da prođe da bi mogla biti zapisana i ostala u toj knjizi, i moramo razumeti da postoje dve knjige na nebesima, ustvari to je tačnije jedna knjiga iz dva dela. U jednom delu te knjige se nalaze svi koji su ikada rođeni i oni nemaju veze sa krvlju jagnjeta, to su svi ljudi ikada rođeni i umrli.Drugi deo knjige sadrži one koji su tu upisani krvlju Jagnjeta i za njih je Bog znao da će se tu naći i ništa ih odatle ne može izbrisati. Kada Isus kaže:
Joh 6:37 Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje. Joh 6:38 Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla. Joh 6:39 A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
On misli na tu grupaciju ljudi.No oko Isusa i tada i sada se vrtelo mnoštvo ljudi, no iskustvo u kome ih je Bog zapečatio na dan pentakosta je prisustvovao jako mali broj ljudi.Njihova imena su bila i ostala do kraja upisana u knjigu života. Ali Juda nije stigao do tog iskustva. Nije prošao sve te korake, ali tek posle tog poslednjeg koraka se pokazuje čija su imena od pre stvaranja upisana u knjigu večnog života, to su oni koje je Bog predodredio jer je znao kako će njihov život ići, i njihova imena i njih same niko ne može da otme iz ruke Gospoda Isusa Hrista.No oni koji započinju svoj život trebaju biti sigurni u krv jagnjeta koja ih je oprala, i ako dobru bitku budu borili njihovo ponašanje će potvrditi njihovo predodređenje i njihovo predodređenje njihovo ponašanje.Tada mogu reći ja imam pečat i sada sam apsolutno sigurno onaj koji ne ide na sud već sam prešao iz smrti u život.
Da se razumemo to ne znači da onaj koji je spašen treba da strahuje da će izgubiti spasenje, već da treba da žudi za posvećenjem od ruke Božije, da bi Bog onda i dovršio delo ne na osnovu naše snage, ali na osnovu naše želje da budemo savršeni kao naš Otac nebeski što je, i primimo pečat Svetog Duha.
Nažalost mnogo naroda Božijeg ne žudi za tim većim i dubljim zajedništvom sa Bogom u kome sam Bog upiše potvrdu u njihovo srce da su zapečaćeni, i iako ispovedaju ustima sigurnost spasenja u srcu uvek sumnjaju, jer bez tog pečata će uvek sumnjati.Taj pečat je znak nama, Bogu i ljudima oko nas.